Putin nastoji, u ovom slijepom rukavcu jednog ranijeg rata, a prije pregovora oko Ukrajine, pokazati da ima snage za borbu na dvije fronte. Assadovi protivnici su široka, raznorodna koalicija, sastavljena od starih sirijskih plemena i klanova, preko sekularnih Kurda, religioznih Kurda, i islamističkih fanatika. Štoviše, takva ekstremistička grupa Hajat Tahrir al-Šam, predvodi ove snage.

U Alep su ušetali bez otpora, ali nakon ruskih bombardiranja, teško da će nešto ostati od ovog bisera civilizacije, jednog od najstarijih gradova na svijetu. To da nije bilo borbi za Alep, znači da je za Assadov režim taj grad postao nebitan, iako je bio dragulj u kruni u građanskom ratu 2011.-2016. godine, i bio je od velikog ekonomskog interesa. No, sada, u zamrznutom konfliktu, bio je zamro.

Erdogan vreba priliku

Borbi za Alep nije bilo jer su Assadovi vojnici demoralizirani i potplaćeni. Jedino Rusija i Iran mogu vratiti Alep. Rusija zračnim udarima, a Iran milicijama koje bi poslao u borbu, a i to kao simbolički znak da su zajedno i jaki.

No, kakve interese ima Turska da je pomogla ovu pobunjeničku koaliciju u kojoj je čak i sestrinska partija PPK-u, koju unutar Turske Erdogan nastoji satrti svim silama? Erdoganov interes je dvojak. Prvi, da ima bolje pozicije u pregovorima s Assadom, ali prvenstveno s Iranom i Rusijom. I Iran i Rusija su sada u problemima i Erdogan je u prednosti. Drugi mu je cilj – iako sada podupire sve – da oslabi ili uništi Kurde sa sirijske strane granice. Naime, u tom području Sirije, tamo gdje nisu Assadov režim, Kurdi su na nekim područjima stvorili svoju upravu, neformalnu vlast. To Erdogan ne želi.

Mir mu nije na pameti

Putinove planove otkriva upravo objavljen dokument. Bit će najtajnovitiji u postsovjetskoj povijesti

Geopolitika Turske takva je da je premala da bude velika sila, a prevelika da ne bude sila. Erdogan želi potpunu kontrolu nad svime i svima unutar granica Turske, zadržavanje pozicije u NATO-u, polugu sile u razgovorima s Bruxellesom (izbjeglički kampovi Sirijaca), ulogu lidera u regiji i zbog toga potpunu slobodu u postupcima. Također, želi ojačati vlastitu poziciju time da ga se prihvati kao most u odnosima Europe i Rusije.

Pod ingerencijom Šuice

Što se tiče Europske unije, zajednička briga je sada kako će se Erdogan ponašati prema izbjeglicama iz građanskog rata u velikim kampovima za koje se iz Bruxellesa plaća koliko Erdogan traži kako ne bi krenule prema Europi. Neobično, ali čini se da će taj dio biti norminalno pod ingerencijom povjerenice Šuice, makar će ove pregovore artikulirati s EU strane netko drugi.

Kampovi su velika misterija. Ne znamo točno što politički prevladava, koja ideologija u tim kampovima, među ljudima koji nemaju budućnosti, osim da se nekako vrate u Siriju. Što se tiče Izraela, tamo su svjesni da je ovaj preokret u zamrznutom sukobu bio moguć jer su oni znatno oslabili Hezbola. Iz Izraela kažu da im ovaj razvoj događaja kratkoročno odgovara, ali dugoročno se boje prevlasti ekstremista ISIS-a.