U mnogim zemljama inovacije i dobri poslovi sve su više koncentrirani na nekoliko mjesta. Neki veliki gradovi dobro su prošli, ali mnoge regije osjećaju se zapostavljenima. U Sjedinjenim Američkim Državama, Ujedinjenom Kraljevstvu, mnogim zemljama u Europi, a sve više i u drugim dijelovima svijeta, postalo je ključno pitanje kako riješiti te razlike.

Barem od globalne financijske krize 2008., raširena frustracija stagnirajućim gospodarskim izgledima potaknula je sve opasnije oblike bijesa u razvijenim zemljama. Prečesto je to dovelo do autodestruktivnih gospodarskih politika poput Brexita ili obećanja Donalda Trumpa da će skupiti i deportirati sve neovlaštene imigrante – korak koji bi odmah smanjio američku radnu snagu za oko 5 posto i vjerojatno uzrokovao pad cjelokupnog američkog gospodarstva za sličan iznos.

Bolji put od Trumpovog

Ali postoji zasigurno bolji put prema naprijed, kao što je pokazao Zakon o čipovima i znanosti iz 2022., koji je nadjačao pravilo opstrukcije američkog Senata (de facto uvjet tropetinske većine za sve zakone) i usvojen je sa 64 glasa za i 33 protiv (uključujući 17 republikanaca). Zakon je odobrio povećanje potpore istraživanju i znanosti na saveznoj razini, s ciljem pružanja potpore revolucionarnim inovacijama u širokom rasponu sektora. Ključno je da je također predloženo širenje ove potpore diljem zemlje, s ciljem stvaranja tehnoloških središta sljedeće generacije.

Inovacije obično uključuju revolucionarne tehnološke inovacije, a tijekom prošlog stoljeća najveće – uključujući radar, mikroelektroniku, satelite, internet i biotehnologiju – imale su duboke učinke na cijelo gospodarstvo. No, kao što smo Jonathan Gruber i ja objasnili u našoj knjizi iz 2019., Jump-Starting America (Poticanje Amerike), upravo zato što je taj utjecaj toliko rasprostranjen, sve njegove blagodati (uključujući dalekosežna i često neočekivana prelijevanja) ne pripadaju nijednoj pojedinačnoj tvrtki ili investitoru.

Osim toga, točan financijski povrat od transformativnih revolucionarnih inovacija uvijek je teško kvantificirati. Posljedično, rizični kapital i etablirane korporacije radije izbjegavaju rizike svojstvene osnovnoj znanosti, početnim primjenama i širenju na tržištima nepoznate veličine.

Primjerice, danas, potencijalno prevladavajuća važnost kvantnog računalstva nije sporna, ali oklijevanje američkog privatnog sektora pri ulaganjima predstavlja veliko ograničenje – stvarajući značajan rizik da će drugi geopolitički igrači preskočiti trenutačne američke prednosti. Ili razmislite o biološkoj proizvodnji (korištenje biološkim materijalima za izradu svih vrsta proizvoda), za koju su osnovni koncepti čvrsto utemeljeni. Ni ovdje privatni sektor nije voljan podržati širenje. A za naprednu proizvodnju (koja općenito označava digitalne oblike upravljanja strojevima, što se primjenjuje u mnogim industrijskim procesima), mala i srednja poduzeća bore se da pronađu i usvoje domaće verzije onoga što im je sljedeće potrebno.

SAD, Velika Britanija, Francuska i brojne druge europske zemlje hitno trebaju strateški ulagati u ključne tehnologije, stvoriti više dobrih radnih mjesta i ostati ispred sve agresivnijih geopolitičkih konkurenata. Naravno, ako druge zemlje žure stvarati budućnost, to povećava pritisak na bilo koju zemlju da se brzo kreće, ali to je općenito dobra stvar, osobito u smislu otvaranja radnih mjesta. Sve dok izmišljamo korisne stvari, ne društveno štetnu robu poput duhana, nezdrave hrane i digitalnog oglašavanja, veća konkurencija za izum vjerojatno će pokrenuti utrku prema vrhu.

Neće svi uspjeti

Tijekom faze provedbe Zakona o čipovima i znanosti, Uprava za ekonomski razvoj američkog Ministarstva trgovine imenovala je 31 tehnološki centar u 32 države i Portoriku. Početkom srpnja Uprava za ekonomski razvoj najavila je 504 milijuna dolara financiranja za 12 regionalnih tehnoloških i inovacijskih centara, “kako bi se ubrzao rast inovativnih industrija”.

Hoće li svi ti centri uspjeti? Možda neće: naposljetku, potraga za istinskim inovacijama uključuje stvarne rizike. A dosadašnja sredstva gotovo sigurno nisu dostatna da bi imala značajan utjecaj. No, važna je vijest da se gotovo svi dijelovi zemlje žele uključiti u akciju – samo četiri države nisu uspjele dobiti barem potporu za razvoj strategije.

Kao što je senatorica Maria Cantwell iz Washingtona, predsjednica Senatskog odbora za trgovinu, znanost i prijevoz, rekla po pitanju Zakona o čipovima i znanosti…

“Ne znamo točno koje će inovacije proizaći iz ovoga, ali znamo ovo: Amerika će zbog toga biti konkurentnija. I… Moći ćemo razvijati svoje gospodarstvo u budućnosti, zahvaljujući ulaganjima koja smo izvršili danas.”

Ako želite više dobrih poslova, uložite u znanost, olakšajte komercijalizaciju tehnologije koja iz toga proizlazi i olakšajte ljudima izgradnju tvrtki u kojima je proizvod izumljen. Potrebno je više sredstava i daljnje strateško razmišljanje, dijelom i zato što će na pomolu uvijek biti novih tehnologija. Ali Zakon o čipovima i znanosti omogućio je veliki konstruktivni korak naprijed, a druge zemlje trebale bi na to obratiti pozornost.