Ministarstvo financija pustilo je u javnu raspravu izmjene zakona kojim se od sljedeće godine uvodi porez na nekretnine, a porez na kuće za odmor ide u povijest. Svoje komentare možete dati na na ovoj poveznici.

Radi se o izmjenama Zakona o lokalnim porezima jer će 80 posto poreza na nekretnine pripadati gradovima i općina, dok država uzima 20 posto koje će proslijediti siromašnijim lokalnim jedinicama. Prvi puta je napravljena i službena simulacija koliko novca se od tog poreza planira prikupiti – 66,4 milijuna eura godišnje, što je nevelik iznos kada se podjeli na 556 gradova i općina, a od tog još 20 posto ide državi. Ministarstvo financija je iznos procijenilo pod pretpostavkom da se 600.000 praznih stanova i onih koji su u kratkoročnom najmu prosječne površine 80 kvadrata oporezuje s minimalnom stopom od 60 centi po kvadratu. Raspon u kojem svi gradovi i općine moraju uvesti porez je inače od 60 centi do 8 eura po kvadratu. Inače, dosad se od poreza na kuće za odmor prikupilo tek nešto više od 20 milijuna eura, a oporezovalo se tek nešto više od 10 posto stambenog fonda koji se sada planira oporezovati.

Pomalo smiješna je definicija nekretnine u ovom zakonu jer je po njemu to samo stambena nekretnina, dok su poslovni prostori, uredske zgrade, poljoprivredni objekti i slično po ovom zakonu nisu nekretnine. Iako one to jesu, ali se na njih ne plaća ovaj porez.

Definirano je i u 9  točaka tko sve neće plaćati porez na nekretnine, a kao što smo pisali, država je definirala da za svoje prazne stanove neće plaćati porez iako ih ima par tisuća u cijeloj Hrvatskoj! Tvrtke i građani će pak plaćati porez na prazne stanove, pa je to potencijalni materijal za eventualne ustavne tužbe. Da je država definirala da i ona plaća porez na prazne stanove gradovima i općinama, možda bi je to natjeralo na racionalnije korištenje, ali su su se elegantno izuzeli od te obveze.

Porez na nekretnine se ne plaća za one stambene jedinice:

1. koje služe za stalno stanovanje
2. koje se iznajmljuju na temelju ugovora o najmu za stalno stanovanje
3. javne namjene i nekretnine namijenjene institucionalnom smještaju osoba
4. koje se u poslovnim knjigama trgovačkih društava vode kao nekretnine namijenjene prodaji, ako je od dana unosa u poslovne knjige do 31. ožujka godine za koju se utvrđuje porez proteklo manje od šest mjeseci
5. preuzete u zamjenu za nenaplaćena potraživanja, ako je od dana preuzimanja do 31. ožujka godine za koju se utvrđuje porez proteklo manje od šest mjeseci
6. koje uslijed proglašenja prirodnih nepogoda u određenom poreznom razdoblju nisu podobne kao stambeni prostor
7. u ostalim slučajevima kada se iz svih okolnosti može utvrditi da je onemogućena stambena namjena nekretnine
8. u vlasništvu Republike Hrvatske
9. u vlasništvu jedinica lokalne samouprave koje se nalaze isključivo na teritoriju te jedinice lokalne samouprave

Osim ovih jasno navedenih točaka, postoji i dodatno oslobađanje za socijalne slučajeve, ali kriterije tu treba utvrditi lokalna uprava i onda takve ljude osloboditi poreza. Kriteriji nisu propisani zakonom. S druge strane, iako će se porez na nekretnine moći plaćati po zonama, pa da primjerice u nekom mjestu bude viši za centar ili nekretnine uz more, a niži na periferiji, lokalna uprava će moći utvrditi dodatne kriterije. U zakonu piše da se oni vežu uz starost i dodatne sadržaje nekretnine, što znači da će se moći raditi iznimke unutar zona, pa da netko plaća viši ili niži porez od susjeda. To otvara potencijalnu sivu zonu.

Zakon je propisao i još jednu važnu novost kako bi spriječio izbjegavanje plaćanja poreza. Izričito se navodi da prijava prebivališta na nekretnini ne znači da se ona koristi za stalno stanovanje. Tako da oni koji su planirali prijaviti djecu ili supružnike na drugu nekretninu kako bi izbjegli porez, mogu očekivati komplicirani postupak pred Poreznom upravom. 

– Porezna tijela ovlaštena su izvoditi dokazne postupke radi utvrđivanja porezne obveze, a porezni obveznici koji osporavaju poreznu obvezu dužni su podastrijeti prikladne dokaze, pri čemu se posebno napominje da se prijava prebivališta na adresi nekretnine ne smatra dokazom stalnog stanovanja ukoliko porezno tijelo iz drugih dokaza dokaže da se obveznik nije stvarno i trajno naselio u predmetnoj nekretnini. Naime, Općim poreznim zakonom propisano je da u poreznom postupku teret dokaza za činjenice koje smanjuju ili ukidaju porez snosi porezni obveznik. U skladu s navedenim teret dokazivanja svih činjenica i okolnosti prema kojemu se utvrđuje da se nekretnina koristi za stalno stanovanje, pri čemu se uzima u obzir središte životnih interesa osobe (kako osobne tako i gospodarske veze), snosi porezni obveznik. Upravo radi navedenog, sama prijava prebivališta na adresi nekretnine ne smatra se utvrđenom činjenicom stalnog stanovanja na nekretnini jer samo po sebi ne znači da se nekretnina koristi za stalno stanovanje i ne oslobađa osobu od obveze plaćanja poreza na nekretnine već se sveobuhvatno promatraju cjelokupni dokazni materijali koji upućuju na središte životnih interesa osobe  – stoji u obrazloženju Zakona. 

Porezni obveznici će sami morati prijaviti prazne stanove, kuće za odmor ili one koje kratkotrajno iznajmljuju. Na naše ranije pitanje kako će se i tko će utvrđivati da je neki stan prazan, ministar financija Marko Primorac je rekao da Porezna uprava ima svoje alate koje nije želio otkriti. Zakonom je propisana i kompletna razmjena podataka lokalne uprave s Poreznom i drugim tijelima. Dakle, Porezna će primjerice od HEP-a moći tražiti podatak o potrošnji električne energije, pa ako ona pokaže da se u stanu ne živi, stiže rješenje o plaćanju poreza.

Svaki grad ili općina iznos poreza na nekretnine trebaju odrediti najkasnije do kraja veljače sljedeće godine, kako bi se do kraja ožujka prijavljivale nekretnine za novi porez. A onda stižu prva rješenja o plaćanju. Godišnji iznos poreza će trebati podmiriti u roku 15 dana. Čak i ako se žalite, to ne odgađa obvezu…