Kako zaustaviti duboku krizu povjerenja koja ozbiljno nagriza kinesku ekonomiju? Partijski birokrati već mjesecima neuspješno traže odgovor na to pitanje, očito zatečeni intenzitetom i reperkusijama kaosa na tržištu nekretnina. Jedna za drugom, nižu se neuspješne ad hoc intervencije i restriktivne mjere koje imaju za cilj zaustaviti negativan trend na domaćem tržištu kapitala, zasad bez ikakvih konkretnih rezultata. Za razliku od ostatka svijeta, domaći CSI 300 indeks klizi sve dublje na negativan teritorij (u odnosu na početak godine), ali ta činjenica još ni približno ne dočarava stvarne razmjere krize.

Jer kako sada stvari stoje, samo čudo može spriječiti pad vrijednosti indeksa već četvrtu godinu zaredom, pri čemu se krivulja opasno približava granici od 3000 bodova. A potonja brojka figurira kao ključna psihološka barijera ispod koje se indeks posljednji puta (i to samo na kratko) našao još početkom siječnja 2019. godine, davno prije pojave prvih simptoma krize na tržištu nekretnina. Ta činjenica vjerojatno najviše svjedoči o kroničnim problemima s kojima se suočava tamošnja ekonomija, podgrijavajući pritisak prodavatelja na lokalnom tržištu kapitala.

Tijekom nepune četiri godine CSI 300 je izgubio gotovo četvrtinu vrijednosti (dok je vrijednost S&P 500 indeksa uvećana za čak 75 posto) svjedočeći i dramatičnoj degradaciji nekoć iznimno perspektivnog tržišta. U usporedi s recentnim rekordima iz siječnja 2021. godine, kriza je progutala više od šest bilijuna dolara tržišne kapitalizacije kompanija izlistanih na burzama u Hong Kongu i Šangaju, što je otprilike jednako ukupnoj tržišnoj kapitalizaciji svih dionica na tokijskoj burzi.

Koketiranje s inflacijom

Dakako, usporedba s (blago rečeno) neugodnim japanskim iskustvima izgubljenih dekada svakim se danom čini sve prikladnijom. Između ostalog i zbog frapantne indolentnosti vladajuće nomenklature koja, ma koliko kontraproduktivno zvučalo, sve više steže obruč oko tržišta kapitala, odbijajući se istodobno suočiti s puno većim problemima (fundamentalne naravi). Apeli za sveobuhvatnim i potentnim paketom interventnih mjera koji bi preokrenuo negativne (makroekonomske) trendove uglavnom se ignoriraju pa ne čudi kako je veći broj onih koji dovode u pitanje aktualne projekcije gospodarskog rasta za ovu godinu. Brojka od 5 posto čini se teško dohvatljivom, između ostalog i zato što domaća ekonomija već više od godinu dana opasno koketira s deflacijom. A to se onda negativno odražava na ionako slabašnu domaću potrošnju, na koju vlasti u Pekingu, čini se, ionako ne računaju previše.

Za to vrijeme, poveći broj financijskih institucija, od kojekakvih fondova do banaka u pretežitom ili većinskom državnom vlasništvu, grozničavo kupuje domaća izdanja, pokušavajući prodrmati tržište i isprovocirati rast cijena. Procjenjuje se kako su takve i slične intervencije s ciljem stabilizacije tržišta tijekom ove godine progutale više od 60 milijardi dolara, dok su istodobno uvedene restrikcije na short selling (strategije kojima se investitori klade na pad cijena dionica), te drastično ograničila aktivnost hedge fondova koji su dotad bili među najaktivnijim prodavateljima. Sve to bilo je dovoljno samo za kratkotrajnu provalu optimizma koji je vrlo brzo uzmaknuo pred novim naletom pesimista. Uostalom, o raspoloženju kineskih ulagača zorno svjedoči indeks povjerenja potrošača, koji se već više od godinu dana vrti oko rekordno niskih razina.

Njima potom valja pridodati i inozemne ulagače koji u velikom broju napuštaju Kinu, razočarani kontinuiranim pritiskom na privatni sektor i dominantnom ulogom države. I njihova upornost očito ima granica: inozemni analitičari tvrde kako je (neto) odljev kapitala već odavna premašio cifru od stotinu milijardi dolara.

Čini se da je u ovom trenutku rezignacija najbolje čemu se vlasti zapravo mogu nadati, barem dok se ne odluče na značajniji iskorak. Za sada se uporno oslanjaju na izvoz, jedni preostali oslonac ekonomske ekspanzije, no strah i beznađe potrošača moguće je pobijediti samo hrabrim zaokretom. U uvjetima slabašnog rasta kreditnih plasmana banaka, te uz sveprisutan strah od slabljenja domaće valute, izlišno je očekivati značajnije intervencije u segmentu monetarne politike i osjetnije smanjenje ključnih kamatnih stopa. Preostaje, dakle, mogućnost izdašnog fiskalnog stimulansa koji bi mogao neutralizirati negativne posljedice rasprostranjenog pada cijena nekretnina.

Parcijalne reforme

Umjesto toga, provode se parcijalne reforme s upitnim ishodom, dok se državni vrh istodobno suočava sa sve žešćim političkim otporom jer bujajući kineski izvoz diljem svijeta ozbiljno ugrožava domaću proizvodnju. Sve to jasno daje nasluti da mukama po kineskom ekonomskom modelu još uvijek nema kraja. A u takvim je okolnostima posve iluzorno očekivati pozitivno intoniranu aktivnost ulagača na tržištu kapitala. Drugim riječima, kraj višegodišnje korekcije još uvijek se ne nazire, i sva je prilika da kineske dionice još uvijek nisu dotaknule dno.