Prema izvorima Međunarodne agencije za energiju, utrostručenje kapaciteta obnovljivih izvora energije do 2030. godine, što je cilj postavljen na prošlogodišnjoj konferenciji Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama u Dubaiju, sada je izvedivo, zahvaljujući dramatičnom smanjenju troškova tehnologija čiste energije. Konkretno, pad cijena solarnih panela i baterija brzo je poboljšao ekonomiju ublažavanja klimatskih promjena.

Tijekom posljednjih 20 godina cijene solarnih panela pale su kad god se globalni kapacitet udvostručio, a kontinuirano širenje solarnih kapaciteta, posebno u Kini, stvorit će daljnje dobitke. Za usporedbu, druge tehnologije obnovljive energije, kao što su vjetroturbine, nemaju iste prednosti razmjera jer su njihovi brojni pokretni dijelovi podložniji lomu. Kao posljedica toga, troškovi energije vjetra znatno su se smanjili, ali ne u istoj mjeri. Čini se vjerojatnim da će sve jeftinija solarna energija biti široko prihvaćena kao omiljeni obnovljivi izvor.

Pad troškova baterija
Drugi važan razvoj događaja je pad troškova baterija. Kao i kod solarnih panela, cijene baterija posljednjih su desetljeća pale za otprilike 19 posto za svako udvostručenje proizvodnje. Taj trend mora nastaviti proizvoditi jeftinija električna vozila (EV) i neutralizirati nestalnu prirodu obnovljivih izvora energije. Osobito se kombinacija solarne energije (koja ima predvidljiv dnevni ciklus) i baterija približava stvaranju idealnog izvora energije koji je dostupan kada je potrebno.

Ali poboljšanje ekonomije obnovljivih izvora energije, iako pozitivan i nužan razvoj događaja, ne znači da ćemo pobijediti u borbi protiv klimatskih promjena. Da, sada postoji vjerodostojan jeftin put za dekarbonizaciju energetskih sustava i prometa, koji zajedno čine 60 posto emisija. Nažalost, pojavljuju se političke prepreke brzom usvajanju ovih rješenja za čistu energiju, kako na globalnoj tako i na lokalnoj razini.

U naprednim gospodarstvima najveće prepreke obnovljivim izvorima energije nastaju na lokalnoj razini: aktivizam NIMBY (not in my back yard ili ne u mom dvorištu) često sprečava nove instalacije postrojenja energije vjetra i nadogradnju mreže, što je ključno za integraciju i transport velikih količina obnovljive električne energije.

Primjerice, Njemačka do sada nije uspjela uspostaviti vezu između svojih pučinskih vjetroelektrana u Sjevernom moru i industrijskog juga. Lokalno protivljenje novim dalekovodima bilo je toliko glasno da se veza, nazvana SuedLink, sada uspostavlja podzemnim kabelima koji povećavaju troškove za pet puta. Prepoznajući problem postupanja prema načelu “ne u mom dvorištu”, Europska komisija nedavno je uputila države članice da ubrzaju izdavanje dozvola za projekte obnovljive energije.

Ali najveća prepreka dekarbonizaciji je rastuća napetost između Zapada i Kine. Veliko, napredno gospodarstvo poput Europske unije ili SAD-a, tvrdi se, ne može dopustiti geopolitičkom suparniku da dominira budućim rastućim industrijama. Ovo gledište utrlo je put zelenim industrijskim politikama s obje strane Atlantika. Ali troškovi solarnih panela i baterija brzo padaju upravo zato što su to zrele tehnologije sa sve komercijaliziranijim proizvodima (u čijoj proizvodnji u velikim razmjerima briljira Kina). To nisu industrije budućnosti.

Geopolitičke prepreke
Drugi argument za domaću proizvodnju obnovljivih izvora energije je osiguranje energetske sigurnosti. Ali i to je pogrešno. Bilo kakav poremećaj u opskrbi solarnim pločama ne bi prekinuo opskrbu energijom jer bi postojeći instalirani kapacitet nastavio proizvoditi električnu energiju (uz nulti granični trošak).

Te su se napetosti najjače osjetile u sektoru električnih vozila. Tržišni udio električnih vozila stagnirao je na 8 posto u SAD-u i otprilike 15 posto u EU-u, dijelom i zato što su skuplja – često i do 20.000 dolara – od automobila s motorom s unutarnjim izgaranjem.

Programi subvencija u SAD-u i EU-u samo su djelomično nadoknadili veće troškove, dok su u Kini električna vozila blizu cjenovnog pariteta s vozilima s unutarnjim izgaranjem, a njihov tržišni udio bio je veći od 35 posto u 2023. Prihvaćanje jeftinih kineskih električnih vozila moglo bi uštedjeti novac zapadnim potrošačima, ali i SAD i EU nametnuli su im visoke carine.

Osim što se velike industrijske sile “štite” od jeftinog kineskog uvoza i time povećavaju troškove zelene tranzicije, geopolitika je također stvorila prepreke uvođenju obnovljivih izvora energije u zemljama u razvoju.

Kina, sa svojom Inicijativom pojas i put trebala bi biti na dobrom putu da podrži napore za dekarbonizaciju u siromašnijim zemljama. Ali to se nije dogodilo iz dva razloga. Prvo, Indija ne sudjeluje u Inicijativi pojas i put i žestoko štiti svoju industriju zbog rivalstva s Kinom.

To je važno, jer je Indija sada treći najveći svjetski emiter, nadmašivši EU u 2023., a također i jedno od najbrže rastućih gospodarstava. Drugo, države koje primaju kineske kredite u okviru Inicijative pojas i put često ih radije troše na prestižne infrastrukturne projekte nego na skromna postrojenja za obnovljive izvore energije.

Kontinuirano smanjenje troškova obnovljive energije uvelike poboljšava kratkoročni potencijal za dekarbonizaciju velikih dijelova globalnog gospodarstva. Ali politika stoji na putu napretku.

© Project Syndicate 2024.