Skupština Srbije usvojila je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o energetici, kojim se utvrđuje plan razvoja nuklearne energetike. Ovim izmjenama prestaje važiti moratorij na korištenje te vrste energije, čime se otvara mogućnost da država izgradi nuklearnu elektranu.

Bez parlamentarne rasprave usvojeno je više od 60 zakona i sporazuma, uključujući izmjene i dopune Zakona o energetici. Ovim promjenama osigurava se veća energetska sigurnost u prijelazu na čiste izvore energije, usklađuje se domaći regulatorni okvir s regulatornim okvirom EU te unaprjeđuje funkcioniranje energetskog sustava.

Tri faze programa

Ipak, najveću pozornost izazvao je dio Zakona koji se odnosi na Program razvoja nuklearne energije.

Kako se navodi, Program je podijeljen u tri faze: ispitivanje opravdanosti pristupa razvoju nuklearne energije, izrada Programa i njegova provedba.

Prva faza uključuje izradu temeljnih dokumenata potrebnih za organizirani pristup razvoju nuklearnog programa, kao što su analize tehničko-tehnoloških, pravnih, ekonomskih i drugih uvjeta; analiza mogućih organizacijskih struktura za realizaciju aktivnosti vezanih uz razvoj nuklearne energije; analiza kadrovskih prednosti i nedostataka; informiranje javnosti o rezultatima analiza i istraživanja o utjecaju nuklearne energije na gospodarski razvoj, energetsku sigurnost, sigurnost i okoliš.

Druga faza uključuje određivanje ciljeva sudjelovanja Srbije u fazi provedbe Programa za nuklearnu energiju; propisi kojima se uređuje zaštita od zračenja, nuklearnog i radioaktivnog otpada; izrada prethodne studije potencijalne lokacije; izrada analize mogućnosti bilateralne ili regionalne suradnje, posebice sa zemljama s već provedenim programima miroljubive uporabe nuklearne energije; izrada Objedinjenog izvješća koje će sadržavati sve analize, istraživanja i studije koje su rađene tijekom faze ispitivanja opravdanosti pristupa razvoju nuklearne energije i faze izrade Programa nuklearne energije.

Ova faza završava donošenjem Strategije za mirnodopsko korištenje nuklearne energije u Srbiji, koju usvaja Skupština na prijedlog Vlade.

Posljednja, treća faza, koja će se urediti posebnim zakonom, obuhvaća provođenje svih potrebnih aktivnosti za projektiranje, izgradnju i eksploataciju nuklearnog objekta, odnosno nuklearne elektrane.

Danom stupanja na snagu ovog zakona prestaje važiti Zakon o zabrani izgradnje nuklearnih elektrana u Saveznoj Republici Jugoslaviji – popularni moratorij na nuklearnu energiju.

Izmjenama zakona stoga se otvara mogućnost izgradnje nuklearne elektrane, što do sada nije bio slučaj, s obzirom na to da je gradnja tih elektrana bila zakonom zabranjena 1989. godine, tri godine nakon černobilske katastrofe.

Nije sporno da stupanjem na snagu jednog zakona prestaje važiti drugi zakon, smatra odvjetnik Rodoljub Šabić. Sve ostalo oko ovog zakona, od toga tko ga je donio do načina na koji je izglasan, za njega je problematično.

“U Srbiji se sve oko nuklearne energije radi vrlo neozbiljno, pa su novim zakonom stavili van snage prethodni zakon koji je bio na snazi ​​više od 30 godina. O energetici neću, ali s pravne strane tu ima puno propusta. Prije svega, nije se čula struka. Za izradu tih promjena nisu angažirani stručnjaci, kaže Šabić za Novu ekonomiju.

Bez rasprave

Problematično je i to što nije bilo rasprave ni u Skupštini.

“Druga stvar je što su izmjene usvojene na toj skandaloznoj sjednici, gdje je umalo izbila tučnjava, a rasprave uopće nije bilo”, zaključuje Šabić.

Ministrica rudarstva i energetike Dubravka Đedović Handanović u srpnju je potpisala Memorandum o razumijevanju u području primjene razvoja nuklearne energije s predstavnicima pet ministarstava i 20 fakulteta, znanstvenih instituta i energetskih kompanija.

“Potpisivanjem Memoranduma htjeli smo povezati ministarstva, naše akademske i znanstvene institucije, da im damo vjetar u leđa, kako bismo mogli razmišljati o korištenju nuklearne energije u Srbiji”, rekla je tada Đedović Handanović.