Glavna europska tema, izvješće bivšeg šefa Europske središnje banke Marija Draghija o konkurentnosti i budućnosti Europe, koje je objavljeno i prezentirano Europskoj komisiji i Europskom parlamentu, u Hrvatskoj se tek počinje ozbiljnije otvarati, jer riječ je o doista opsežnom dokumentu, koji na 400-tinjak stranica analizira ključne slabosti postojećeg sustava i nudi rješenja.

“Super Mario”, kako je prozvan nakon prošle spasilačke misije, prije više od 10 godina predlaže čitav niz solucija kako bi hvatali korak s konkurentima SAD-om i Kinom, a koje iziskuju ogromna izdvajanja, od 750 do 800 milijardi eura godišnje, pa je u startu označen kao kontroverzan.

Draghi je temeljito obradio 10 sektorskih područja – energija, kritične sirovine, digitalizacija i napredne tehnologije, širokopojasne mreže velikih brzina, računalstvo i umjetna inteligencija, poluvodiči, energetski intenzivne industrije, čiste tehnologije, automobilska industrija, obrana, svemir, farmacija i transport, te horizontalnim mjerama od ubrzanja inovacija, smanjenja jaza u vještinama, održavanja ulaganja, poboljšanja konkurencije i jačanje upravljanja.

Analiza obiluje statistikama koje ukazuju na zaostajanje EU za SAD-om i Kinom, a Draghi je u prezentaciji stavio je u fokus tri ključna područja djelovanja. Prvi, smanjenje zaostajanja u inovacijama za SAD-om i Kinom. Naše su tvrtke u 2021. potrošile oko 270 milijardi eura manje na istraživanje i razvoj od američkih, i to zbog statične industrijske strukture u kojoj prevladavaju iste tvrtke i tehnologije kao prije nekoliko desetljeća.

Weber: Europski poslodavci spremni su na ulaganja, ali žele igrati po istim pravilima igre kao i njihovi globalni konkurenti.

U vrhu su već 20 godina s ulaganjima u R&D automobilske tvrtke. Takvu je situaciju imala SAD prije dva desetljeća, s automobilima i farmacijom, ali su im sada u vrhu sve tehnološke tvrtke. Temeljni problem po Draghiju je što u Europi nedostaju takve tvrtke. Ne postoji, utvrdio je, tvrtka u EU s tržišnom kapitalizacijom većom od 100 milijardi eura koja je osnovana u posljednjih 50 godina.

A SAD u tom vremenu ima šest kojima je vrijednost procijenjena iznad trilijuna eura. Takvo stanje po njemu nije posljedica neinovativnosti Europljana, već slabe sinergije, nedostatka jedinstvenog tržišta i integriranog tržišta kapitala. Zbog toga mnogi europski poduzetnici idu u SAD i oslanjaju se na američke rizične fondove.

Od 2008. do 2021. skoro trećina jednoroga iz EU preselila se po njegovim podacima u SAD. Nužna je, dakle, politika vraćanja inovacija u EU, te poticanje inovativnih start-upova. Draghijeva je ideja da se osniva poseban pravni status takvim tvrtkama, koji bi nosio ime “Inovativna europska tvrtka”, a osiguravao bi takvim tvrtkama manje regulatorne prepreke. Predlaže i reviziju načina trošenja javnog novca na inovacije, među ostalim tako da se ona povećaju i usmjere na manji broj zajednički usuglašenih prioriteta.

Drugo područje djelovanja Draghi vidi u zajedničkom planu dekarbonizacije i konkurentnosti. Za njega zelene ambicije koje ima EU, ako se politike ne usklade, mogu biti pogubne za konkurentnost. Prioritet je smanjenje cijene energije. U zelenoj tehnologiji EU je jaka, a predlaže diferenciran pristup u zaštiti pojedinih sektora i tehnologija. Tako brojke da više od 80% solarnih panela u EU dolazi iz Kine Draghija ne zabrinjavaju previše.

Daje do znanja da subvencije koje tu proizvodnju u Kini drže jeftinijom od naše, zapravo treba iskoristiti u jeftinijem prelasku na čistu energiju, tim više što su procjene da će do 2023. proizvodnja solara u Kini dvostruko prijeći globalnu potražnju, no zaštititi treba primjerice baterije, u kojima EU treba biti neovisna iz strateških razloga.

Zaostajanje za SAD-om
Treće područje djelovanja Draghi vidi u povećanju sigurnosti, a ključno u tome je jačanje industrijskih kapaciteta obrane i svemira, što podrazumijeva i promjenu politike nabave. EU se treba okrenuti od dosadašnjih dobavljača. Gotovo četiri petine ukupne potrošnje na nabavu u 2022. otišlo je dobavljačima izvan EU, koja je drugi najveći potrošač na vojsku u svijetu.

Ključno pitanje koja Draghijev plan otvara su financije ovog pristupa i njihovo uklapanje u postojeće dugoročne ciljeve i prioritete EU. On se poziva na procjene EIB-a i EK da bi se udio ulaganja u BDP-u morao podići na razine koje nisu viđene posljednjih 50-60 godina. Napor bi, kaže, bio dvostruko veći od Marshallova plana. Simulacije EK i MMF-a na koje se Draghi poziva kažu da je za takav napor nužan napredak u uniji tržišta kapitala ii mobilizaciju privatne štednje, ali će javna potpora i dalje biti potrebna.

Kao i u Europi, detalji Draghijevog plana i kod nas se još analiziraju i ozbiljnija i konkretnija rasprava o predloženim solucijama i njihovim nedostacima tek će uslijediti. Zasad se prijedlogom strategije od domaćih analitičara najtemeljitije pozabavio Velimir Šonje i njegov tim Ekonomski lab.

U prvom osvrtu među ostalim pozitivno ocjenjuje aktualiziranje teme dinamiziranja tržišta kapitala, koje vidi jednom od slabosti EU i zaostajanja za SAD-om. No, ukazuje i da potreba za značajnim povećanjem investicija otvara i pitanje fiskalnih poticaja, koje u izvješću nije navedeno.

“Mislimo da je ovo najslabija točka Draghijevog izvješća: zašto selektivni fiskalni poticaji za investicije u Uniji u kojoj je dobit visoko oporezovana? Smanjenje poreza na dobit je dokazano učinkovit (i pravedan!) mehanizam poticanja privatnih investicija. Smanjenje porezne stope na 15% pokrenulo bi europsko gospodarstvo upravo putem investicijskog mehanizma i slanja poruke da je EU postala atraktivno mjesto za lociranje ekonomskih aktivnosti”, stoji u analizi Ekonomskog Laba.

No, pomak pozdravljaju, jer su i na političkoj razini shvatili da je “jedan od glavnih razloga zašto Europa gubi bitku u području globalne digitalizacije i inovacija lakoća kojom vodeće američke kompanije šire informacije o svojim biznisima putem tržišta kapitala i tako dolaze do novih izvora financiranja za rast i globalno širenje”.

Unija tržišta kapitala je u svakom slučaju po njima dobra ideja, jer može ujednačiti troškove financiranja za kompanije sličnih kvaliteta iz različitih država, podići prepoznatljivost kompanija s europske periferije među najpotentnijim investitorima iz jezgre koji inače ni ne okreću glavu za onime što se događa u Budimpešti ili Zagrebu i ohrabriti vlasničko okrupnjavanje. Generalno, podvlače u analizi, upravo je razvoj tržišta kapitala ono što Europi nedostaje i po čemu oduvijek zaostaje za SAD-om.

“Industrija pozdravlja Draghijevo izvješće i prepoznaje njegovu važnost u jačanju europske konkurentnosti, ali naglašava potrebu za praktičnim, tržišno usmjerenim rješenjima te upozorava na rizike prekomjerne regulacije i javne intervencije. Postoji zabrinutost da, bez jasnih i provedivih mjera, preporuke iz izvješća mogu ostati samo na papiru, što bi značajno oslabilo njihov utjecaj”, prve su ocjene u HGK.

Plusom u izvješću vide u fokusu na integraciju digitalnih tehnologija i čiste energije kao ključnih pokretača industrijskog rasta, ali ukazuju nužnim značajne smanjenje regulatornih opterećenja koja koče visokotehnološku proizvodnju i inovacije u Europi. Potrebno je, dodaju, smanjiti troškove energije i usmjeriti se na poticanje produktivnih ulaganja, što će biti ključni elementi za obnovljenu industrijsku strategiju.

“Zbog ovisnosti o kritičnim sirovinama iz geopolitički osjetljivih regija, industrija podržava poticaje za trgovinske politike koje osiguravaju stabilne i sigurne opskrbne lance. To je ključno za održavanje kontinuiteta proizvodnje i smanjenje izloženosti rizicima globalnih poremećaja”, ističu u HGK, a jedan od najvećih izazova po njima bit će koordinacija financiranja i industrijskih politika među članicama EU kako bi se podržale inovacije, rast i održivost. S aspekta industrije nužno je izbjegavanje unutarnjih natjecanja subvencijama između država članica, što bi moglo narušiti ravnotežu i stvoriti dodatne prepreke za ujedinjeni industrijski napredak unutar EU.

Vrijeme je za industriju
“Ovo izvješće može biti ključni korak naprijed, ali samo ako se njegovi prijedlozi pretoče u konkretne i izvedive mjere koje će osigurati dugoročnu održivost i globalnu konkurentnost europske industrije, što je tema koju ćemo otvoriti i na konferenciji ‘Vrijeme je za industriju’ u prosincu”, poručuju iz HGK.

Rast regulatornog opterećenja izdvajaju kao rušitelja konkurentnosti i u HUP-u. Irena Weber, glavna direktorica HUP-a, ukazuje: “Europski poslodavci spremni su na ulaganja, ali žele igrati po istim pravilima igre kao i njihovi globalni konkurenti, teško je trčati brže od drugih kada imate utege oko nogu”, kaže Weber, dodajući kako je HUP aktivan i kroz Business Europe, gdje zajedno već dvije godine EK upozoravaju na problem nekonkurentnosti, a što je rezultiralo planom EK da u ovom mandatu ide na smanjenje regulatornog opterećenja gospodarstva za 25 %, što je i navedeno u Draghijevom izvješću.

“Hrvatska iz ovog izvješća puno može naučiti”, kaže HUP-ova direktorica, apostrofirajući u tom kontekstu i važnost Draghijevog stava kako se novcem iz EU fondova treba financirati više privatnih projekata. To, kaže ona, možemo napraviti i mi na razini domaćeg gospodarstva, jer u Hrvatskoj još prevladava stav da se iz EU fondova trebaju financirati uglavnom ceste i druge investicije javnog sektora.