Podjela i odnos među resorima nove Europske komisije izaziva oprez i laganu nervozu. Kad proučavamo tabelu resora i imenovanja, treba nam neko vrijeme da se snađemo tko što vodi, čija je linija odgovornosti, tko je kome šef. U prijašnjim sastavima Komisije, jasno se znalo gdje što spada, na primjer, energija povjereniku za energiju, slobodno tržišno natjecanje povjereniku koji je nosio taj portfelj.

Sada prvo uočavamo veliko preklapanje portfelja. Nema jasnih granica, režiser nije viknuo rez!, nego montaža pretapa resore, sve je lelujavo, neodređeno, može ovako-može onako.

Također, samo su tri jaka imena u ovom sastavu. Dva su manje poznati naširoko, ali ‘teškaši’ unutar briselskog balona, a to su Valdis Dombrovskis iz Latvije, koji je već deset te Maroš Šefčovič iz Slovačke koji je povjerenik već 15 godina.

Obojica su u dobrim odnosima s von der Leyen, a to će reći da su diplomatični i nisu se zalijetali kritikama. Latvijski političar donedavno je bio zadužen za trgovinu, a sad će biti za ekonomiju i pojednostavljenje birokratskih prepreka. Dombrovskis je pouzdan, ozbiljan, kompetentan. On je čvrst oslonac, jako dobro rješenje.

Fokus na Kini, Ukrajini…
Slovak Šefčovič dobio je resor trgovine i – čitaj Kina – trgovinske sigurnosti. Dakle, iznimno bitan portfelj. Pored toga, Šefčovič nastavlja sa svojom specijalnošću, a to je dubinsko poznavanje briselskih institucija.

Prema novoj križaljci, obojica raportiraju u pitanjima ekonomije i trgovine Francuzu Stéphaneu Séjournéu, izvršnom potpredsjedniku, no oni su pojedinačno toliko jaki, da nije realno da će ih Francuz uspjeti poklopiti. On je, pak, slikovito rečeno, Macronova transmisija u Bruxellesu, i tu je da promovira francuske interese, na što je Macron nemilosrdno orijentiran. Ime Séjournéova resora je “Prosperitet i industrijska strategija”. Svakih toliko u Bruxellesu iskače važna i bitna riječ koju onda svi vrte. Donedavno to je bila otpornost. Sad je prosperitet.

Ukupno je šest izvršnih potpredsjednika Komisije. Najjača, ujedno treće jako ime Komisije, je Teresa Ribera. Španjolska socijalistkinja zadužena je za jedan od najvažnijih dosjea – net zero tranziciju, slobodno tržišno natjecanje i ekonomske reforme. Ona će braniti zelenu agendu. Njoj i novom povjereniku za energiju, Dancu Danu Jørgensenu, treba ići po tom poslu.

Očekujemo sukobe po pitanju zelene agende između Ribere, Jørgensena s jedne i izvršnog potpredsjednika Talijana Raffaela Fitta, s druge strane, Fitto je izbor Giorgie Meloni, a zadužen je za koheziju, neke reforme i regionalni razvoj. I on će biti važan za Hrvatsku, jer mi želimo očuvati kohezijsku politiku, a važan je i za gradove i regije.

Iz toga koja su mjesta dobili Balti, vidimo stav buduće Komisije prema Ukrajini. Estonka Kallas je ionako visoka predstavnica za vanjsku i sigurnosnu politiku. Povjerenik za obranu je Litvanac Andrius Kubilius. Još nismo sigurni što će biti kompetencije resora, ali bit će jako bitan. Dakle, fokus je na Ukrajini i na jačanju sigurnosti u odnosu na Rusiju.

Još samo o hrvatskoj i slovenskoj povjerenici. Marta Kos bit će zadužena za proširenje i istočno susjedstvo, dakle prvenstveno za Ukrajinu, ali bit će osjetljiva i na našu regiju. Slovenija je, dakle, dobila iznimno važan resor, a važnost Ljubljane u regiji je strelovito narasla.

Dubravka Šuica, povjerenica za Sredozemlje, bit će zadužena i za migrantske tokove, dakle, to jest važan resor. Njih dvije morat će blisko surađivati. Ovo su samo kratke napomene o nekim povjerenicima, ali iz njih možemo naslutiti obrise djelovanja buduće Komisije.

Svejedno, mnogi strepe da je predstavljena križaljka ljudi i resora druge von der Leyen Komisije prekaotična. Jasno da je trebalo zadovoljiti i političke zahtjeve članica, odnosno dati mjesta u Komisiji i socijalistima i liberalima i novoj desnici. Trebalo je uzeti u obzir i sjever i jug i istok i zapad Unije, te velike i male zemlje. Ali, svejedno dojam je da mnogo toga napravljeno ‘zbrda-zdola’.

Prošli mandat predsjednice Komisije prošao je u velikim otporima unutar same Komisije, koja u svakodnevnom radu počiva na visoko kompetentnim stručnjacima. Glavni direktori pojedinih direktorata, njihovi zamjenici, direktori odjela, zamjenici, eksperti, kao u svakoj javnoj upravi drže na okupu taj složeni mravinjak.

Cijeli mandat u sukobu
S tom strukturom je Ursula von der Leyen cijeli svoj zadnji mandat bila u sukobu jer je preskakala procedure, bila prevrtljiva u odlukama, istrčavala s obećanjima u javnosti koji bi zapanjili činovnike koji su imali zacrtane procese. Svaki put kad bi to napravila, trebalo je zaokrenuti golemi brod, a zaokretanje je jako skupo, teško i nije bilo nužno. Iz toga se rodilo neraspoloženje prema predsjednici Komisije.

I evo sad, napravila je križaljku u kojoj se resori preklapaju. To je nezgodno i za same povjerenike, ali pojačat će nezadovoljstvo unutar administracije jer će doći do situacija kad se neće točno znati tko što odobrava.

Kako je običaj na početku mandata, Ursula von der Leyen obratila se pismom novim izabranicima, u kojem je poručila da su “svi članovi kolegija povjerenika ravnopravni i odgovorni za sve”. Idealno, to treba potaknuti timski duh, ali može doći i do velikih trzavica i zastoja koje će onda presjeći von der Leyen, tko bi drugi. Ona će biti osoba prema kojoj je usmjerena cijela Komisija.

To će jačati nju osobno, ali vidjet ćemo kako će se to reflektirati na Europsku uniju jer je glavni, pisani i nepisani zadatak Europske komisije briga za Uniju kao zajednicu. U Vijeću, zemlje vuku na svoju stranu, a Komisija bi trebala bila korektiv i raditi za zajedničku korist koja se prelijeva do zemalja članica.