Inozemne kompanije ulažu oko 3,4 milijarde eura godišnje u Hrvatskoj i to najviše u sektor transporta, IT industriju i industrijsku proizvodnju, kažu podaci Hrvatske narodne banke. Posljednjih godina bilježi se kontinuirani rast interesa, koji je posebno očit od ulaska Hrvatske u EU, kao i od pridruživanja Schengenu i eurozoni.

Uz činjenicu da smo integralni dio europskog tržišta, važne hrvatske prednosti su i geostrateški položaj koji omogućuje Hrvatskoj biti most prema jugoistočnoj Europi i turistički potencijal zemlje, smatra Andrea Doko Jelušić, izvršna direktorica AmCham-a Hrvatska, Američke gospodarske komore u Hrvatskoj koja osnažuje veze između naše zemlje i SAD-a kroz trgovinu i investicije.

Jedan od ‘instrumenata’ koji će to zasigurno olakšati je i potpisani Ugovorom o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja između Amerike i Hrvatske, koji će, kad ga potvrde parlamenti zemalja, ubrzati izravno poslovanje između dvije države, prije svega kroz smanjenje ili ukidanje dvostrukog oporezivanje prihoda.

“Predstojeća ratifikacija ugovora između Hrvatske i SAD-a sasvim će sigurno potaknuti gospodarsku suradnju poduzeća koja još nisu prisutna na drugom tržištu. Njegova primjena značit će manje financijsko opterećenje za hrvatska poduzeća s tvrtkama kćerima u SAD-u kao i za američka poduzeća s tvrtkama kćerima u Hrvatskoj i bit će poticaj posebno manjim i srednjim kompanijama da posluju na drugom tržištu”, smatra Andrea Doko Jelušić, koja nam je otkrila gdje vidi najveći potencijal Hrvatske te na čemu još treba poraditi kako bismo bili konkurentniji.

Istraživanja koja provodite među članicama, pokazuju da interes za Hrvatsku raste te da su ulagači generalno zadovoljni poslovanjem i planiraju se širiti. No, za pretpostaviti je da imaju i niz zamjerki. Kojih?

Kroz ovih 26 godina postojanja AmCham-a kao poslovne organizacije u Hrvatskoj, primjećujemo kontinuirani rast interesa ulagača za Hrvatsku. AmCham je hrvatska poslovna organizacija, u našem radu sudjeluju domaći ljudi zaposleni u, većim dijelom, stranim kompanijama, pa imamo nešto objektivniji pogled na poslovnu klimu. Stoga vjerojatno lakše primjećujemo promjene u hrvatskom poslovnom okruženju u odnosu na one koji nemaju tu kontinuiranu usporedbu domaće legislative i praksi sa standardima zemalja koje su razvijenije od Hrvatske.

U našem radu sudjeluju tvrtke ne samo iz SAD-a, već i Ujedinjenog Kraljevstva, Francuske, Nizozemske, Finske, Njemačke, Japana i drugih zemalja. Možemo doista reći da su poslovni standardi u Hrvatskoj rasli, kao i rasterećenje gospodarstva i unaprjeđenje porezne politike kao i rast transparentnosti u radu s javnim institucijama. Kada strane kompanije uspoređuju Hrvatsku sa sličnim ulagačkim destinacijama, zamjerke su još uvijek sporost administracije, razina oporezivanja srednjih i viših plaća, a sada već i dostupnost radne snage koja je još donedavno u Hrvatskoj bila manji problem nego u investicijama zasićenim zemljama poput Češke ili Poljske.

Što se tiče porezne politike, doista je mnogo napravljeno posljednjih 10-ak godina. Ipak, Hrvatska još nije u konkurenciji zemalja, potencijalnih “hubova” stranih kompanija, primarno jer takve lokacije uz sebe vežu dobro plaćena upravljačka i stručna radna mjesta, koja Hrvatska oporezuje više od sličnih zemalja. Porez na dohodak je prihod lokalne uprave, te je nužno da i Zagreb i drugi gradovi razmišljaju o dodatnim prihodima kroz razvojne projekte i nova ulaganja, a smanjuju stopu porezna na dohodak na više plaće.

Koje bi investicije Hrvatska trebala privući, tj. koji razvojni smjer vidite kao najpotentniji?

Hrvatska bi trebala odrediti svoje industrijske prioritete na temelju kombinacije prirodnih resursa, geografskog položaja, ekonomske strukture, ljudskog kapitala i globalnih trendova. Hrvatska je nedvojbeno prepoznata po turizmu zahvaljujući prekrasnoj obali i kulturno-povijesnom naslijeđu. Razvoj luka, željezničkih i cestovnih veza te energetske infrastrukture može ojačati ulogu Hrvatske kao logističkog i energetskog čvorišta. Ulaganje u poljoprivredu i proizvodnju visokokvalitetnih prehrambenih proizvoda, može povećati izvoz i osigurati prehrambenu sigurnost.

Hrvatska ima sve jači ICT sektor. Još 2014. AmCham je ukazivao na strateški potencijal ovog sektora što se potvrđuje kroz razvoj startupova i inovativnih tehnoloških kompanija. Poticanje rasta ICT sektora kroz obrazovanje, podršku startupovima i investicije može donijeti ekonomski rast i stvoriti visokokvalitetna radna mjesta.

Napredna proizvodnja koja generira visoku dodanu vrijednost kroz visokotehnološke i inovativne proizvode poput ulaganje Jabil-a može diverzificirati ekonomiju. Poticanje razvoja malih i srednjih poduzeća u sektoru proizvodnje, kao i ciljano privlačenje ulaganja u proizvodnju elektronike i drugih tehnoloških proizvoda bitno je za jačanje dugoročne konkurentnosti i kao doprinos za smanjenje ovisnosti o turizmu.

S obzirom na globalni trend rasta u zdravstvu i biotehnologiji, Hrvatska bi mogla ulagati u istraživanje i razvoj u farmaceutskoj i biotehnološkoj proizvodnji, iskoristivši svoju obrazovanu radnu snagu. Uostalom, Hrvatske prednosti u ovom sektoru prepoznate su kroz ulaganja Plive, Pfizera, kao i domaća ulaganja u ovom sektoru.

Vjerujem da oko strateškog usmjerenja postoji načelno razumijevanje hrvatskih prednosti i u široj javnosti. Popis navedenih sektora može biti nešto dulji ili kraći, ali će kod većine ljudi biti sličan. Međutim, potreban je još aktivniji pristup privlačenju stranih ulaganja koja donose nova znanja i tehnologije u pojedine sektore.

Gdje smo još uvijek ‘tanki’, odnosno gdje vidite najviše prostora za napredak?

Važna točka evaluacija ulagača je pravna sigurnost. Po pitanju izvjesnosti i brzine pravosuđa još je nužno raditi. Po pitanju obrazovnog sustava nismo dovoljno konkurentni da sustav, osim u rijetkim primjerima, isporuči izvrsnost, da zadržimo najbolje studente ili privučemo talentirane strane studente.

Gdje još vidite prostor za poboljšanje kada je riječ o porezima i općenito birokraciji te digitalizaciji?

Digitalizacija je prečica koju tehnologija nudi u postizanju veće transparentnosti i brzine realizacije administrativnih procesa. Građani su svjesni niza usluga i informacija do kojih danas dolaze putem portala e-građani. E-porezna također je niz interakcija poduzeća s Poreznom upravom učinila jednostavnim i brzim. Što više javnih usluga digitaliziramo, bit će veće zadovoljstvo korisnika.

Također, daljnje rasterećenje rada u segmentu srednjih i viših plaća nužno je za konkurentnost. Ideja restrukturiranja poreznog sustava u smislu pravednije raspodjele poreznog tereta između rada i prihoda od imovine dobar je korak.

* Sadržaj omogućio AmCham