Gospodarski rast Srbije trenutno je veći nego u zemljama srednje i istočne Europe, ali model na kojem se on temelji sada je na izmaku, rečeno je na znanstvenom skupu održanom u Srpskoj akademiji nauka i umjetnosti.

Profesor Ekonomskog fakulteta u Beogradu Pavle Petrović, bivši predsjednik Fiskalnog vijeća, upozorio je da se srpski model rasta ne temelji na kvaliteti, već na kvantiteti, odnosno priljevu kapitala i novom zapošljavanju, ali da uz nezaposlenost stopi od osam posto, Srbija ima još tri do četiri godine prije nego što “udari u zid”.

Radne snage sve manje
“U Srbiji je stopa nezaposlenosti osam posto, a u zemljama CEE pet posto.” To znači da će biti sve manje radne snage koja će podržati rast. Od 2013. do 2022. Srbija je imala konkurentsku prednost u niskim plaćama, što je privuklo strane investicije koje su potaknule gospodarski rast. Međutim, od tada se smanjuje ponuda radne snage, što je utjecalo na nagli rast plaća, tako da su cijene rada u Srbiji sada na razini CEE regije”, rekao je Petrović, prenosi Nova ekonomija.

Plaće u Srbiji nominalno su više nego udvostručene od 2016. godine – sa 375 na 840 eura, no s obzirom na inflaciju i realno jačanje dinara, ta plaća od 840 eura odgovara zaradi od 538 eura u 2016. godini, što je “znatno skromnije” povećanje.

Srbija, ističe Petrović, ubrzano gubi cjenovnu konkurentnost, a u strukturi srpskog gospodarstva još uvijek dominiraju tradicionalni sektori, koji su i najviše pogođeni.

U posljednjih 20 godina regija srednje i istočne Europe prešla je na napredne, visokoproduktivne gospodarske grane, dok je Srbija ostala u okvirima tradicionalnog gospodarstva.

Dok su balkanske zemlje članice EU-a uspjele smanjiti udio tradicionalnih sektora u svojim gospodarstvima s 46 posto u razdoblju do 2007. na 39 posto u razdoblju do 2022., u Srbiji je udio tradicionalnih sektora praktički nepromijenjen u odnosu na razdoblje prije financijske krize – 43 posto. Istovremeno, ti sektori u Srbiji zapošljavaju čak 51 posto radnika, dok je u EU taj postotak tek 30 posto, a u balkanskim zemljama EU 46 posto.

Drugi problem je što je gospodarski rast Srbije rezultat državnih ulaganja i stranih ulaganja, dok ulaganja privatnih tvrtki u Srbiji čak i padaju kao udio u BDP-u. I to je problem jer su ranije investicije u važnu infrastrukturu doista pridonosile BDP-u, što je sada upitno kada gradimo “još više autocesta, EXPO i Nacionalni stadion vs lokalne ceste kanalizacije, odlagališta, pročistača, obrazovanja i odvodnje podzemne željeznice”.

Nova ekonomija ranije je objavila da je država formalno pomaknula rok za dovršetak prve linije metroa za dvije godine, nakon što je 11 puta rezala sredstva za ovaj projekt kako bi imala dovoljno novca za EXPO.

Profesor Ekonomskog fakulteta Milojko Arsić istaknuo je da na rast BDP-a utječu brojni čimbenici, od geografskih, povijesnih do kulturnih, ističući da je Srbija 1870. godine bila na 30 posto njemačkog dohotka, a danas je na 40 posto.

S obzirom na vremenski odmak od stoljeća i pol, to znači da se Srbija praktički uopće ne približava zapadnom standardu. Kao jedna od glavnih prepreka bržem rastu Srbije na skupu su apostrofirane slabe institucije koje ne jamče zaštitu prava investitora, kao i opće društveno nepovjerenje i nedostatak mogućnosti za financiranje investicija.

Previsoka inflacija
Realni bruto domaći proizvod (BDP) Srbije u deset mjeseci 2024. porastao je za oko 3,8 posto, a inflacija je viša nego u svim zemljama EU, osim Rumunjske, objavljeno je u najnovijem broju časopisa Makroekonomske analize i trendovi.

“Industrijska proizvodnja je u razdoblju siječanj-listopad porasla za 3,3 posto, au samom listopadu međugodišnji rast proizvodnje iznosio je ogromnih 8,1 posto. Istovremeno, trend industrijske proizvodnje ide uzlaznom putanjom, unatoč negativnim rizicima koji proizlaze iz kretanja najvažnijih trgovinskih partnera iz eurozone”, navode ekonomisti tog časopisa.