Energane nisu bauk, već nužnost, a prva u RH mogla bi niknuti do 2032., što bi bilo u skladu s nacionalnim Planom gospodarenja otpadom za razdoblje 2023. – 2028. koji kao jedan od ciljeva navodi da do 2035. na odlagalištima otpada može biti odloženo samo 10% mase ukupno proizvedenog komunalnog otpada. Taj cilj zagovara i Europska komisija kako bi se uravnotežili troškovi odlaganja i obrade otpada.

Je li Hrvatska spremna za ispunjenje zacrtanih planova po pitanju održivog gospodarenja otpadom, na panelu Energane (ni)su bauk raspravljali su Robert Podrug, predsjednik Uprave Centra za gospodarenje otpadom Bikarac, Dino Perović, savjetnik direktora trgovačkog društva za gospodarenje otpadom Eko, Aleksander Mirt, direktor javnog poduzeća Energetika Celje te Mirko Budiša, zamjenik direktora iz Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost.

Nije samo zemlja

“Centar radi već dvije godine, zadnju smo godinu iz trčanja prešli u sprint, pa se nadam da ćemo dostići ciljeve koje nam je postavio nacionalni plan. Osim mješovitog komunalnog otpada, problem je glomazni. Na razini Šibensko-kninske, Dubrovačko-neretvanske, Splitsko-dalmatinske i Zadarske županije izdano je 680 tisuća rješenja ljudima koji se bave turizmom, a tu ima sigurno još 100 tisuća ‘crnih kreveta’. Sada zamislite da vam samo 10 posto tih ljudi promijeni madrac, noćni ormarić ili WC dasku. Imate na desetke tona glomaznog otpada koje trebate energetski oporabiti”, rekao je Podrug. Situacija s odlaganjem građevinskog otpada je sređenija, kazao je Budiša. “Što se tiče građevinskog otpada, jako smo blizu cilju – 68 posto ga recikliramo, a cilj nam je doseći 70 posto. To nije samo zemlja i beton već i tekstil, plastika, staklo. Analiza koju smo radili za Grad Zagreb pokazala je da bi većina otpada koja bi išla za energanu upravo građevinski otpad.

Građevinski otpad u budućnosti neće biti problem jer će regulativa ići za tim da će uvjetovati uporabu određenog udjela recikliranog građevinskog materijala prilikom izgradnje nekog objekta. Što se tiče dostizanja ciljeva, pogledate li lanjsko izvješće o gospodarenju komunalnim otpadom, postigli smo znatan napredak dosegavši 48 posto odvojenog sakupljanja, dva postotna boda više negoli godinu ranije. Isto tako, imamo 38 posto otpada koji je oporabljen i na neki način vraćen kao sirovina za ponovnu uporabu. Hrvatskoj za dostizanje ambicioznih ciljeva koje postavlja regulativa nedostaju infrastrukturni kapaciteti za prikupljanje, skladištenje, ali i za obradu, kompostiranje toga otpada. Što se tiče budućih Centara za gospodarenje otpadom, četiri su u fazi izgradnje, a tri u fazi projektiranja, no u realizaciji smo spori. Uz dugotrajne javne nabave te rješavanje imovinsko-pravnih odnosa problem predstavljaju i procedure za dobivanje sredstava iz Europske unije”, istaknuo je Budiša.

S druge pak strane, Perović na ispunjenje ciljeva gleda pesimistično.

“Dokumentaciju za CGO Biljane Donje počeli smo izrađivati još 2006. godine. Stiže nam 2025., a tek će sada biti otvoren. Što se tiče energetskog iskorištavanja otpada. o tome se trebalo voditi računa još 2005. kada je izašla Strategija gospodarenja otpadom u kojoj su CGO-ovi bili definirani. Ciklus nikada nije zatvoren. Slično kao i kod uređaja za pročišćavanje otpadnih voda, gdje nikada nije pronađeno rješenje za mulj koji nastaje pročišćavanjem, tako rješenje nije nađeno ni za gorivo iz otpada kao jednog od produkata koji nastaje u CGO-u. U izgradnju energane unutar CGO-a Biljane Donje mogli bismo ući sa Šibenikom, no sve je na ‘dugom štapu’ zbog dugotrajne procedure izgradnje. Ispada da takve projekte ne možete realizirati u manje od deset godina. Postupak javne nabave kod nas je trajao tri i pol godine, zbog pravilnika o zonama sanitarne zaštite izvorišta bili smo zakočeni još tri godine. Čim je u pitanju otpad, odmah ste na udaru javnosti. Da smo uspjeli skratiti to vrijeme, počeli bismo poput Pule i Rijeke odavno raditi jer smo realizaciju započeli negdje u isto vrijeme”, zaključio je Perović.

Glatko slovensko iskustvo

Slovensko iskustvo iz te domene prošlo je glatko, no nije ‘pokazni model’ jer nije svugdje primjenjivo, dodao je Mirt.

“Kada je Centar Celje ulazio u drugu fazu realizacije, bio je na prvom valu europskih sredstava, a imali smo kako političku tako i tehnološku podršku. Od ideje do preuzimanja objekta prošlo je pet godina. Danas je to teško, ali tada je išlo, sve se poklopilo”, istaknuo je.