Iako je guvernerka Narodne banke Srbije Jorgovanka Tabaković u prošlosti više puta isticala da kriptovalute u Srbiji nisu zakonsko sredstvo plaćanja te da je “bitcoin spekulativno sredstvo koje je neke ljude učinilo vrlo bogatim”, ona je, pod utjecajem rastućeg trenda širenja kriptovaluta, uvela šifru za plaćanje na temelju transakcija digitalnom imovinom.

Bolji uvid
Diljem svijeta guverneri i čelnici banaka shvatili su da je virtualne valute bolje držati pod kontrolom i na oku. U Srbiji je vlasnicima ove vrste imovine dodijeljen kod za plaćanje digitalnom imovinom i označava kraj plaćanja pod šifrom “ostali transferi”, koju su vlasnici ove vrste imovine ranije koristili. Uvođenje kodeksa trebalo bi vlastima dati bolji uvid u to koliko se troši u segmentu digitalne imovine, kao i gdje se najviše troše sredstva.

“Do sada kada ste kupovali nekretninu, kao fizička osoba, nalog za plaćanje u banci je bio pod šifrom 289 Ostali prijenosi. Za kupnju digitalne imovine prije, ako kupite token ili digitalnu valutu koju plaćate novcem, također bilježite tu transakciju unosom koda za druge prijenose.

Recimo, ako ste htjeli kupiti stan bitcoinima, onda transakcija ne ide preko banke kao gotovinska transakcija, nego se evidentira ovjerom ugovora i praktički iz perspektive države to je dvostruka transakcija. Zato što ste vi prodali digitalnu imovinu za novac, a ja sam vam prodao stan za novac”, kaže za Novu ekonomiju Milan Marinković, direktor Društva za upravljanje investicijskim fondovima FIMA Invest.

Kako objašnjava, kodeksi zapravo otvaraju oči o tome koliko se novca troši na digitalnu imovinu, a koliko novca na kupnju nekretnina. Odlukom NBS-a šifra je 229 Digitalna imovina i odnosi se na plaćanja temeljem transakcija virtualnim valutama, digitalnim tokenima i digitalnom imovinom koja ima svojstva financijskih instrumenata.

Prema zakonu o digitalnoj imovini postoji podjela na digitalnu imovinu, virtualnu valutu i digitalne tokene. Dok je digitalna imovina sve ono što netko posjeduje u virtualnom svijetu, odnosno digitalni zapis neke vrijednosti, virtualna valuta je sredstvo razmjene, a tokeni su vrsta imovine, ali i prava na neke dodatne usluge.

Digitalna imovina, odnosno virtualna imovina, prema slovu zakona je digitalni zapis vrijednosti koji se može digitalno kupiti, prodati, zamijeniti ili prenijeti te koji se može koristiti kao sredstvo razmjene ili u investicijske svrhe, pri čemu digitalna imovina ne uključuje digitalne zapise valuta koje su zakonsko sredstvo plaćanja i druge financijske imovine regulirane drugim zakonima,

Virtualna valuta je vrsta digitalne imovine koja nije izdana i za čiju vrijednost ne jamči središnja banka ili drugo javno tijelo, koja nije nužno vezana uz zakonito sredstvo plaćanja i nema pravni status novca ili valute, ali ga prihvaćaju fizičke ili pravne osobe kao sredstvo razmjene i može se kupovati, prodavati, mijenjati, prenositi i pohranjivati ​​elektronički.

Digitalni token vrsta je digitalne imovine i označava svako nematerijalno imovinsko pravo koje predstavlja jedno ili više drugih vlasničkih prava u digitalnom obliku, što može uključivati ​​pravo korisnika digitalnog tokena da mu se pruže određene usluge.

Teško utvrditi broj korisnika
Kako objašnjava sugovornik, kodeks plaćanja je propis kojim se regulira kada se vrše plaćanja u domaćem platnom prometu kako bi se bolje evidentirala osnovica po kojoj se plaćanja vrše. Tako se pravilnik posljednjih desetljeća sve više komplicirao. To se odnosi na monetarnu politiku, a šifra je važna i za neke druge analize koje NBS koristi, a to je količina novca u optjecaju za upravljanje inflatornim očekivanjima, objašnjava Marinković.

Postavlja se pitanje koliko u Srbiji ima korisnika digitalne imovine, koliki je obujam trgovine, kao i kako utvrditi točan iznos digitalne imovine na tržištu, ali to je gotovo nemoguće. Digitalna imovina stečena i trgovana u inozemstvu je izvan srpskog sustava, ali samo do trenutka kada se treba prenijeti u Srbiju.