Na kojoj se stanici danas nalazi Hrvatska na svom putu u digitalno desetljeće Europe? Pitanje je na koje se, po svemu sudeći, ne može dati jednoznačan odgovor, posebice ako se kao ključni parametar promatra brzina usvajanja digitalnih alata i navika.

U tom slučaju, Hrvatska će morati ubaciti u šestu brzinu, ako do 2030. godine želi ostvariti ciljeve koje nam je zadala Europska unija i digitalno transformirati 75 posto malih i srednjih poduzetnika. Naime, mala i srednja poduzeća čine čak 99 posto europskog gospodarstva, a o njihovoj spremnosti na usvajanje i primjenu tehnoloških rješenja, ovisi jačanje i napredak tržišta Starog kontinenta.

“U programu “Put u digitalno desetljeće”, koji je Europsko vijeće donijelo još u studenom 2022. godine, postavljen je strateški cilj da se do 2030. godine 75% MSP-a u zemljama članicama služi računalstvom u oblaku, velikim količinama podataka i umjetnom inteligencijom. Čak 90 posto njih u sljedećih bi pet godina trebalo dosegnuti barem osnovnu razinu digitalnog intenziteta”, pojasnio je Marko Soljačić, product manager tvrtke Elektronički računi.

U ožujku ove godine i Vlada Republike Hrvatske je donijela Program politike Puta u digitalno desetljeće do 2030. godine, u kojem je postavila jednak brojčani cilj za MSP-ove i najavila brojne aktivnosti usmjerene na poticanje i edukaciju poduzetnika za korištenje tehnoloških rješenja i digitalnu transformaciju.

Jačanje digitalnih kompetencija

Iz tvrtke Elektronički računi pozdravljaju nastojanja da se tržište što bolje pripremi za digitalnu transformaciju koja je, kako se već više godina ponavlja, neophodna i neizbježna.

Posebice je pozitivno, ističe Soljačić, da je strategija usmjerena na edukaciju MSP-a jer isključivo forsiranje implementacije digitalnih alata nije efikasno, ako izostane usvajanje novih vještina i promjena načina razmišljanja. Toga su se u praksi, dodaje, itekako nagledali u proteklom desetljeću.

“Od 2014. godine kontinuirano raste broj pošiljatelja i primatelja e-računa, u čemu je naravno veliku ulogu igrao Zakon o elektroničkom izdavanju računa u javnoj nabavi, ali dobar dio zasluga nose i poslovni subjekti koji su elektronički račun prepoznali kao prvi korak rasterećenja vlastitih resursa.

Kada nešto toliko dugo cirkulira u gospodarstvu, za pretpostaviti je da su primatelji upoznati sa zakonskim odredbama o pravilnoj pohrani i čuvanju strukturiranog elektroničkog dokumenta, ali nažalost nije tako”, naglasio je product manager servisa mojeRačun. Najčešća pogrešna primjena digitaliziranog procesa u poslovanju vidljiva je kod knjiženja, obrade i čuvanja e-računa koji su zakonski definirani kao strukturirani dokument koji se obrađuje strojno, a čuva u sigurnom i kontroliranom elektroničkom arhivu.

“Vjerujem da zasigurno ima nekoliko tisuća poslovnih subjekata koji bi na pitanje gdje čuvaju e-račune odgovorili da su u registratoru ili, u nešto boljem slučaju, na desktopu nečijeg računala. Nekoliko stotina njih možda bi kao mjesto čuvanja navelo servere vlastite tvrtke, međutim ne bih se usudio prognozirati koliko je na tržištu onih koji elektroničke dokumente čuvaju tako da je svakom dokumentu osigurana cjelovitost sadržaja, vjerodostojnost pošiljatelja i nepromjenjivost u vremenu”, istaknuo je Soljačić.

Siguran i kontroliran arhiv

Elektronički arhiv definiran je u ranije spomenutom Zakonu, međutim način pohrane i obavezni uvjeti za čuvanje elektroničkih dokumenata sadržani su i u brojnim drugim zakonskim odredbama iz područja računovodstva i poreza. Zbog toga je dodatno nejasno zašto se uz uspješno implementirani digitalizirani proces primjenjuju postupci koji su prepoznati kao generatori nepotrebnog stresa i troška.

“Javni i sektorski naručitelji mogu birati informacijskog posrednika koji će im pružati uslugu elektroničkog arhiva. Tako je navedeno u Zakonu. No, to definitivno ne znači da primatelji e-računa iz realnog sektora mogu ispisivati slikovni prikaz dokumenta jer nisu naručitelji. Elektronički račun, tko god da ga primio, strukturirani je dokument koji se mora čuvati u izvornom obliku, što znači i da svaki MSP ili obrt koji zaprima e-račune, mora imati e-arhiv”, pojasnio je Soljačić.

Pohrana u oblaku

Danas su na tržištu dostupna rješenja u oblaku što je daleko sigurnije nego prijenosna jedinica za pohranu ili, još gore, radna površina računala.

“Svatko tko je jednom razbio pametni telefon i ostao bez važnih fotografija, vjerojatno više nikada nije isključio automatsko spremanje podataka na neki od cloud servisa. U poslu mnogi još uvijek nisu svjesni da su vanjski hard disk, a pogotovo računalo, podložni ljudskom utjecaju i prirodnim nepogodama gotovo jednako koliko i papirnata arhiva”. Osim toga, podsjeća Soljačić, CD-i su se prije nekoliko godina masovno koristili za pohranu podataka, no danas gotovo više i ne postoji tehnologija koja ih može čitati, ako na onima preostalima uopće više ima podataka.

“Informacijski posrednici koji pružaju uslugu elektroničkog arhiva jamče da su dokumenti koji su im povjereni na čuvanje cjeloviti u sadržaju i nepromjenjivi u vremenu, što znači da razvijamo i unaprjeđujemo usluge kako se razvijaju i unaprjeđuju tehnološka rješenja u oblaku.

Sigurnom i kontroliranom e-arhivu mogu pristupiti isključivo za to ovlaštene osobe, koje se prema sustavu identificiraju posebnim metodama autentifikacije. Ovlaštene osobe mogu pristupiti u arhiv kada žele i gdje god se nalazile, što ne možemo reći za arhiv koji se nalazi u uredu ili na desktopu nečijeg računala”, zaključio je Marko Soljačić, product manager servisa mojeRačun.

* Sadržaj omogućio mojeRačun