Svake godine u našoj zemlji raste količina energije proizvedene iz obnovljivih izvora, no kako tvrde stručnjaci okupljeni na panelu ‘Procvat investicija u OIE’ Poslovnog dnevnika, razlog toga rasta nije strukturirana, državna potpora, već privatni sektor koji je pravovremeno uočio kako je riječ o neopisivo važnom sektoru. Unatoč snažnoj podršci iz europskih i domaćih fondova, poduzetnici se suočavaju s izazovima zbog složenih zakonskih regulativa i administrativnih procedura koje usporavaju tranziciju.

Brojne tvrtke – otišle

“Po administrativnim i regulatornim preprekama Hrvatska je na vrhu Europe. Zato se danas zelene investicije ne isplate. Kada dvije godine nema cijene priključka na mrežu, to niti jedna banka neće financirati’’, kazala je Maja Pokrovac, direktorica OIE Hrvatska.

Slično pokazuju i istraživanja prema kojima privatni sektor smatra dostupnost financijske podrške ključnom za provedbu ekoloških projekata, dok je glavni izazov i dalje pronalazak dodatnih izvora financiranja. Zbog toga je suradnja javnog i privatnog sektora ključna za uspjeh zelene tranzicije. Upravo zato je problematično što europski investitori gube interes za sudjelovanjem u hrvatskoj zelenoj tranziciji. “Iz Hrvatske su otišle brojne europske tvrtke, a još nekoliko ih rasprodaje svoj portfelj i najavljuje svoj odlazak. Kad se prate investicijske konferencije i analize, mi rastemo. No ne gleda se podsegment investicijskog potencijala, točnije energetika u kojoj u zadnjih 20 godina ne postoji sustavni rad na cijelom tom energetskom segmentu. Nema strateškog planiranja ni razumijevanja”, svjedoči Pokrovac.

Direktorica OIE Hrvatske napominje kako bi očekivani povrat investicije u ovom sektoru trebao biti pet do šest godina, no u Hrvatskoj se produljuje na 11 do 12 godina.

U Hrvatskoj se prošle godine najviše ulagalo u solarne elektrane, posebice u poslovnom sektoru, koji plaća skuplju električnu energiju od građanstva. No unatoč skoku u broju investicija i ostvarenih ‘zelenih’ megavata, prema ulaganjima u obnovljive izvore energije, Hrvatska i dalje jako zaostaje za drugim zemljama unutar Europske unije. Pokrovac jasno upozorava kako procvata investicija u obnovljive izvore energije u našoj zemlji zapravo nema. “Rast koji ostvarujemo treba pogledati u kontekstu, bili smo zadnji u Europi po broju instaliranih solarnih panela i danas smo zadnji. Mislim da se stvari gledaju previše populistički, jer se prvo nabrajaju nuklearne, pa tek onda vjetar i sunce koji čine 80 posto zelene tranzicije cijele Europe. Moramo moći koristiti ono što nam je priroda dala”, naglašava Pokrovac.

Čeka se HERA

U usporedbi s ostalim članicama Europske unije, Hrvatska zaostaje u proizvodnji solarne i vjetroelektrične energije, iako posljednjih godina bilježi postepeni rast. Hrvatska trenutačno ima instaliranih oko 688 MW u solarnoj energiji, a broj instalacija za samoopskrbu je u porastu. Kad je riječ o vjetroelektranama, Hrvatska ima instalirano oko 1160 MW kapaciteta.

Vladimir Sabo, član Uprave E.ON Hrvatska upozorava da Hrvatska uvozi energiju u trenucima najveće insolacije, kada ima najviše sunca što znači da nemamo dovoljno instaliranih kapaciteta, iako smo zemlja s velikim brojem sunčanih sati.

“Šanse koje su u propuštene u međuvremenu su nenadoknadive. HERA mora početi raditi svoj posao, trebaju napraviti niz aktivnosti kako bi se omogućila što brža integracija, te uz to, potrebno je ulaganje u mrežu’’, rekao je Sabo.

Stručnjaci na panelu su upozorili kako sa strane državnih organizacija iz ovog sektora žele prebaciti kompletnu izgradnju potrebnih dalekovoda na privatni sektor, dok bi prema njihovom mišljenju investitor trebao plaćati samo realan trošak. Pritom je posebno naglašeno kako Hrvatska energetska regulatorna agencija (HERA) još nije donijela potrebnu donijeti odluku o naknadi za priključenje na elektroenergetsku mrežu. Naime, stara metodologija iz 2017. godine nameće investitorima visoke troškove priključenja, jer oni moraju financirati i značajan dio rekonstrukcije mreže, što premašuje stvarne potrebe pojedinačnih projekata. To je dovelo do stagnacije novih projekata jer investitori, suočeni s visokim troškovima, često odustaju od ulaganja. Pokrovac takvo stanje stvari smatra apsurdnim i zaziva suradnju svih institucija koje se ova tema tiče, jer se nikako ne može raditi pojedinačno.

Hrvatska burza električne energije, koju upravlja HROTE (Hrvatski operator tržišta energije), služi kao platforma za trgovanje električnom energijom u Hrvatskoj, omogućujući kupnju i prodaju energije između sudionika na tržištu prema tržišnim cijenama. Prema Eurostatovim podacima, cijene električne energije u Hrvatskoj su među najnižima u Europskoj uniji, uz zemlje poput Mađarske, Bugarske i Malte. U prvoj polovici 2024. prosječna cijena za kućanstva u Hrvatskoj iznosila je oko 14,8 eura za 100 kWh, što je znatno niže od EU prosjeka i mnogo povoljnije od najskupljih zemalja poput Njemačke, gdje su kućanstva plaćala čak 40,2 eura za istu količinu energije.

“U drugim zemljama poput Grčke, njihova vlada nedavno je uputila pismo Europskoj komisiji s ciljem da reagiraju na te visoke cijene. No, cijene su jednostavno odraz ponude i potražnje koja se događa na tržištu. Rezultat su zakonodavnog okvira i odnosa na tržištu. Pritom, važno je znati da je energetski sustav Europe najkompleksniji sustav na svijetu”, pojasnio je Ante Mikulić, direktor Hrvatske burze električne energije.

Energetski patriotizam

Cijena električne energije formira se na tržištu, koje je u zemljama Unije jedinstveno. Upravo zbog svih ranije nabrojanih izazova, a posebice zbog administrativnih komplikacija, Sara Vukman, asistentica potpredsjednika u Marsh McLennanu, globalnoj kompanija specijaliziranoj za upravljanje rizicima i strategijom, komentirala je da brokeri tek razvijaju hrvatsko tržište.

“U svijetu je situacija drugačija nego u Hrvatskoj, moje kolege su istaknule da neke stvari u svijetu jednostavnije funkcioniraju nego kod nas, pogotovo s administrativne strane, nema toliko administrativnih prepreka koliko ih mi nalazimo u Hrvatskoj”, kazala je Vukman.

U našoj zemlji još nije razvijen osiguravateljni apetit, a izazov predstavlja i dobiti više od nekolicine ponuda. Osiguranje za projekte OIE u Hrvatskoj također ima specifičnosti jer ne postoji parametrijsko osiguranje koje bi obuhvatilo varijacije u sunčanoj svjetlosti ili vjetru, što ostavlja potencijalne projekte ranjivima na klimatske promjene. No, dok gospodarstvo pokušava riješiti izazove s kojima je u energetici suočeno, kod građana je interes za obnovljivim izvorima energije iz godine u godinu sve veći. Svjedoči tome i Aleksandar Halavanja, voditelj Službe za sustavno gospodarenje energijom pri Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost. Na panelu je kazao da se građani sve više odlučuju za vlastite projekte, većinom zbog ekonomske isplativosti i visokih cijena energije. Od 12.000 instaliranih sustava, oko 5000 čine fotonaponski sustavi, a većina korisnika brzo ostvaruje povrat investicije. Prosječno, investicija u solarnu energiju isplati se u roku od 8 do 10 godina, a s porastom cijena energije, povrat se ubrzava​.

Za građane, Fond pruža potpore za instalaciju fotonaponskih sustava na obiteljskim kućama, s mogućnošću povrata do 50% investicije, čime se smanjuju početni troškovi prebacivanja na održive izvore energije. Pri kraju panela, na kojem su istaknuti svi problemi većih kompanija zainteresiranih za ulaganje u obnovljive izvore energije u Hrvatskoj, Maja Pokrovac se simbolično zapitala: ‘’Gdje je energetski patriotizam?’’