Tržište igara na sreću u cijelom svijetu je u blagom porastu, no uz jedan veliki problem – ilegalne priređivače. Prema podacima Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, 2017. godine se u strane ilegalne internet kladionice ‘prelilo’ oko dvije milijarde kuna, a prema procjenama ilegalni pripređivači u Hrvatskoj i sad drže oko 38 posto tržišta.

Da igre na sreću i inače ne gube popularnost govore i sljedeći podaci: ukupne isplate u igrama klađenja koje su prijavljene u 2021. iznosile su 564 milijuna eura, 2022. bile su 681,3 milijuna, a u 2023. – 882,9 milijuna eura. No, u pitanju je legalna zarada, dok Ministarstvu financija predstoji rješavanje problema ilegalnih priređivača.

Prijedlogom izmjena Zakona o igrama na sreću želi se između ostalog dodatno onemogućiti rad nelegalnih online priređivača i postrožiti odredbe vezane uz oglašavanje. Sprječavanje rada nelegalnih internetskih priređivača trenutačno se kontrolira blokiranjem pristupa sadržaju tih subjekata, točnije njihove IP adrese.

No, kako su mnogi od njih otkrili kako izbjeći postavljena ograničenja, predlaže se uvođenje dodatne mjere blokiranja financijskih transakcija uplate u online igre na sreću. Ranije ove godine ministar financija Marko Primorac pojasnio je da će se blokirati transakcija, čime će se onemogućiti igraču da uplati u bilo kakve igre čiji subjekti priređuju nelegalno.

Blokiranje bankarskih transakcija mnogi u sektoru smatraju ključnim dijelom nove zakonske regulative, jer su ilegalni online priređivači mahom subjekti koji se nalaze u inozemstvu, zato ih je puno teže kontrolirati i sprječavati u poslovanju. Kažu nam da se zakonski moraju blokirati i transakcije i IP adrese.

“Definitivno jedno bez drugog ne može, same IP adrese nisu dovoljne, jer se lako pojave alternativni linkovi. Porezna uprava nedovoljno brzo odgovara na zahtjeve za blokiranjem IP adresa, a bilo kakva blokada u roku od dvije-tri minute već ima alternativni link”, pojašnjava Matea Mateković, predstavnica Hrvatske udruge za igre na sreću (HUZIS) i dodaje: “Ne znam iz kojeg izvora, ali sve te strane ilegalne kladionice zapravo imaju baze hrvatskih igrača i oni automatizmom, čim primjete da se njihova internet stranica blokirala, šalju alternativne internet stranice.”

Filip Jelavić, glavni tajnik Hrvatske udruge priređivača igara na sreću (HUPIS), naglašava da je potrebno uvijek koristiti tri oblika blokiranja – blokiranje transakcija, reklama i IP adresa. Pritom bi bilo najučinkovitije da se IP adrese blokiraju automatiziranim programom koji radi sam, a ne ručno kao do sada. Koliko je ručni sustav sporiji pokazuje i činjenica da su u Hrvatskoj poreznici u zadnjih nekoliko godina zabranili 762 ilegalne kladionice, a u Danskoj ih se dnevno blokira oko 700.

Izvan poreznog sustava
“Već smo ranije naglašavali primjere drugih europskih zemalja gdje se išlo s blokadom IP adresa, bankovnih transakcija i blokadom marketinškog sadržaja, koji su polučili neke rezultate. Da će to biti sto posto učinkovito – neće, jer postoje mnogi načini kako se može izbjeći blokada bankovnih transakcija. Ali definitivno odvraća i puno je teže zaobići tri točke nego jednu kao do sad”, kaže Mateković.

Borbe s crnim tržištem vode se u cijelom svijetu, a Mateković na primjeru Poljske objašnjava kako mogu biti uspješne. “Poljska je jedan od boljih primjera. U toj državi uveli su blokade bankovnih transakcija i tako su svoje crne tržište sa 79 posto u 2018. godini doveli da je u 2022. pala ispod europskog prosjeka, na svega 14,5 posto”, navodi Mateković.

Mateković: Porezna uprava nedovoljno brzo odgovara na zahtjeve za blokiranjem IP adresa, a bilo kakva blokada u roku od 2-3 minute već ima alternativni link.

Problem zbog kojeg ilegalni priređivači uspijevaju je i njihova veća isplativost. Naime, kada igrač u Hrvatskoj uplati listić od 100 eura, u startu se obračuna naknada od pet posto. Igračev ulog tako iznosi 95 eura. Taj iznos množi se s tečajem na neki par, primjerice Dinamo – Hajduk, a tečaj je dva.

Ostvareni dobitak (2×95) umanjuje se za deset posto poreza na dobitke. Igrač tako na kraju dobije 180,5 eura. Kad igra na stranim kladionicama, koje su izvan hrvatskog poreznog sustava, igraču se, ako uplati 200 eura, čitavih 200 eura množi s koeficijentom. Dobitak je ‘čistih’ 400 eura.

“Nama je jasno zašto naši igrači igraju vani. Pored toga, valja naglasiti da na ilegalnim kladionicama ne postoji apsolutno nikakva zaštita skupina koje bi trebale biti zaštićene, prije svega maloljetnika. Registracija na bilo koju nelicenciranu kladionicu slična je kao za Facebook.

Samo se odabere datum rođenja koji odgovara punoljetnoj osobi. U Hrvatskoj to nije tako. Kad se pokuša registrirati na stranicu bilo kojeg licenciranog prerađivača, igračev OIB šalje se direktno na server Ministarstva financija, koje provjerava da li taj OIB odgovara punoljetnoj osobi, ako odgovara, podatak o tome se šalje na naš sustav i tek tada može uopće proći registracija’’, rekla je Mateković.

Upravo su maloljetnici ranjiva skupina o kojoj posebno treba brinuti kada je riječ o igrama na sreću jer puno vremena provode na internetu i često prate sportska zbivanja. Europsko istraživanje o pušenju, pijenju i uzimanju droga među učenicima provodi se svake četiri godine na učenicima od 15 i 16 godina, a u zadnjem krugu istraživanja provedenom 2019. ispitani mladići su kazali da je njih 13,9 posto kockalo barem jednom mjesečno, dok oko šest posto anketiranih mladića kocka dva-tri puta tjedno.

Ovisnički trošak
Ovisnost o kocki brzorastući je problem hrvatskog društva. Analiza predstavljena na prošlogodišnjem znanstvenom skupu IPAK pokazala je da se 20 posto populacije kocka na mjesečnoj razini, 10 posto ima psihosocijalne probleme vezane za kocku, a 1-2% ovisnika čini društveni trošak na razini 35 do 75 posto svih prihoda igara na sreću u Hrvatskoj.

Jelavić napominje da je tako veliki raspon poprilično neprecizan i da bi se brojka trebala konkretizirati, jer oni koji legalno posluju zalažu se za društveno odgovorno poslovanje. Ide se i u promjene po pitanju oglašavanja. Stroža regulacija poslovanja i oglašavanja priređivača igara na sreću uključuje vremensko ograničavanje oglašavanja u elektroničkim medijima, što znači da će zabrana oglašavanja biti na snazi od 6 do 23 sata.

“Promjene zakona djelomično pomažu, ali su krnje. Dok se istovremeno napadaju domaći priređivači, posebice gotovo potpunom zabranom oglašavanja, ilegalci će ipak to moći”, smatra Jelavić.

Napominje da je oglašavanje već sad poprilično kompleksno pitanje u kojem je kažnjavanje teško jer se može obavljati na puno različitih načina poput prikrivenog oglašavanja, nereguliranih mobilnih aplikacija, nejasnih pravila za društvene mreže i reklama koje unutar svojeg sadržaja rade influenceri. Zato je neizmjerno važno da ako se ide u zabranu, ona obuhvati sve.

“Zabrana oglašavanja sigurno će utjecati na poslovanje, ali ako se zabrana bude odnosila ravnomjerno za sve, tako da se spriječi i stranim ilegalnim priređivačima, onda ćemo svi raditi u reguliranom sustavu i svi ćemo imati rezultate koji će biti slični”, smatra Mateković.