Posebna revizija definirana je člankom 298. Zakona o trgovačkim društvima (ZTD) kao mehanizam koji dioničari, posebice mali, mogu koristiti za zaštitu svojih prava i interesa. Posebnom revizijom tako se ispituju (ne)pravilnosti povezane s osnivanjem ili poslovanjem društva na temelju kojih se mogu otkriti i utvrditi nezakonite radnje na štetu dioničara i potencijalna šteta koju su dioničari pretrpjeli. Govoreći o ulozi posebnih revizora Janja Skamlič ističe kako je njihova uloga višestruka.

„Prema zakonu posebni revizori mogu imati zadaću ispitati poduzete radnje koje započinju od samog trenutka osnivanja društva, do onih koje se odnose na vođenje poslovanja istih. Uz navedeno, usluge se mogu odnositi i na ispitivanje mjera poduzetih po pitanju povećanja ili smanjenja temeljnog kapitala društva te poslovnih odnosa društva s vladajućim društvom ili s nekim društvom koje je s njime povezano“, ističe Skamlič.

Dodaje i kako to znači da u samoj praksi posebni revizori provode postupke različitih provjera i procjena. Bilo da se radi o provjeri ili procjeni dijela ili cijelih godišnjih financijskih izvještaja, njihovoj metodologiji i povezanim podacima, do usklađenosti pojedinačnih transakcija sa zakonodavstvom i internim aktima društva te provjere izvedbe, učinkovitosti i djelotvornosti pojedinih poslovnih operacija tvrtke.

Kada imenovati posebnog revizora?

Kada je u pitanju proces imenovanja posebnog revizora potrebno je istaknuti kako postoji više mogućnosti. Prije svega odluka o imenovanju posebnog revizora donosi se na glavnoj skupštini društva običnom većinom. No u praksi postoje slučajevi gdje glavna skupština odbije imenovati posebne revizore.

„U tom slučaju dioničari koji zajedno imaju dionice koje čine najmanje dvadeseti dio temeljnoga kapitala društva mogu prijedlog za imenovanje posebnog revizora podnijeti sudu te će sud imenovati posebne revizore, ako su za to ispunjeni dodatni uvjeti. Ovaj prijedlog dioničari moraju podnijeti sudu u roku od 15 dana od dana održavanja glavne skupštine na kojoj je odbijen prijedlog da se imenuju posebni revizori“, naglašava stručnjakinja iz EY-a.

Što dodatno manjinski dioničari trebaju kod podnošenja prijedloga sudu za posebnu reviziju?

Govoreći o koracima ako dođe do ovog procesa Janja Skamlič ističe kako manjinski dioničari koji podnose prijedlog za imenovanje posebnog revizora moraju pri tome sudu dokazati iznošenjem i dokazivanjem konkretnih činjenica da postoji opravdana sumnja u to da su pri osnivanju društva učinjene nepravilnosti ili da je došlo do grube povrede zakona, odnosno statuta.

„Sud ovo zahtijeva kako ne bi došlo do zlouporabe mogućnosti određivanja posebne revizije, s obzirom da se radi o reviziji koja se može obaviti pored već obavljene zakonske revizije godišnjih financijskih izvještaja i drugih revizija predviđenih odredbama ZTD-a. Osim toga, podnositelji prijedloga moraju pohraniti u društvu, kod javnog bilježnika ili kod financijske institucije koja se bavi čuvanjem vrijednosnih papira isprave o dionicama, ako ih je društvo izdalo, za vrijeme dok se ne odluči o njihovu prijedlogu i učiniti vjerodostojnim da su najmanje tri mjeseca prije održavanja glavne skupštine bili dioničari društva“, napominje Skamlič.

Tko može biti imenovan za posebnog revizora?

Treba ovdje naglasiti kako je za posebnog revizora moguće imenovati samo osobu koja ispunjava uvjete za ovlaštenog revizora i bavi se tim poslom. Ivana Rapić Dujmović, Senior Manager za forenzičke usluge i usklađenost poslovanja, objašnjava kako teče postupak.

„Članak 298. ZTD-a propisuje da u slučaju kada glavna skupština imenuje posebnog revizora, sud će na prijedlog dioničara čije se dionice odnose na najmanje deseti dio temeljnog kapitala društva ili najmanje na 1.000.000 eura tog kapitala, umjesto njega imenovati drugog revizora, ako se razlog za to nalazi u osobi revizora kojeg je imenovala glavna skupština, osobito ako imenovani revizor nema potrebna stručna znanja za obavljanje revizije, ako je prezauzet ili postoje sumnje u njegovu pouzdanost“, dodaje Rapić Dujmović.

Pritom dodatno ističe kako se prijedlog mora postaviti u roku od 14 dana od dana održavanja glavne skupštine na kojoj je donesena odluka o imenovanju revizora. Prije donošenja odluke sud treba saslušati revizora kojeg je imenovala glavna skupština.

Kroz razgovor istaknula se i tema koji su ustvari rezultati rada posebnih revizora i na koji način oni provode svoje usluge. Stručnjakinja iz konzultantsko-revizorske tvrtke, s dugogodišnjih iskustvom rada na hrvatskom tržištu ističe kako je u skladu s pravilima propisanim člankom 299. ZTD-a, uprava društva dužna dopustiti posebnim revizorima da pregledaju poslovne knjige i dokumentaciju te sve ono što čini imovinu društva. Dodajući pritom kako posebni revizori mogu tražiti od članova uprave, odnosno izvršnih direktora i članova nadzornog, odnosno upravnog odbora sva objašnjenja i dokaze koji su potrebni za njihov rad.

„O svome nalazu posebni revizori moraju podnijeti pisano izvješće. Revizori ga moraju potpisati i bez odgađanja predati upravi društva i sudskom registru kod kojega je društvo upisano. Na zahtjev svakog dioničara uprava mu mora dati primjerak izvješća. Uprava, odnosno izvršni direktori moraju izvješće podnijeti nadzornom, odnosno upravnom odboru i staviti ga na dnevni red naredne glavne skupštine“, istaknula je Rapić Dujmović.

Krajnji rezultati i koristi posebne revizije

Obzirom na proces koji je kompleksan te zahtjeva stručnost i visoku razinu profesionalnosti posebnih revizora treba naglasiti kako u slučaju da sud imenuje revizore, isti određuje i naknadu troškova te primjerenu nagradu koja im pripadaju, dok troškove revizije snosi društvo.

Kada je u pitanju čitav proces te njegov rezultat, Skamlič i Rapić Dujmović zaključuju kako na temelju činjenica i okolnosti utvrđenih posebnom revizijom dioničari mogu postaviti zahtjev za naknadu štete protiv osnivača i/ili protiv članova uprave (izvršnih direktora) i/ili članova nadzornog odnosno upravnog odbora, kao i druge moguće zahtjeve (za opoziv imenovanja i slično).

Sadržaj nastao u suradnji s EY