Europska unija suočava se s tri velike krize. Prva je kriza konkurentnosti koja je već bila očita krajem 2010-ih, ali se pogoršala, što je dovelo do slabe produktivnosti i rezultata rasta.

U novije vrijeme, uslijed ruske invazije na Ukrajinu nastala je sigurnosna kriza koja se zaoštrila pogoršanjem odnosa EU-a s Kinom. Rat je također izazvao energetsku krizu koja je Europu stavila u nepovoljan položaj u odnosu na svoje glavne konkurente, Sjedinjene Američke Države i Kinu.

Srećom, postoji zapanjujući stupanj intelektualnog konsenzusa o tome kako se nositi s ovom trostrukom krizom. Tri velika izvješća, koja su nedavno objavljena ili će to uskoro biti, donose otprilike iste zaključke o glavnim izazovima s kojima se Europa suočava, pa čak i daju slične preporuke za njihovo rješavanje.

U izvješću bivšeg talijanskog premijera Enrica Lette “Mnogo više od tržišta”, pripremljenom na zahtjev Europskog vijeća, naglašava se potreba za daljnjom integracijom jedinstvenog tržišta, projekta koji je prvi put osmišljen 1980-ih, ali je i danas relevantan.

Primjerice, istraživanja pokazuju da prelazak državne granice u Europi smanjuje međuregionalnu trgovinu robom šest puta. Rascjepkanost je osobito izražena u sektorima poput energetike, financija i elektroničke komunikacije, pri čemu trgovina digitalnim uslugama između EU-a i SAD-a premašuje trgovinu unutar EU-a.

Kao što Letta primjećuje, ti su sektori namjerno isključeni iz procesa integracije jer su ih države smatrale previše strateškima da bi se odrekle nacionalne kontrole. Ali izvješće s pravom zaključuje da je to usporavanje integracije postupno postalo hendikep za gospodarstvo i gospodarsku sigurnost.

Radikalniji prijedlozi
Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen zadužila je još jednog bivšeg talijanskog premijera, Marija Draghija, da sastavi izvješće o budućnosti europske konkurentnosti. Draghi je u nedavnim govorima predstavio svoj pristup i preporuke. Ton je vjerojatno iskreniji, a prijedlozi politike sigurno radikalniji u usporedbi s Lettinim izvješćem.

U travnju je Draghi kritizirao organizaciju, donošenje odluka i financiranje bloka rekavši da su osmišljeni za “jučerašnji svijet”. Štoviše, usko nacionalni pristup EU-a konkurentnosti spriječio je stvaranje zagovornika paneuropskih rješenja i imao za posljedicu međusobno natjecanje država članica, čak i u sektorima poput obrane i energetike, gdje imaju “duboke zajedničke interese”.

Draghi je u lipnju zagovarao europsku industrijsku politiku koja uključuje carine i subvencije – poziv na djelovanje koji će nedvojbeno biti uključen u njegovo izvješće. Moji kolege iz Bruegela pripremili su treće izvješće. Ovi “Dopisi vodstvu EU-a” izrađuju se nakon svakih europskih izbora kako bi se pomoglo nadolazećim povjerenicima i zastupnicima u Europskom parlamentu da odrede prioritete EU-a.

Kao što pokazuje pregled s početka srpnja, predstojeće izvješće također se usredotočuje na potrebu za promicanjem inovacija i rasta te naglašava koristi od izgradnje jedinstvenog energetskog tržišta i uklanjanja prepreka bankarskoj uniji i uniji tržišta kapitala. No, umjesto da podupire sveobuhvatnu integraciju, zagovara produbljivanje jedinstvenog tržišta u područjima s najvećim učinkom na rast i u kojima gospodarski povrat jasno premašuje političke troškove.

Zapanjujuća je činjenica da se sva tri izvješća uglavnom slažu. Nestale su glavne kontroverze oko makroekonomske politike, trgovinske otvorenosti i industrijske politike, da spomenemo samo neke od sporova koji se obično pojavljuju. To vjerojatno odražava goleme gospodarske i geoekonomske izazove s kojima se EU danas suočava.

Rat u Ukrajini predstavlja egzistencijalnu prijetnju, visoka cijena energije glavna je prepreka konkurentnosti, a neuspjeh EU-a po pitanju inovacija riskira pretvoriti Europu u promatrača na međunarodnoj sceni. Čak i ako EU djeluje, to vjerojatno neće biti dovoljno da spriječi pogoršanje demografske situacije i smanjenje gospodarskog značaja.

Ekstremni stres
Ali konsenzus stručnjaka ne mora se nužno pretočiti u politiku. Prva prepreka je inercija koja prevladava među državama članicama. Iako su današnji geopolitički izazovi bez presedana, problemi rasta, integracije i upravljanja koji muče EU poznati su barem od Sapirovog izvješća iz 2004. godine.

Pa ipak, blok je djelovao samo u situacijama ekstremnog stresa kao što su europska dužnička kriza od 2010. do 2012. i pandemija bolesti Covid-19. Čak i u tim slučajevima, buđenje je bilo kratkog vijeka. Primjerice, bankarska unija, i dalje nije dovršena i nije donesena odluka o budućem financiranju programa oporavka od pandemije.

Drugi izazov je da u svakoj velikoj reformi ima pobjednika i gubitnika. Rascjepkanost stvara rente, a te rente obračunavaju se određenim zemljama na štetu drugih. Zemlje koje su spremne izgubiti najviše tako će se oduprijeti daljnjoj integraciji. Istina, dugoročno mogu izgubiti više nego što kratkoročno dobiju. Ali za prevladavanje kratkovidnosti potrebna je hrabrost.

Konačno, europskog entuzijazma nedostaje, osobito s obzirom na porast ekonomskog nacionalizma, a vlade ne žele riskirati da naljute svoje birače. Francuski predsjednik Emmanuel Macron i njemački kancelar Olaf Scholz vrlo su nepopularni i stoga nisu u poziciji da osiguraju vodstvo potrebno za prekid trenutnog zastoja. Možemo se samo nadati da će von der Leyen biti dorasla tom izazovu.

© Project Syndicate 2024.