Stručni nadzor nema pravo na naknadu za produljeni rok

Autor: Mićo Ljubenko i Tena Nagy , 05. rujan 2024. u 16:45
Foto: Sanjin Strukic/PIXSELL

Ustavni sud RH je u odluci U-III-4702/2020 zauzeo stav da Ugovor o uslugama nadzora inženjera za građevinske radove ima sve bitne elemente ugovora o djelu, koji je uređen odredbama članka 590. do članka 619. ZOO-a.

Odredbom članka 5. Ugovora određen je rok obavljanja izvođenja radova, odnosno usluga nadzora i to 18 mjeseci od dana početka radova na prvom gradilištu vezano na podprojekte određene u članku 1. Ugovora. Kasnije je rok izvođenja radova produljen s 18 mjeseci na 27 mjeseci.

Međutim, stranke nisu ugovorile posebnu naknadu za obavljanje nadzora u produljenom roku. Polazeći od činjenice da su stranke ugovorile fiksnu naknadu (cijenu) za sve poslove nadzora, te činjenicu da tužitelj nije obavljao neke druge poslove osim naknadnih radova što je predmet posebnog zahtjeva, među strankama je sporno ima li tužitelj pravo zahtijevati povećanje naknade za obavljene ugovorene poslove nadzora uslijed produljenja roka pružanja usluga nadzora.

Budući da su u konkretnom slučaju stranke ugovorile paušalnu (ukupnu) cijenu za sve usluge nadzora u fiksnom iznosu, prema shvaćanju arbitražnog suda, tužitelj nema pravo zahtijevati povećanje naknade zbog produljenja roka izvođenja radova.

Prema shvaćanju arbitražnog suda tužbeni zahtjev nije osnovan niti na temelju odredbe članka 1111. ZOO-a. Tužitelj je obavio nadzor koji je ugovoren, a tuženik je platio ugovorenu cijenu. Činjenica da je tužitelj obavljao nadzor u produljenom roku nije dovela do prijelaza imovine tužitelja u imovinu tuženika bez pravne osnove.

Ustavni sud ocjenjuje da su u obrazloženju osporenog pravorijeka izneseni i obrazloženi dostatni i pravno relevantni razlozi za njegovo donošenje.

OPASKA PRIREĐIVAČA:

U ovom predmetu Ustavni sud RH se upustio u ocjenu osnovanosti ustavne tužbe protiv pravorijeka arbitraže, jer je 2004. godine promijenjen stav Ustavnog suda RH da on nije nadležan odlučivati o pravorijeku arbitraže, jer Stalno arbitražno sudište pri HGK nije tijelo državne vlasti. U ovoj odluci Ustavni sud RH nije dao osvrt na primjenu čl. 369. ZOO koja odredba uređuje izmjenu ugovora npr. cijene usluge kod nepredviđenih okolnosti, što može biti značajno produljenje ugovorenog roka ako razlozi za produljenje nisu mogli biti predvidivi u vrijeme sklapanja tog ugovora.

Komentirajte prvi

New Report

Close