Uobičajeni čimbenici koji utječu na cijenu plina na referentnim međunarodnim tržištima, poput nizozemske i austrijske burze prirodnoga plina, ulaskom u sezonu grijanja, gotovo u pravilu dobivaju dodatne argumente za razmatranje. Tako je i ove zime.

Stoga, osim vanjskopolitičkih točaka na kojima je došlo do trenja izazvanih projekcijama energetske moći probuđenih vanjskopolitičkih blokova, koji onda utječu i na pitanja opskrbe energentima, u ovome slučaju plina, recentno moramo povesti računa i o projekcijama meteoroloških kretanja temperatura, na projekcije kretanje industrijske proizvodnje, ali i na posljedice sve izglednijeg trgovinskog rata Zapada i Kine, koji bi poglavito mogao uzdrmati postavljanje novih kapaciteta obnovljive energije. Koloplet je to koji bi mogao ove sezone izazvati anksioznost na tržištu.

Hladnija zima i ratni sukobi
Meteorolozi su za ovu zimu najavili značajnije snižavanje temperatura, za razliku od nekoliko prošlih, čija je blagost Europi pomogla riješiti energetske izazove nastale agresijom na Ukrajinu, sankcijama na ruske energente, ali i promjene smjerova za opskrbu energentima koja je zahtijevala ulaganje u prihvatnu infrastrukturu i racionalnije korištenje skladišnih prostora.

Tijekom ove godine meteorolozi su najavili jaču, hladniju zimu, a primijećeno je smanjenje proizvodnje iz vjetroelektrana, čiji bi se kapaciteti u bliskoj budućnosti mogli smanjiti, ili barem stagnirati, uslijed tehničke izloženosti sektorima materijala s Dalekog istoka, čija je nabava podložna sve izglednijim utjecajima trgovinskog rata s Kinom. Ako tome dodamo tinjajuću krizu na pravcima opskrbe energentima, poglavito u Ukrajini i u Crvenom moru, ali i tinjajuću krizu na sjeveru Afrike i novo krizno žarište u Siriji, bit će nam jasno zbog čega su cijene plina već ove godine porasle 45 posto.

Kako svi ovi rizici i dalje postoje, Međunarodna agencija za energiju (IEA) upozorava na mogući daljnji rast cijena ovog energenta na međunarodnim tržištima. Čak i ako nova administracija Bijele kuće neuralgične točke dovede do stanja zamrznutih konflikata, putevi nabavke energenata ispod tih konflikata neće biti lišeni rizika, koje će burze posve sigurno uračunavati u cijenu.

Dodatno, iz razloga sigurnosti opskrbe, ali i iz razloga opće sigurnosti, kao zalog dobrog članstva u NATO savezu, članice EU-a, nastavit će se dodatno orijentirati prema ukapljenom plinu iz SAD-a i zemalja saveznica. LNG je, pak, pod stalnim utegom cijene prijevoza, koja je skuplja brodovima, nego li plinovodima, što je također čimbenik europske cijene plina.

Iako ruski plin, usprkos prilično zvučnim prekidima suradnje između niza tvrtki i Gazproma, te nedavnog pritiska američke administracije ne bi li niz zemalja uveo sankcije Gazpromovoj banci, koja veći dio tih poslova financijski prati, još uvijek teče u Europu. Situaciju dodatno kompliciraju zemlje poput Mađarske i Slovačke, koje su ispregovarale izuzetke na uvoz ruskih energenata. One bi, kada je u pitanju prirodni plin, mogle ostati na nedostatnim kapacitetima Turskog toka.

Naime, krajem ove godine, točnije 31. prosinca, ističe petogodišnji ugovor o tranzitu ruskog plina preko ukrajinske infrastrukture. Prekid isporuke plina tim putem mogao bi izazvati smanjenje opskrbe tržišta, a posljedično i rast cijena plina. Tim više što razni infrastrukturni projekti, poput povećanja kapaciteta terminala za ukapljeni plin na Krku ili dovršenja terminala u Aleksandropolisu. neće biti gotovi, a slaba je i vjerojatnost početak gradnje istovjetnog terminala, koji je još uvijek samo u fazi ideje, u blizini albanske luke Drač.

Opisani energetski izazovi te politička previranja ključni su sastojak ekonomskih problema u Njemačkoj, koji se značajnije odražavaju na industrijske rezultate u toj zemlji, ali i na pesimizam kojega deklariraju industrijski dionici u toj zemlji, a registriraju ekonomski instituti, poput prestižnog IFO instituta, kao raspoloženje za sljedeću godinu.

Neće pomoći niti rast popularnosti antisistemskih stranaka, koje bi, kao što je to slučaj u Francuskoj, mogle koristiti proračunske pregovore za kreiranje povećanja vlastite popularnosti. Takva situacija značila bi dodatne probleme za industriju, koja se nalazi na samom kraju razdoblja korištenja besplatnih emisijskih kvota. Njihov kraj označit će povećanje troškova i dodatni pritisak.

Sve to bi moglo značiti dodatno smanjenje industrijske proizvodnje, što bi, ako je u tome tražiti nešto dobro, moglo značiti kako će skladištene količine, koje su ove sezone nešto niže nego li prošle, mogle biti dostatne. No, kako bismo i to ostavili po strani, pobrinulo se niz europskih administracija. Pribjegava se dodatnim nametima na opskrbu plinom, ne bi li se zaštitili od plaćanja cijene za volatilnost tržišta plina, poglavito gubitke iz 2022. godine.

Anksioznost na tržištu
Ostaje za vidjeti kako će na to reagirati regulatori, no oni su, čini se u pat poziciji. Kompanije moraju namete uračunati u cijenu, a ako regulatori plafoniraju cijenu za tržište, građani će ostati zaštićeni, no kompanije neće ostvarivati dobitke, pa će posljedično patiti državni proračuni, što će ponovno, naposljetku platiti porezni obveznici.

Gledajući sve ove čimbenike, infrastrukturne, opskrbne, političke, industrijske, energetske i ekonomske, čini se da ne treba čuditi sve veća anksioznost na tržištu plina.