U prvom signalu budućeg mekanijeg odnosa Bruxellesa prema zelenoj transformaciji, na godinu dana odgođen je Zakon o deforestaciji.

Da je stupio na snagu, na granici Europske unije bio bi zakočen uvoz papira, čokolade, kave, kakaa, palminog ulja, soje, piletine, govedine, goveđe kože, ako dolaze iz područja gdje se uništavaju šume i na tim krčevinama stvaraju plantaže ili uzgajališta peradi i stoke.

Prema podacima Europske komisije radi se o tisućama, desetinama tisuća hektara iskrčenih šuma, što pojačava negativne klimatske trendove, a deforestacija se nesmiljeno nastavlja.

Ova regulativa trebala je biti dokaz da je Unija, što se tiče ovog segmenta zelene transformacije, najjači igrač na sceni. Kontralobing je bio iznimno agresivan, ali zakon je trebao stupiti na snagu 30. prosinca.

Kontrole na granicama
Svi navedeni proizvodi mogli su i dalje ući u EU uz priložene dokaze i certifikat da nisu s područja gdje su nedavno posječene šume. Kontrole na granicama bile bi povremene i nasumične, premda bi proizvođači nekih zemalja sigurno bili zanimljiviji za pregled, koji bi uključivao kontrolu GPS navigacije i satelitske snimke. Europski uvoz ovih roba s deforestiranih područja čini 16 posto svjetskog uvoza, prema podacima World Wild Fund organizacije iz 2021. godinu.

Pobunio se Brazil, koji nema namjere smanjiti krčevine u Amazoni, od velikih zemalja također Malezija, Indonezija, ali i Sjedinjene Države.

Te zemlje tvrde da će zahtjevi EU-a poskupiti njihovu proizvodnju, oštetiti njihove farmere i biznise, a da će proizvodi biti skuplji i u EU-u. Sa svoje strane, zagovornici regulative kažu da će europski kupci zaobilaziti police u supermarketima na kojima će stajati natpis – ovi proizvodi potječu iz deforestiranih područja.

Pregovori s Mercosurom
Presudno je bilo da je zakočila i Njemačka, koja se zalagala da se na godinu dana odgodi uvođenje regulative, jer da biznisi nisu imali dovoljno vremena za pripremu. Ta nova regulativa teško se probijala još od 2020. godine, i cijelo vrijeme izazivala nezadovoljstvo i kod proizvođača u Africi, Južnoj Americi i Aziji, ali i u agrobiznisu u Europskoj uniji.

Nesumnjivo da tajming uvođenja regulative nije najbolji, jer je EU upravo sada u pregovorima sa zemljama Mercosura (Argentinom, Brazilom, Bolivijom, Urugvajom i Paragvajom) o slobodnoj trgovini. Njemačkom biznisu je iznimno stalo da se ti pregovori zadovoljavajuće zaključe jer su iznimno kompleksni.