Dobar posao, dobra plaća, dobri uvjeti rada i uređena država jamac su ne samo ostanka u državi već i povratka iseljenih. Tako zaključujemo nakon razgovora s tri zaposlenika Rimac Grupe, koji su godinama karijere gradili izvan Hrvatske, da bi se ipak vratili, i to zbog primamljivih poslovnih ponuda.

Jedan je karijeru godinama gradio u Austriji, drugi u Švedskoj, a treći u udaljenoj Australiji. Njihove su priče te motivi odlaska iz Hrvatske, kao i razlozi povratka različiti. No, poanta ostaje ista: poticaji poput onih kroz mjeru Biram Hrvatsku (potpore za samozapošljavanje namijenjene povratnicima), ili najavljene mjere oslobađanja povratnika plaćanja poreza na dohodak ne mogu biti bolji motivator povratka od onih s početka priče.

No za to nam trebaju svjetski konkurentne tvrtke. Jedna od takvih, kakvih je nažalost premalo u Hrvatskoj, upravo je Rimac Grupa. U toj visokotehnološkoj kompaniji danas, 13 godina nakon njenog osnivanja, radi više od 2000 ljudi…

A među tih više od dvije tisuće zaposlenih je i više od 600 stranih radnika koji dolaze iz više od 40 zemalja. No ne privlači Rimac samo strane radnike. Kompanija je to zbog koje su se pojedini Hrvati koji su u inozemstvu izgradili respektabilne karijere odlučili vratiti u domovinu…

Danijel Drezga, proizvodni menadžer u Rimac Technologyju, odlučio se vratiti u Hrvatsku nakon što je u Austriji proveo 12 godina. Nikola Pravadovski, inženjer za podršku u validaciji baterijskih sustava u Rimac Technologyju, vratio se nakon što je pet godina živio i radio u Švedskoj, a Daniel Razboršek, tehničar za podršku i ožičenja u Rimac Grupi, nakon čak 26 godina provedenih u Australiji. Ovi povratnici za Poslovni dnevnik otkrivaju razloge zašto su iselili i zašto su se vratili te koje su razlike življenja i rada doma i u tuđini.

Projekt za BMW
Danijel Drezga, primjerice, dobio je posao u kompaniji Magna International (proizvođač dijelova za automobilsku industriju) u Austriji odmah nakon što je završio Fakultet strojarstva i brodogradnje u Zagrebu. U Magni je, na različitim tehničkim i menadžerskim funkcijama, radio 9 godina, te još dvije i pol na razvojnim projektima u kompaniji FACC AG. Ipak, ponudu tvrtke Mate Rimca, koja je stigla u proljeće 2022., nije mogao odbiti.

“Ključna je bila mogućnost da nastavim dugogodišnju karijeru u automobilskoj industriji i prenesem dio iskustva koje sam stekao u inozemstvu u Hrvatsku i Rimac. Presudan je bio i trenutak u kojem se to dogodilo zbog obitelji, s obzirom na to da sam neko vrijeme razmišljao o povratku u domovinu”, kaže Drezga. Ističe i da su uvjeti rada u Rimcu, posebno oni koji se tiču plaće, položaja i profesionalnog razvoja, definitivno konkurentni onima koje je imao u visokotehnološkim kompanijama u kojima je radio u Austriji.

“Posebno se to odnosi na profesionalni razvoj jer sam u vrlo kratkom vremenu dobio veliko povjerenje kompanije i ulogu u projektima od velike važnosti”, napominje. Drezga, naime, od dolaska u Rimac radi na projektu proizvodnje baterijskih sustava za njemački BMW.

“Ne samo da će ovaj projekt biti jedan od najvećih ugovora za Hrvatsku, nego će zaživjeti u najvećem infrastrukturnom i visokotehnološkom objektu u zemlji”, napominje dodajući da mu je, s obzirom na ulogu koju ima u Rimac Technologyju, ovaj projekt vrhunac u dugogodišnjoj profesionalnoj automobilskoj karijeri. “Na to sam jako ponosan”, dodaje Drezga.

Uspješan 40-godišnji inženjer kaže i da u Hrvatskoj danas, u odnosu na 2011. kada je otišao iz zemlje jer su mu se vani nudile daleko bolje poslovne prilike, vidi mnoge promjene na bolje. “Danas je puno više prilika, puno se lakše ostvariti i ono što je najbitnije – u struci”, ističe. “Drago mi je da sam imao priliku profesionalno se ostvariti vani. To je jedno neprocjenjivo iskustvo. Privatno, biti s obitelji i bližnjima mi je najbitnije. Ipak kod kuće je najljepše”, napominje dodajući da definitivno nije požalio što se vratio.

No da bi priča kao što je njegova bilo više Drezga kaže da se u Hrvatskoj mora raditi na stvaranju prilika za mlade. “Visokotehnološko tržište se otvara, mnoge strane kompanije traže priliku i ulažu u Hrvatsku i hrvatski kadar. Konkurencija je zdrava i nadam se da će se takav trend nastaviti.

Treba, naravno, poticati i domaće kompanije da se uključe u ovo tržišno natjecanje”, smatra proizvodni menadžer u Rimac Technologyju. Kao prednosti rada u Austriji ističe kulturu i organizaciju rada koja je u susjednoj državi, navodi, mnogo ozbiljnija. Što se tiče života u Austriji on je, kaže, usporeniji i ležerniji, ali, napominje, međuljudski odnosi su mnogo hladniji.

Uveličavanje problema
I Nikola Pravadovski (35), inženjer za podršku u validaciji baterijskih sustava u Rimac Technologyju, kao glavni nedostatak života u Švedskoj navodi upravo “hladnoću” ljudi. “Izazov je stvoriti toplu i zabavnu atmosferu na radnom mjestu”, kaže Nikola koji je svoj prvi posao nakon završene I. tehničke škole Tesla dobio upravo u Rimcu, i to kao tehničar za sklapanje baterijskih paketa. No 2018. odlučuje otići u Švedsku, točnije u tvrtku Koenigsegg Automotive, koja također razvija i proizvodi hiperautomobile. Glavni motiv odlaska bile su mu, kaže, financijske prednosti koje rad u Švedskoj nudi.

“Prednosti života i rada u Švedskoj su brojne. Prije svega, tu je sindikat koji se zaista brine o radnicima. Svake godine se osigurava određeni postotak povećanja plaća, a sindikat se zalaže za poštivanje radnog vremena i kontrolu prekovremenih sati. Ako se prijeđe određena kvota prekovremenog rada, poslodavac može biti kažnjen novčano.

Što se tiče financija, život je lakši, ali nedostatak je što nema puno privatnog druženja s kolegama ili prijateljima. U Hrvatskoj je situacija drugačija. Financijski je teže jer su plaće generalno niže, dok su cijene proizvoda i usluga slične kao u Švedskoj. Međutim, privatni život je puno bogatiji – uvijek nekoga možeš nazvati za druženje uz roštilj ili kavu”, priča Pravadovski koji se odlučio vratiti u Hrvatsku jer je ponovno dobio poslovnu ponudu iz Rimca. Ističe i da su, u usporedbi sa Švedskom, prilike za napredak i razvoj u Hrvatskoj veće.

“Primjerice, nakon povratka u Rimac 2023. promijenio sam radno mjesto jer sam želio naučiti nešto novo i zanimljivo, a firma mi je to bez ikakvog problema omogućila”, kaže. No da bi se brojni iseljeni Hrvati vratili u domovinu te da bi Hrvatska bila atraktivnije mjesto za život i rad trebat će, smatra Pravadovski, značajno povećati plaće.

“Cijene osnovnih životnih potrepština su gotovo jednake kao u Njemačkoj ili Švedskoj, dok su plaće znatno niže. Teško je očekivati da će se netko odlučiti vratiti u Hrvatsku ako mu nije omogućeno da pokrije osnovne životne troškove, poput stanarine, režija i hrane”, ističe.

I njegov kolega, Daniel Razboršek, tehničar za podršku i ožičenje u Rimac Groupi, koji se u Hrvatsku vratio nakon što je 26 godina živio u Australiji, ističe da će veće plaće biti presudne u privlačenje iseljenih Hrvata, ali morat ćemo poraditi i na drugim anomalijama.

“Ljudi dosta pričaju o zapadu kao ‘uređenim državama’, a smatraju da to Hrvatska još nije. To se odnosi na gospodarstvo, pravo i političku scenu. Iako smatram da tu ima istine i da bi trebali raditi na poboljšanju sva tri elementa, mislim i da ljudi dosta uveličavaju ovaj problem iz neupućenosti”, kaže Razboršek. Ovaj Vukovarac u Australiju je odselio s obitelji odmah nakon završene srednje škole.

U Sydneyu je završio zrakoplovno inženjerstvo, a već tijekom fakulteta dobio je posao u australskoj zrakoplovnoj firmi Qantas u kojoj je radio 24 godine. Radio je kao licencirani inženjer za održavanje određenih tipova zrakoplova (Boeing 767, Boeing 737, Boeing 747…). U Hrvatsku se kaže, odlučio vratiti iz sentimentalnih, ali i drugih razloga.

“Dolazili smo u Hrvatsku svako ljeto, i svaki put kad bismo se vraćali u Australiju, bili bismo tužni. Imamo dvije kćerke koje su tada imale 14 i 12 godina. Supruga i ja smo htjeli da imaju priliku živjeti, obrazovati se te raditi jednog dana u Hrvatskoj ili u Europi. Život je tu, naime, dosta drugačiji od života u Australiji. Smatramo da tako jednog dana mogu biti dovoljno informirane da same odluče gdje žele živjeti”, navodi Razboršek.

Obrazovanje je tamo površnije
Posao u Rimcu, gdje je danas odgovoran za tehničku podršku prodanih automobila, kao i za događanja koja grupa organizira po cijelom svijetu, potom razvoj automobila, testne vožnje i trening tehničara partnera iz cijelog svijeta, dobio je 2021. U novom poslu, kaže, jednako uživa te je jednako izazovan kao i onaj u kojem je bio osobno odgovoran za svaki avion koji je certificirao jer je razvoj električnih vozila, ističe, iznimno dinamičan.

Kao i u poslu koji trenutačno radi, tako je i mnogo razlika u životu, radu i obrazovanju u Hrvatskoj i Australiji. “Udaljenosti u Australiji su velike i vrijeme provedeno u autu je značajno veće. Ljudi se više oslanjaju na automobile, a djeca imaju manje slobode jer ih se svugdje mora voziti. Obrazovanje je, rekao bih, površnije. Manje se daje važnosti općoj kulturi i znanju. Stručno obrazovanje je, s druge strane, dobro jer se više bazira na praksi nego na teoriji”, ističe.

Nakon 26 života i rada u Australiji Razboršek navodi da primjećuje brojne promjene u Hrvatskoj, i to na bolje. “Hrvatska je sada puno otvorenija država u svakom smislu te riječi. Sve je dostupnije, a mislim da i plaće polako sustižu one u zapadnoj Europi. Usto, kvaliteta života je, po mom mišljenju, u Hrvatskoj mnogo bolja. Balans između posla i privatnog života je puno uravnoteženiji nego u Australiji”, smatra Razboršek.

Povratnici uočavaju da su se prilike u Hrvatskoj posljednjih godina popravile. Ipak, za masovniji povratak presudni će biti atraktivni i dobro plaćeni poslovi. Za to će ključno biti raditi na razvoju konkurentnijih poduzeća, a time i gospodarstva.