LED-svjetiljke simuliraju sunčevu svjetlost i bacaju šareno svjetlo na biljke hmelja koje su narasle sedam metara u visinu, piše Deutsche Welle. Nakon nekoliko sati one se gase i nastupa tama, iako je vani još svjetlo. Biljke su uredno poredane i nalaze se u jednoj bivšoj tvorničkoj hali u Chantadi, na sjeveru Španjolske.

Ni gljivice ni drugi uzročnici bolesti, ni vrućina, oluja, grad ili jaka kiša ovim osjetljivim biljkama ne mogu ništa. Od 2025. će se ovdje moći svakoga tjedna ubirati plodove, a ne samo jednom u godini u polju. Otopina s hranjivim tvarima brine se za optimalnu prehranu biljaka, klima-uređaj za pravu temperaturu.

Biljke u zatvorenom
Španjolsko startup poduzeće Ekonoke vjeruje da je ovaj način indoor-farminga (uzgoja biljaka u zatvorenom) za određene agrarne proizvode jedina šansa za preživljavanje. “U to pripada hmelj kao bitni sastojak piva”, kaže Inés Sagrario, koja predstavlja projekt.

Ova 50-godišnja žena je jedna od četvero poduzetnika koji su pokrenuli ovaj pilot projekt na 1000 kvadratnih metara na koji sad gledaju brojne međunarodne pivovare, uključujući i njemačke uzgajivače hmelja. Za Španjolsku koja je jako pogođena klimatskim promjenama, indoor-farming, kod kojeg se troši puno manje vode, mogao bi biti presudno važan.

Sagrario je godinama radila u jednoj konzultantskoj tvrtci i vjeruje da globalni lanci opskrbe nikad više neće funkcionirati kao prije pandemije. “To ima veze s krajem korištenja fosilnih izvora energije, ali i s novim geopolitičkim konfliktima kao i s klimatskim promjenama.

Zato poljoprivredni uzgoj mora uvijek biti bliže proizvodnji i sve mora funkcionirati u cirkularnom gospodarstvu”, objašnjava ona. S obzirom na to da se Španjolska ne želi odreći svoje uloge vrta Europe, i na mjestima kao što je El Ejindo u Andaluziji već se radi na rješenjima uz pomoć tvrtki kao što je Syngenta kako bi se u budućnosti pod plastičnim folijama, u staklenicima i uz pomoć hidroponike (uzgoj biljaka bez tla) uzgajalo krastavce, rajčice i salatu.

Biljke bi trebale biti zaštićene od sve prevrtljivijeg vremena i sve viših temperatura. Syngenta je za to tamo uspostavila razvojni centar. U Španjolskoj je indoor-farming još uvijek novina, iako bi upravo tamo to moglo imati puno smisla.

“Svuda postoje problemi sa sve štetnijim utjecajem okoliša i smanjenjem prinosa, što cijene raznih osnovnih proizvoda kratkoročno tjera u vis”, objašnjava Sagrario. Cijena maslinovog ulja je trenutno oko deset eura po litri. Kod naranči je ove godine također bilo velikih oscilacija.

U prvom polugodištu 2024. je, istina, više kiše padalo nego godinu dana ranije, “ali još uvijek nisu svi konzumenti i seljaci shvatili da predvidivost vremena i jasna godišnja doba pripadaju prošlosti. Moramo se priviknuti konstantnim oscilacijama i tomu prilagoditi naš uzgoj”, kaže Juan Antonio Polo, tehnološki stručnjak iz International Olive Councila (IOC) sa sjedištem u Madridu.

Integrativni model
Katalonski proizvođač hrane Vall Companys pokušava iz nevolje napraviti prednost. Ta tvrtka s prometom u 2023. godini od preko četiri milijarde eura u međuvremenu je vodeći proizvođač hrane u Europi. Oni su se prije 20 godina odlučili za integrativni model pri čemu je seljak samo namještenik koncerna.

Posjet njihovog gospodarstva 5.0 u Lleidi, kao i kod Ekonokea, izgleda kao pogled u budućnost. 3300 svinja tu u skupinama po devet svinja u svakom odjeljku leži na slami, a okružene su s puno tehnike. “Nemaju puno prostora”, priznaje Joaquín Terés, odgovoran za tehnologiju.

Njihova težina se automatski mjeri dok jedu, njihovo disanje se kontrolira uz pomoć senzora. “Od sjemenjenja do prodaje sve u ovoj proizvodnji svinjskog mesa je u našim rukama. Seljak dobije našu tehniku i radi za plaću koju dobije kod nas”, objašnjava Terés u razgovoru za DW. Hrana proizvedena za tu svrhu uzrokuje da svinje izlučuju manje nitrata, koji su otrovni za tlo i podzemne vode. Na prvi pogled ovdje je sve čisto na gospodarstvu 5.0. Nisu sva gospodarstva kao ovo u Lleidi, ali sva bi s vremenom trebala postati takva.

To što radi Vall Companys već odavno rade i španjolski konkurenti kao Campofrío ili El Pozo. I zato je Španjolska u samo nekoliko godina postala jedan od vodećih proizvođača svinjskog mesa na svijetu i ona može zahvaljujući učinkovitosti kontroliranih lanaca proizvodnje meso ponuditi jeftinije.

Iako španjolski agrarni ekonomist Francesc Reguant vjeruje da će se nove tehnike navodnjavanja, među ostalim i s ponovnom uporabom pročišćene vode, probiti kod gotovo svih vrsta uzgoja, voda će za Španjolce ostati problem, kako on piše u jednoj studiji. Jer, odakle bi ta voda trebala doći nije jasno, jer su sustavi za desalinizaciju morske vode još uvijek preskupi, kiša sve manje predvidiva, a razina podzemne vode se istovremeno smanjuje.

Održiv uzgoj uz pomoć indoor-farminga španjolski agronom Rafael Álvarez u velikom obujmu ne smatra isplativim. “To ima smisla trenutno samo kod proizvodnje sorti kao što je hmelj ili kakao. Iza toga mora stajati industrija koja će snositi početne investicije, inače se to ne može amortizirati”, kaže Álvarez u razgovoru za DW.

Ekonoke je uspio. Jer s pivovarom Hijos de Rivera, koja proizvodi i pivo Estrella Galicia, već imaju financijski moćnog klijenta na svojoj strani. “Oni su od početka vjerovali u nas”, kaže Inés Sagrario. Ali na budućnost agrarnog sektora općenito ona gleda sumnjičavo. “Španjolska poljoprivreda i konzumenti još uopće nisu shvatili što nam donose klimatske promjene.”