Ekonomska znanost već se dugo nastoji približiti prirodnim znanostima upotrebom teorijskih modela i empirijskog testiranja hipoteza pomoću kvantitativnih metoda. Ironijom sudbine, ekonomska je znanost doista postala slična prirodnima, ali na pomalo neočekivan način – suočavajući se s problemima pri opisivanju ekonomske stvarnosti i prognoziranju budućih kretanja. Prirodne su se znanosti, naime, još prije stotinjak godina na razini fundamentalnih čestica sudarile upravo s takvim problemima.
Steven Hawking je nedavno, polemizirajući s već pokojnim Einsteinom, koji se nije mogao pomiriti s nametnutim ograničenjima, opisao poteškoće s kojima se suočava fizika elementarnih čestica: “Bog ne samo da baca kockice, nego to ponekad čini u mraku, gdje ih se uopće ne može vidjeti”. Slično tome, bacanje kockica u mraku ponekad bi proizvelo bolje prognoze od onih koje su nam davali standardni ekonomski modeli tijekom pandemije i oporavka koji je uslijedio. Vijek trajanja projekcija u uvjetima velikih poremećaja i neuobičajenih reakcija gospodarstva bio je vrlo kratak pa bi se nerijetko događalo da projekcije postanu zastarjele gotovo odmah po objavljivanju.
Srećom, čini se da je razdoblje u kojemu su iznimno brze promjene ekonomskog okružja znatno umanjivale pouzdanost modelskih projekcija – iza nas. Riječima Fabia Panette, kolege guvernera talijanske središnje banke, završili smo dugo putovanje kroz terru incognitu i ponovo se našli u poznatom području.
Jačanje europodručja
A to naše područje nije bez signala; dapače, signali koje dobivamo i dalje su vrlo povoljni. Gospodarska aktivnost u Hrvatskoj nastavlja snažno rasti, pa bi se naredne godine stopa rasta realnog BDP-a mogla tek blago smanjiti tako da bi se i dalje zadržala iznad tri posto. Osobna potrošnja i investicije i dalje bi trebali ostati glavni izvori rasta, iako uz nešto niže doprinose u odnosu na ovu godinu, budući da se može očekivati usporavanje rasta realnih plaća u odnosu na vrlo visoku, dvoznamenkastu razinu, zabilježenu ove godine.
Dvoznamenkasti rast investicija, kakav smo vidjeli ove godine pod utjecajem snažne investicijske aktivnosti privatnog sektora, također se vjerojatno neće ponoviti. S druge strane, nastavak postupnog jačanja europskog gospodarstva trebao bi povoljno djelovati na robni izvoz, što će djelomično nadomjestiti slabiji porast domaće potražnje. Inflacija bi se trebala nastaviti spuštati, i to s prosječne razine od 3,9 posto u ovoj godini na 3,5 posto u narednoj, prema rujanskoj HNB-ovoj projekciji. Pritom bi porast cijena energije, nakon dvogodišnje stagnacije, trebao zamagliti osjetno smanjenje tzv. temeljne inflacije, odnosno inflacije koja isključuje vrlo kolebljive cijene prehrane i energije, koje slabo reagiraju na promjene monetarne politike.
HNB, u skladu sa zajedničkim pristupom svih središnjih banaka u Eurosustavu, projicira tzv. harmonizirani indeks potrošačkih cijena koji obuhvaća i potrošnju turista, uglavnom na ugostiteljske i hotelske usluge, koje su i ove godine snažno poskupjele. Stoga harmonizirani indeks trenutačno pokazuje znatno veću stopu rasta potrošačkih cijena (3,6 posto u listopadu) od nacionalnog indeksa (2,2 posto).
Bacanje kockica u mraku
Postupno približavanje inflacije u europodručju ciljanoj razini – a projekcije Eurosustava najavljuju da bi se ciljana razina od 2% godišnjeg porasta cijena mogla na održiv način dosegnuti tijekom naredne godine – omogućit će nastavak postupnog smanjenja ključnih kamatnih stopa. Iako je smjer promjene kamatnih stopa jasan, intenzitet promjene za sada još nije. On će, kao i do sada, odražavati ukupnost pokazatelja o cijenama, gospodarskom stanju i učincima monetarne politike.
Rizici za ostvarivanje opisanih projekcija osjetno su niži nego proteklih godina. Projekcije puno bolje “pogađaju” putanje gospodarske aktivnosti i inflacije nego prethodnih godina, a razmjeri revizije u novim projekcijskim rundama znatno su manji. Također, rizici su ujedno i uravnoteženiji, što znači da se projekcije revidiraju na obje strane – ponekad na više, a ponekad na niže. No, oni i dalje nisu zanemarivi i ne može se isključiti mogućnost znatnijih revizija ukoliko se promijene pretpostavke na kojima se projekcije temelje.
Glavna skupina rizika za rast i inflaciju odnosi se na i dalje vrlo nestabilnu geopolitičku situaciju i neizvjesnosti u pogledu budućih ekonomskih politika, a u prvom redu trgovinske politike nove američke administracije i potencijalnih reakcija drugih velikih gospodarstava. Ako smo se na našem putu ponovo našli na “poznatom teritoriju”, to ne znači da možemo postati neoprezni – vrlo se lako može dogoditi da se iznova nađemo u situaciji da projekcije postanu poput “bacanja kockica u mraku”.
