Treba nam sve više hrane, a sve je manje radne snage, dok nam tehnološki napredak nudi ogroman potencijal za razvoj poljoprivrede. Sve su to povezali članovi srpskog startupa Coming i Strojarski fakultet u Nišu i stvorili univerzalnu autonomnu robotsku platformu AgAR.

Kako funkcionira robot?
Ona je namijenjena malim i srednjim poljoprivrednim domaćinstvima, voćarima i vinogradarima, kao i za komunalne djelatnosti. Uz to, tvorci robota nude i obuku kako bi poljoprivrednici znali kako upravljati njime.

Poslovni dnevnik posjetio je robota i njegov tim u Nišu, a Marko Tamburić, menadžer poslovnog razvoja kompanije Coming i Nikola Velčev, vodeći inženjer razvoja softvera Cominga, otkrili su nam kako je tekao put od ideje do izvedbe i kako bi se robot trebao “zaposliti” vrlo skoro.

“AgAR se autonomno kreće, Nikola programira misiju, on ima aplikaciju i koristi koordinate za kretanje robota. On ne troši fosilna goriva, ima nultu emisiju štetnih plinova, a na svakom kotaču po jedan elektro motor i još jedan dodatni koji pokreće priključnu mašinu.

Robot zapravo mijenja traktor koji obrađuje poljoprivredne površine, a na njega se mogu zakačiti i kosilica, freza, tanjurača, prskalice… Isto tako mogu mu se montirati i robotske ruke koje mogu brati ili obrezivati plodove” kaže Marko Tamburić.

“On je nulta serija i prošli smo kroz četiri prototipa. AgAr je spreman za tržite i već smo u pregovorima s nekim kupcima, te sljedeće godine očekujemo prvu isporuku. Naša je prednost u odnosu na konkurenciju i robote sličnih karakteristika to što smo duplo jeftiniji. S ministarstvom poljoprivrede smo u pregovorima da se nađe na listi subvencionirane opreme.

Ujedno štedi i na gorivu i na traktoristi, te se može isplatiti za pet godina. Cijena osnovnog modela je 50 tisuća eura za obavljanje bilo kakvih djelatnosti, a opremljena varijanta je 74.900 eura. Tu postoje dodatne baterije, može raditi 24 sata sa dva seta baterija. Naš robot nema radno vrijeme”, upućuje inženjer Nikola.

“On ne zna je li dan ili noć, njemu je svejedno. Nema radne snage, a sve veći su zahtjevi za proizvodnjom hrane. Uz to naša ideja je i da smo potpuno električni, koristimo AI za selektirane operacije koje robot može raditi.

Ne želimo ići u hiperprodukciju hrane, nego za mala i srednja domaćinstva kako bi razvijala organsku proizvodnju i bez negativnih utjecaja na životnu sredinu na bilo koji način. AI pomaže kod selektiranog špricanja, uništavanja korijenja, prepoznavanja raznih kultura i na taj način smanjenja uporabe pesticida”, dodaje Marko.

Prilika za mlade
Ako netko od poljoprivrednika koji ne zna ništa o tehnologiji poželi kupiti AgAr – on dolazi uz potpunu obuku. Kažu kako planiranje misije – bilo da se radi o obradi njive ili branju grožđa, nije teško naučiti i bilo tko se može snaći. Nedavno su i skupini vinogradara demonstrirali koliko je jednostavno upravljati robotima, a čini im se i kako će mlade ljude lakše vratiti poljoprivrednim djelatnostima ako imaju joystick i mission planer – nego da moraju sjesti za traktor.

“Trenutno je naš najveći problem što ljudi nemaju povjerenja u išta vezano uz robote. Ne govorim samo o Srbiji. U nekim zemljama je to još izraženije. U Hannoveru gdje smo bili na sajmu, saznali smo primjerice da u Austriji postoji zakon da iako robot radi na privatnom posjedu – mora ga nadgledati inženjer. Vi mijenjate traktorista i onda zapošljavate inženjera, to nema nikakve logike, a i skuplje je. Mi smo ovdje prošli certifikaciju, u kontaktu smo s Francuzima i Belgijancima i svi imamo iste probleme – implentaciju na tržište”, rekao je Velčev.

Tamburić dodaje kako su aktualni prije svega na europskim tržištima, cijenom su povoljniji i kod njih je velika prednost što su univerzalni. Jer u svijetu se uglavnom roboti prave kao specijalizirani roboti za jednu vrstu operacija. Oni ga žele zaposliti sve više dana u godini i s postojećim priključnim mašinama koje svatko ima na svom imanju.

“Zato smo ga projektirali tako da može prihvatiti bilo koju mašinu koju prihvaća i klasični traktor – takav je business model. U svijetu morate kupiti specijalne nastavke, to košta puno više, a i sve kompanije koje se bave robotikom su startupovi. To znači da nitko ne garantira da će one preživjeti i dalje proizvoditi te nastavke. Mi svoj robot nismo zaključali baš iz tog razloga”, kažu oni.

U ožujku 2025. robot bi trebao i dobiti prvi posao i to baš u svom gradu. Naime, javno komunalno poduzeće iz Niša zainteresirano je da ga kupi i da on kosi travu na javnim površinama umjesto klasičnog dizel traktora.

“To nam je ujedno želja – da održavamo travnate površine u velikim gradovima u prvoj fazi. Uz to fakultet je razvio energetsku kocku koja na osnovu solarnih panela puni baterije i zbog toga je potrošnja nula. Može se puniti set baterija uz sunčevu energiju i radi iz obnovljivih izvora. Druga faza je da čisti snijeg, može mu se staviti vilica naprijed”, upućuje Tamburić.

Isto tako, AgAR će se može i rentati na mjesečnoj bazi, kako bi se u početku pomoglo poljoprivrednicima da vide kako robot radi i da im se pokaže koliko dobivaju njima. AgAr se inače proizvodi u Nišu, mehanički i veliki čelični dijelovi u tvornici poljoprivrednih mašina Agromehanika u Boljevcu. Kompanija Coming radi nabavku i softver, a na Strojarskom fakultetu se radi sklapanje, ožičavanje i testiranje sklopa. Rok isporuke mu je 90-ak dana.

Potreban im je dodatni kapital za razvoj i kompanija Coming je glavna u tome, jer vidi potencijal i mogućnosti razvoja. “Da nije toga, pitanje je bi li projekt preživio. Razumijevanje menadžmenta kompanije Coming i dobre ideje fakulteta pokazale su se kao dobitne, jer postoji jaka sinergija. Jako blizu smo komercijalizacije, potrebna nam je jedna do dvije prodaje da bismo krenuli”, kaže Tamburić

Presudno financiranje
Razvoj ovog inovativnog proizvoda financijski je bio podržan od strane Fonda za inovacijsku djelatnost iz pretpristupnih fondova Europske unije sa 300 tisuća eura, budžeta Srbije kroz program StarTek, koji provodi Nacionalna alijansa za lokalni razvoj (NALED). Osim sredstava iz grantova, razvoj se sada financira vlastitim sredstvima Cominga.

“Zvalo nas je nekoliko kompanija iz inozemstva za suradnju, ali imali smo konkretno jednog čovjeka iz Brazila s velikim problemom. Naime oni se tamo bave uzgojem šećerne trske i korov koja raste oko te biljke ne mogu kloniti nikako drugačije nego mehanički – ljudi ga moraju čupati i to obučeni u specijalna odijela koja izgledaju kao da se spremaju na Mars. Ali ako se uspije riješiti taj problem – cijeli Brazil je pokriven. Do nasada ne može doći traktor, korov je specifičan za to podneblje i treba osmisliti neuronsku mrežu koja će samo njega prepoznati. Nevjerojatno što se sve može raditi s ovim robotom”, zaključio je Nikola.