U ponedjeljak su u javnost došle odvojene informacije vezane uz suradnju dva ponajveća hrvatska veletrgovca prirodnim plinom s državnim azerbajdžanskim energetskim divom SOCAR-om na dobavi plina u Hrvatsku. Važna je to činjenica za energetski sustav Republike Hrvatske, koja ukazuje izravno na dobru budućnost sigurnosti opskrbe plinom, ali, posredno i na neke aktualne izazove.

Jača energetska i gospodarska suradnja mogla se očekivati nakon službenog posjeta premijera Plenkovića Azerbajdžanu u studenom prošle godine. Tom je prilikom premijer istakao kako je Hrvatska, u novim geostrateškim okolnostima, zainteresirana za suradnju s Azerbajdžanom u plinskom biznisu.

Naime, Kremlj je 2022. godine pokrenuo “specijalnu vojnu operaciju” u Ukrajini, koju cijeli zapadni svijet zove agresijom, čime je inicirana kriza opskrbe prirodnim plinom u Europi. Uslijedila je cjenovna kriza na svjetskim burzama koju su pratili valovi sankcija na ruske energente, a prošle godine i kriza opskrbe, uzrokovana drugom neuralgičnom točkom važnom za energente, novim ratom na Bliskom Istoku te pripadajućom krizom plovidbe u Crvenom moru.

Ovi događaji obnovili su svijest zapadnjaka o važnosti obnove mudrijih razmišljanja o energetskim strategijama. Europa, stoljećima siromašna prirodnim resursima, suočila se s odlukama o jeftinim, a nesigurnim dobavama energenata. Stoga se užurbano pristupilo diversifikaciji nabave energenata, zajedničkoj nabavi za postojeća skladišta plina, povećanju kapaciteta skladišta, ali i razvoju do tada sramežljivo najavljivane infrastrukture za prihvat i distribuciju ukapljenog plina.

Tijekom usredotočenosti na jeftine cijene energenata velikim bušotinama u Rusiji oživjeli su i zaboravljeni projekti poput još uvijek tehnološki vrlo zahtjevnog subsaharskog plinovoda, ali i južnog koridora (TAP–TANAP) kojim se u Europu trebao dopremiti plin iz još jedne rezervama plina vrlo bogate zemlje. Iz Azerbajdžana.

Hrvatski terminal za ukapljeni plin na otoku Krku u novim je geoenergetskim prilikama postao strateška točka za opskrbu srednje i jugoistočne Europe prirodnim plinom. S potencijalom, djelatnim projektima u tom smjeru, udvostručenja kapaciteta. Dominantni zakupnici kapaciteta terminala postali su strateški važni igrači.

Dominantna pozicija

Upravo ti igrači, poput dva ponajveća veletrgovca plinom u Republici Hrvatskoj, vukovarskog Prvog plinarskog društva (PPD-a) i švicarske multinacionalke MET, tj. njezine hrvatske podružnice MET Energy Trade Croatia, u ponedjeljak su priopćili kako su se okladili na azerbajdžanski plin. Objavili su suradnju sa SOCAR-om.

Za PPD je to početak suradnje kojom, uz svoju dominantnu poziciju među zakupnicima terminala za ukapljeni plin na Krku, osnažuje sigurnost opskrbe prirodnim plinom uoči nadolazeće plinske sezone u Hrvatskoj, kako za sve postojeće kupce, tako i za moguću tržišnu ekspanziju. MET Grupa, s druge strane, nadopunjuje svoju postojeću suradnju s ovim energetskim divom, ovoga puta na hrvatskom tržištu. Naime, hrvatska se podružnica ovom suradnjom pridružuje podružnicama grupe u drugim zemljama koje trguju plinom iz tog izvora.

Suradnja dvije kompanije s azerbajdžanskom državnom energetskom kompanijom SOCAR pojačava energetsku sigurnost Hrvatske te je kao takva nastavak europskih energetskih sigurnosnih nastojanja.

Međutim, osim pohvala ovoga posla, mnogim se energetskim insajderima pojavio svojevrstan upitnik iznad glave. Jer, SOCAR trguje kopnenim plinom, a priključak Hrvatske na azerbajdžanski plin ne postoji, unatoč političkim željama i konkretnim potezima u tome smjeru tijekom proteklih godina.

Naime, nije tajna kako je hrvatski operator plinskog sustava Plinacro tijekom proteklih godina osnovao zajedničku tvrtku s operatorima plinskih sustava Albanije, Crne gore te Bosne i Hercegovine ne bi li ta zajednička tvrtka odradila priključenje na južni koridor azerbajdžanskoga plinovoda. Upravo je SOCAR trebao financirati dio toga posla.

Administrativne boljke

Posao je zastao, vjerojatno sukladno poznatim regulatorno administrativnim boljkama u politici zemalja ovih prostora, a ne bi se bilo ludo niti kladiti na specijalne političke operacije protiv toga projekta u ne tako davnim promjena garniture vlasti u jednoj od spomenutih. U računici vjerojatno nije pomogao ni prijepor političara dva konstitutivna naroda u Federaciji BiH oko upravljanja operatorom plinovoda koji bi trebao nastati plinskim spajanjem Hrvatske i BiH, tzv. Južnom interkonekcijom. Ona bi trebala kapacitetno udvostručiti plinofikaciju susjedne BIH.

Kako je onda moguća namjera PPD-a i MET-a trgovati azerskim plinom u Hrvatskoj? Što se PPD-a tiče, ova kompanija više od tri četvrtine svojih prihoda ostvaruje izvan Hrvatske pa je dobra oklada kako će taj izvor plina biti korišten sukladno toj činjenici. U Hrvatskoj će se vjerojatno azerski plin, u bilanci obje kompanije, pojaviti samo knjigovodstveno, zamjenom za kupljeni plin iz drugih izvora, što je uobičajena praksa u trgovanju energentima.

Umjesto zaključka, valja naglasiti kako ovaj važan hvalevrijedan posao za hrvatsku energetsku sigurnost treba tumačiti i kao poruku moćnog SOCAR-a te spomenutih hrvatskih kompanija kako politici, tako i infrastrukturnim čimbenicima, da se ubrzaju u završetku preuzetog zadatka, priključenju Hrvatske na južni koridor i ostvarenju južne interkonekcije.