Nova potencijalna cjenovna, ali i opskrbna kriza, uslijed niza posljednjih godina kada ulazimo u novo geopolitičko razdoblje, vrijeme je kada Europska unija preispituje svoju energetsku strategiju, kroz cijeli niz dijelova energetskog sektora.

Ključni je izazov toga preispitivanja osiguranje energetske sigurnosti i održivosti te u drugome koraku put ka idealu energetske neovisnosti. Geotermalna energija se kao obnovljivi i stabilan izvor energije ističe kao značajna komponenta.

Hrvatska je jedna od zemalja Europske unije koja je bogata geotermalnim resursima, te jedna od rijetkih gdje je geotermalni gradijent visoko kvalitetan, i do 60 posto kvalitetniji u odnosu na prosjek europskog geotermalnog sektora. Hrvatsko znanje u poslovima istraživanja i eksploatacije, kao i prilično dobra snimka postojećih kapaciteta, prilično je kvalitetno.

Zbog toga, naši resursi mogu postati značajni sastojak za jačanje europskih energetskih strategija u smjeru održivosti, sigurnosti i neovisnosti, sve u cilju zajedničkih napora za postizanjem niskougljičnog, pa i onoga s nultom emisijom, gospodarstva do sredine ovoga stoljeća.

Interes postoji
Svjesni su toga i u Europskoj uniji gdje je geotermalna energija zauzela istaknuto mjesto u ključnim dokumentima energetske strategije. Ona se, dapače, smatra jednim od važnijih sastojaka za dekarbonizaciju, pogotovo sektora grijanja i hlađenja.

Kako bi se ova nastojanja koja, doduše, nemaju pravnu snagu, nego snagu zajedničke preporuke, ključne su investicije. Za učinkovite investicije i njihovo privlačenje ključno je olakšati regulatorne i administrativne procese, ali i osigurati ciljeve nacionalnih kapaciteta za geotermalnu energiju, što je investitorima vrlo važno u zatvaranju financijske konstrukcije izvodljivosti projekata.

Potonje će se pokušati iskristalizirati tijekom javne rasprave, koja je u toku, a koja bi trebala završiti tijekom sljedećega tjedna.

Za sada predloženi kapaciteti za našu zemlju iznose 68 MW do 2030. godine, 318 MW do 2040. i 405 MW do 2050. Ove kapacitete, barem za prvu fazu, iako predstavljaju određeni napredak, stručna i investicijska javnost smatraju izrazito premalim.

Ti brojevi, naime šalju potpuno pogrešnu sliku budućim investitorima te su u potpunoj suprotnosti s potencijalima Republike Hrvatske. Agencija za ugljikovodike (AZU) procijenila je kako bi se u Hrvatskoj, na 75 geotermalnih prostora, moglo proizvoditi 600.000 MWh električne energije i privući investicija od oko 400 milijuna eura.

Od predloženih kapaciteta do kraja ovoga desetljeća, jedina operativna geotermalna elektrana, premda opterećena pravnim epilogom međuvlasničkih nesuglasica, zauzima kapacitet od oko 10 MW, a ostatak do 68 MW zauzet će hrvatski investitor koji u poodmakloj fazi projekta nove dvije geotermalne elektrane.

Kako je u Hrvatskoj trenutačno ozbiljnih zainteresiranih ulagača za 130 MW, što podrazumijeva ozbiljno razrađene projekte u visokom stadiju spremnosti, s ozbiljnim financijskim garancijama, za koje je AZU izdao dopuštenja, a Energetski institut Hrvoje Požar ocijenio realnim, postavlja se pitanje gdje je zapelo u dokumentima koja su naši ‘decision makeri’ dali na javnu raspravu?Tim više što su, poglavito novoj gospodarsko energetskoj postavi vlade Andreja Plenkovića, investicije na visoko komuniciranom mjestu prioriteta.

Učinak na gospodarstvo
One bi u geotermalnom sektoru omogućile bolje iskorištavanje Bogom danih resursa, ubrzanje dekarbonizacije, veliki doprinos hrvatske europskim energetskim i klimatskim nastojanjima, ali bi, kroz dugoročnu viziju boljeg odnosa prama investicijama, imale i veliki multiplikativni učinak na hrvatsko gospodarstvo, a time i na daljnji rast BDP-a.

Na kraju, osim, kroz ovu javnu raspravu, iskazane nevoljkosti u ohrabrivanju investicija u dio energetskog sektora gdje Hrvatska ima vrlo kvalitetan resurs, ali i tehnološko znanje njegove eksploatacije, posebno zbunjuje konzervativnost predloženih kapaciteta prispodobljena stalnim novim tenderima za nova polja.