U povodu Svjetskog dana hrane, kao i kampanje “Safe2Eat” koja se intenzivno provodi u Hrvatskoj i još 16 zemalja članica Europske unije, razgovarali smo s izv. prof. dr. sc. Krunoslavom Karalićem, v. d. ravnateljem Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu.

Iako je Svjetski dan hrane prilika da se uvijek iznova prisjetimo koliko još ima gladi u svijetu, pogubna je činjenica da se istovremeno velika količina hrane svakodnevno baca. Danas se tržišna vrijednost hrane bačene u EU-u procjenjuje na ukupno 132 milijarde eura. Kakva je situacija u Hrvatskoj?
Prema posljednjim podacima Eurostata, u Hrvatskoj se na godišnjoj razini baci oko 280 000 tona hrane, odnosno oko 72 kilograma hrane po stanovniku.

S obzirom na to, Hrvatska stoji znatno bolje od europskog prosjeka od 131 kilograma, pozicionirajući se kao druga zemlja EU-a s najmanje otpada od hrane po stanovniku, odmah nakon Slovenije.

Ti podaci ohrabruju, iako je jedna od ključnih tema kampanje Europske agencije za sigurnost hrane (EFSA) i HAPIH-a na području Hrvatske upravo bacanje hrane.
Iako ukupni podaci ohrabruju, treba istaknuti kako u Hrvatskoj čak 76% od ukupne količine bačene hrane dolazi iz kućanstava – znatno više u usporedbi s prosjekom Europske unije od 54%. To Hrvatsku smješta na vrh ljestvice po udjelu hrane bačene u kućanstvima. Upravo stoga ovu temu smo prepoznali kao jednu od ovogodišnjih tema kampanje koja je usmjerena ka našim potrošačima.

Kako nastojite smanjiti ovaj postotak? Koja se hrana baca najviše?
Hrana se prema istraživanjima najviše baca zbog lošeg planiranja kupnje, pripreme preobilnih obroka, isteka rokova trajnosti te nerazlikovanja oznaka “upotrijebiti do” i “najbolje upotrijebiti do”. Najčešće se bacaju namirnice s kratkim rokovima trajnosti poput svježeg mlijeka, mesa i ribe, zatim voće i povrće i pekarski proizvodi.

Naša kampanja usmjerena je ka edukaciji potrošača, podizanju svijesti, a dugoročno i promjeni njihovih navika. Ako govorimo o čitanju deklaracija – ovo je četvrta godina kampanje i bilježimo pomake, ali ako govorimo primjerice o preobilnim obrocima, znamo da je to dijelom tradicijski uvjetovano i tu su promjene teže, ali nisu nemoguće.