U Srbiji se iz godine u godinu smanjuje potrošnja kruha po glavi stanovnika. Analiza Udruženja mlinara Vojvodine za 2023. godinu ukazuje na zabrinjavajuće podatke o trendu pada potrošnje osnovnih proizvoda od brašna, kao i promjene u strukturi domaće proizvodnje pšenice i brašna.

Prosječan stanovnik Srbije u 2023. godini konzumirao je samo 52,49 kilograma kruha, što je značajan pad u odnosu na 91,5 kilograma u 2006. godini.

I demografija je uzrok

To predstavlja smanjenje od čak 42,6 posto. Kada se pribroji procijenjena godišnja potrošnja peciva, ukupna količina iznosi oko 64,49 kilograma po osobi.

Agroanalitičar Branislav Gulan kaže da ova promjena nije samo posljedica modernizacije prehrambenih navika i prelaska na druge vrste hrane, već i demografskog pada.

Broj stanovnika Srbije smanjio se sa 7,62 milijuna 2006. godine na 6,62 milijuna do srpnja 2024. godine. Ovo smanjenje broja stanovnika za gotovo milijun ljudi dodatno je utjecalo na smanjenje ukupne godišnje potrošnje kruha za 350.000 tona.

Smanjena potrošnja kruha uzrokovala je pad ukupne mljevene pšenice. Prema podacima iz Žitounije, godišnji mljevenje smanjeno je s 1,2 milijuna tona na milijun tona. Od te količine oko 730.000 tona pretvara se u brašno za ljudsku prehranu. Ove količine koriste se za proizvodnju kruha i peciva, neposrednu potrošnju u kućanstvima, zatim za proizvodnju tjestenine i konditorskih proizvoda, kao i za izvoz.

Za proizvodnju kruha i peciva u Srbiji godišnje se potroši oko 306.000 tona brašna, dok se dodatnih 126.000 tona koristi za izravnu potrošnju u kućanstvu. Još 117.000 tona koristi se u proizvodnji proizvoda poput tjestenine i keksa.

Prema riječima Zdravka Šajatovića, direktora Žitounije, potrošnja kruha i peciva varira ovisno o razvijenosti regije. U razvijenijim dijelovima zemlje, gdje je BDP po stanovniku iznad državnog prosjeka, potrošnja kruha je niža, ali je zato potrošnja pekarskih proizvoda veća od prosjeka. Nasuprot tome, u manje razvijenim regijama kruh ostaje ključna prehrambena namirnica.

“Jedan od ključnih izazova za mlinsku industriju u Srbiji je utjecaj socijalne politike države. Tijekom 2023. država je pekarskoj industriji prodavala brašno T-500 po ‘dampinškim cijenama’ od 22 dinara po kilogramu, što je bilo na razini otkupne cijene pšenice. S druge strane, mlinska industrija je istu vrstu brašna prodavala za 30-32 dinara. Ova praksa rezultirala je time da je država preuzela 30 posto domaćeg tržišta brašna. Osim toga, proizvođače je dodatno pogodila uredba kojom su ograničene cijene kilograma brašna T-400 i T-500, jer su nove cijene bile za 25 dinara po kg niže od ranije propisanih”, kaže Gulan.

Potrošači zapostavljeni

Žitounija je više puta tražila obeštećenje za proizvođače, pozivajući se na Zakon o uređenju tržišta poljoprivrednih proizvoda, no ti zahtjevi nisu uvaženi. Također, proširenjem uredbe o reguliranim cijenama izravno je prekršen Zakon o trgovini, ali ni to nije dobro prihvaćeno.

Iako domaće tržište bilježi pad potrošnje, izvoz brašna pokazuje znakove oporavka. Tijekom 2023. iz Srbije je izvezeno 168.760 tona brašna, što je povećanje u odnosu na prethodne godine. No, taj rezultat još uvijek zaostaje za rekordnim izvozom iz 2016. godine, kada je prodano 253.000 tona.