Tijekom posljednjih mjesec dana zakuhalo se u energetskim krugovima u nagađanjima koja su se imena javila na natječaj za člana Upravnog vijeća Hrvatske energetske regulatorne agencije (HERA-e), a tko se od kandidata javio za čelnog čovjeka tog vrlo važnog regulatora. Uslijedio je neizbježan folklor prekapanja po poslovanjima, karijerama, nekretninama, štednim računima i privatnim životima pojedinih “kandidata”, koji to najvjerojatnije – niti nisu.

U toj tabloidizaciji važnih tema vrlo rijetko do šire javnosti dopiru teme koje su od osobite važnosti za energetsko tržište ove zemlje, ali i za krajnje korisnike, industriju i kućanstva. Barem dok se neke od tih tema ne zabilježe na redovnoj komunikaciji onih koji imaju zadatak svakoga mjeseca, negdje oko istoga datuma, podsjećati svoje korisnike na vlastito postojanje. Do trenutka kada dionici tržišta šalju račune korisnicima svojih usluga.

Kako je na stranicama Večernjeg lista posljednjih dana pisala kolegica Mateja Šobak, plinska bitka za Grad Zagreb i nekoliko okolnih mjesta, o kojoj smo nekoliko puta već pisali, dobila je svojevrsni nesretni epilog. Međimurje-plin je protekloga mjesece određenom dijelu korisnika, poslalo vrlo visoke akontacijske rate do kraj ove godine.

Protiv volje korisnika
Situacija je to koja je, po svoj prilici, nastala uslijed toga što je određen broj korisnika, koji su se odlučili za uslugu Gradske plinare Zagreb Opskrbe (GPZO), prekasno obrađen i unesen u sustav, s desetak dana zakašnjenja. Vjerojatno uslijed novonastale situacije, u kojoj je GPZO suočen s dodatnim poslom nastalim novom administracijom, građani su trebali dostavljati skinute obrasce s njihovih mrežnih stranica koje u proteklim godinama nije bilo.

Kašnjenje je, dakle, prouzročilo potpadanje dijela korisnika protiv njihove izričite volje pod opskrbu konkurenta Međimurje plina koji je, zbog nedostatka podataka o potrošnji i želje za uspostavom ugovornog odnosa, poslao najviše moguće akontacijske rate za razdoblje do kraja ove godine.

Kada je dio građana poželio vratiti uplatnice, pristajući platiti evidentnih desetak dana korištenja usluge, iz ove tvrtke ponudili su im diskontnu cijenu usluge. Nevolja je jedino u tomu što je cijela ova operacija, slučajna ili ne, usmjerena protiv izričite volje korisnika.

Korisnik koji je skinuo obrazac s mrežne stranice, načelno, bilo kojega od konkurenata, ispunio svoje podatke, vlastoručno te obrasce potpisao i na bilo koji način predviđen procedurom dostavio tako ispunjene obrasce opskrbljivaču, pokazao je svoju jasnu namjeru. Za to utvrditi nije potrebno biti doktor iz područja pravnih znanosti.

Bilo kakav pokušaj, promjene takvih okolnosti, protiv izričite volje korisnika, pa čak i ako korisnik nije sam kriv za omašku nastalu kašnjenjem obrade podataka predstavlja, vrlo blago ću se izraziti, dodavanje nereda na plinsko tržište, koje se još nije oporavilo od vrlo šlampavo provedenog natječaja koji je u samom ishodištu tržišnog prijepora dvojice konkurenata o kojima govorimo.

Nered na tržištu u nadležnosti je regulatora. Stoga bi puno važnije, nego li je to stanje na štednom računu, bilo preispitati što koji od onih za koje se nagađa kako su kandidati, za upravno vijeće i čelnika HERA-e, misle o (novo)nastalim okolnostima.

Nove će, a i stare, članove, siguran sam, a tako je naznačeno i iz dva izvora s kojima sam razgovarao, dočekati na stolu prijava u ovome slučaju, kao i u slučaju Međimurje plina protiv GPZO-a za postotno manji broj (što je manje važno) nepravilno ispunjenih obrazaca, čime se želi dovesti do preispitivanja cijeloga procesa. Rokovi za očitovanje i pravorijek regulatora, u ovim su slučajevima, premda zakoniti, toliko dugački da bi mogli dovesti do dodatnog, a nepotrebnog dolijevanja ulja na vatru nereda koji tinja.

Na začelju Europe
Požurnicu u donošenju odluka HERA-e valja isporučiti u još jednome slučaju. Naime, u proteklih smo godinu dana ukazivali na prigovore brojnih investitora u energetiku, poglavito u sektor obnovljivih izvora energije (vjetra, sunca, vodika, geotermala…), na administrativne prepreke i regulatorne komplikacije. Ukazivali smo na to kako se u Hrvatskoj na dozvole za početak gradnje i početak rada elektrana čeka za Europsku uniju natprosječno dugo.

Povodom osme obljetnice Pariškog klimatskog sporazuma podsjetili su na to i iz interesne udruge investitora u zelenu energiju, prisnaživši to činjenicom kako se u pitanjima zelene tranzicije nalazimo na začelju Europe.

Nešto prije te obljetnice prvi zvučni investitori, poput norveškog energetskog diva Statkrafta, odlučili su napustiti Hrvatsku prodajom hrvatskog portfelja. Iako iz tvrtke smatraju kako Hrvatska ima visoki potencijal, čini se kako se iza brda valjaju visoki početni troškovi investicija, što je vrlo često eufemizam za spomenute administrativne i regulatorne probleme.

Osim HERA-e kao adresanta javne požurnice, na potezu je i resorno ministarstvo, ali ne onako kako to politika refleksno čini, posezanjem u proračun kako bi pokušali “kupiti” ostanak investitora, nego konkretnom politikom na zauzdavanju nepotrebne administracije i prekomjerne regulacije. Nije zgorega razmisliti i o fiskalnom odgovoru.