Robo-taksi postaju sve značajnija tema diljem svijeta. U Sjedinjenim Američkim Državama, ova je usluga već operativna u gradovima poput San Francisca, Phoenixa, Los Angelesa i Las Vegasa. Sam projekt se medijski ne doživljava toliko kao profitabilna aktivnost, već više kao civilizacijski doseg.

Ustvari, dosta su interesantni narativi koji na pojedinim kontinentima prate ovu prometnu inovaciju. Primjerice, u navedenim gradovima u Americi dominantno se oko ove teme naglašava potreba za ravnotežom između tehnološkog napretka i sigurnosnih briga.

Kina također ubrzano napreduje u sektoru robo-taksija, Peking i Šangaj ponegdje dopuštaju autonomna vozila bez vozača. Kineski mediji uglavnom pozitivno izvještavaju, fokusirajući se na tehnološku inovaciju i podršku vlade što je svojevrsni standard kada su inovacije u pitanju.

U Srednjem Istoku, zemlje poput Saudijske Arabije, gradovi Dubai i Abu Dhabi ulažu značajne resurse u tehnologiju robo-taksija. Narativ u je u tom dijelu svijeta pretežno pozitivan, naglašavajući inovaciju i strateška ulaganja.

Hrvatski Tony Stark
Europa je sporija u prihvaćanju robo-taksija, fokusirajući se na autonomna rješenja u okviru javnog prijevoza. Zemlje poput Njemačke, Ujedinjenog Kraljevstva i Francuske provode cestovna testiranja, no komercijalne operacije tek su u planu. Europski mediji su oprezno optimistični, s naglaskom na rigorozna testiranja i regulatorne okvire. Kao što smo u svemu regulatorni fanatici tako smo i po pitanju ove teme, no i sami mediji u EU vole regulaciju i rado joj se priklanjaju.

Međutim, u Hrvatskoj je tema robo-taksija neuobičajeno politizirana i skandalizirana osobom Mate Rimca, vunderkinda i inovatora kakvog Hrvatska dugo nije imala. Medijski bi bilo razumljivije da ga se uspoređuje s hrvatskim inovatorima poput Vrančića ili Boškovića pa čak da ga se predstavlja kao svojevrsnog hrvatskog Tony Starka te stavlja svojevrsni pritisak na njega. No, to sada nije slučaj.

Narativ robo-taksija je skandaliziran zbog toga što, naime, još nije “isporučio” iako je to u svijetu napravljeno u svega nekoliko gradova koji imaju ekstremno razvijenu tehnološku infrastrukturu koju će Hrvatska teško imati među prvima. Pojam skandalizacije se odnosi na proces u kojem se manjim pogreškama ili nepravilnostima daje pretjerana važnost kako bi se stvorio skandal.

Taj proces ima nekoliko ključnih karakteristika koje su važne za razumijevanje kako sve funkcionira, pogotovo ako se tema politizira i onda dobije karakteristiku i strast političke arene. Skandalizacija takvih projekata može značajno smanjiti povjerenje javnosti u inovacije te kompromitirati samog inovatora, što često koristi konkurencija.

Skandalizacija može utjecati na percepciju i evaluaciju određene osobe, te ovisno o težini optužbi ili realnih pravnih nepravilnosti može dovesti do trajnog narušavanja ugleda osobe i gubitka povjerenja javnosti. U hrvatskom medijskom prostoru ovaj su medijski tretman imale osobe poput Todorića, Mamića ili pak Peveca.

Skandali su često medijski dramatizirani i dizajnirani da privuku pažnju šire publike kroz “šokantne, spektakularne i senzacionalne” elemente. U današnjem medijskom okruženju, skandalizacija postaje moćno oružje koje oblikuje medijski pejzaž i utječe na konkretne procese primjerice hoće li ili ne i dalje država podržavati takve projekte.

Muskov slučaj
Iako Rimčeva inicijativa uključuje izgradnju nove tvornice za proizvodnju autonomnih električnih vozila u blizini Zagreba i ima potencijal šireg urbanog mobilnog ekosistema koji uključuje posebnu infrastrukturu za održavanje, punjenje i čišćenje vozila što bi bio europski inovacijski mega-projekt koji bi opravdao i mnoge druge investicije i inovacije u Hrvatsku posebno s novcem EU fondova namijenjenih ovoj svrsi. U ovoj niši skandalizacija nije nepoznata stvar.

Naime, Elon Musk koji je i sam prisutan u industriji robo-taksija, često bude tema skandalizacije, no češće zbog svoje ekstravagantne i jake medijske prisutnosti, a ne kontroverze samog projekta. Na primjer, njegova izjava o privatizaciji Tesle putem Twittera izazvala je istragu američke Komisije za vrijednosne papire i burze (SEC) i rezultirala je nagodbom od 40 milijuna dolara.

Pored toga, Muskova snažna prisutnost u javnosti često rezultira polariziranim mišljenjima, gdje ga neki vide kao vizionara, dok ga drugi kritiziraju zbog njegovih nepredvidivih poteza i kontroverznih izjava. Slična situacija može se vidjeti kod Mate Rimca, čiji uspjeh i inovacije također privlače pažnju medija i javnosti, ali ponekad i kritike i skandale, no nije baš vidljiva Rimčeva ambicija medijske prisutnosti koju ima Elon Musk…

Ostaje pitanje – zašto svijetle trenutke razvoja tehnologije mediji ne mogu usmjeriti u optimizam, pa čak i entuzijazam da zajedno s inovatorima ruše administrativne prepreke umjesto da ustvari suzdržavaju inovacije? Na ovaj način rad inovatora bit će prije prepoznat u međunarodnom kontekstu nego u njihovim vlastitim državama. No, ukoliko pogledamo velike inovatore na ovim prostorima poput Nikole Tesle ili Ivana Vučetića, obično je takav slučaj.