Hrvatska ima uistinu veliki potencijal upotrebe solarne energije u poljoprivredi, no taj se potencijal još uvijek ne koristi. Ipak, prošlogodišnje zakonske izmjene stvorile su plodno tlo za razvoj projekata agrosolara, odnosno agrosunčanih elektrana.

Njihova bi upotreba, kaže teorija, poljoprivrednicima trebala donijeti više koristi. Osim što istovremeno omogućuje poljoprivrednu proizvodnju i proizvodnju energije, kulture i usjeve štiti od negativnih posljedica klimatskih promjena, koje su sve češće i razornije (suše, poplave, tuča…).

Sve ove prednosti navedene su u Studiji o potencijalu uporabe solarne energije u poljoprivrednom sektoru i sektoru slatkovodne akvakulture u Hrvatskoj, koju je lani objavilo udruženje Obnovljivi izvori energije (OIE).

Prepoznate prednosti

Mario Turković, direktor tvrtke EnergoVizija, koja se bavi razvojem i implementacijom projekata obnovljivih izvora energije, i koji je sam bio uključen u izradu navedene studije, otkriva da je za projekte agrosolara do sada izdano energetskih odobrenja, prvog koraka u razvoju projekta obnovljivih izvora energije, za oko 250 MWp kapaciteta.

Prilično respektabilno kada se zna da su tek prošle godine donesene izmjene Zakona o prostornom uređenju koje su omogućile postavljanje agrosolara na poljoprivrednim zemljištima na kojima su zasađeni trajni nasadi. Usto, treba imati na umu da su agrosolari tehnologija koja se, na svjetskoj razini, tek nedavno pojavila i čiji rezultati tek trebaju biti dokazani.

U Hrvatskoj je postojala jedna velika najava postavljanja agrosolara – ona Solida grupe u Ivancu, no projekt nije i neće biti realiziran. Tvrtka koja se bavi izgradnjom solarnih elektrana odustala je od projekta vrijednog 10 milijuna eura zbog pritisaka lokalne zajednice, kaže Dubravko Posavec, direktor Solida Grupe. “Ljudi su se bunili, bojali su se da će smrdjeti. Nismo htjeli ulaziti u konflikt pa smo odustali”, kaže Posavec u kratkom telefonskom razgovoru. Uz solarnu elektranu, naime, plan je bio držati 200 ovaca, što je preduvjet da bi se elektrana mogla zvati agrosolarnom.

Turković: Važno je da Ministarstvo prepozna agrosolare kao oblik agrotehničke mjere koja služi zaštiti poljoprivredne proizvodnje.

Odustajanje ovog investitora, kojem je u fokusu bila energetika, a ne poljoprivreda, nije odraz interesa na terenu, uvjerava Turković iz EnergoVizije. Prema njegovim tvrdnjama interes poljoprivrednika za agrosolare je veliki i raste, a EnergoVizija dobiva česte upite na temu.

“Poljoprivrednici su itekako svjesni prednosti koje pružaju agrosolari i pristupaju nam sa svojim raznovrsnim potrebama i idejama. Širok je spektar veličina i tipova poljoprivrednih gospodarstava koja nam se javljaju – od manjih vinogradara s nekoliko stotina kvadratnih metara zemljišta do velikih poljoprivrednih kompleksa. Informirani su, postavljaju konkretna pitanja i prepoznaju koliko im implementacija agrosolara može pomoći u poljoprivrednoj proizvodnji”, ističe Turković.

Studija udruženja OIE kaže da bi najpogodnije za primjenu agrosunčanih elektrana bilo vinogradarstvo, voćarstvo, uzgoj aromatičnoga i ljekovitog bilja, travnjaštvo i ribnjačarstvo. “Za žitarice, industrijsko i krmno bilje smatra se da još nisu prikladni za njihovu primjenu”, piše u Studiji.

“Pretpostavlja se da bi se, ako bi se jedan posto raspoloživoga zemljišta koristio za agrosolarne projekte, moglo instalirati do 900 MWp kapaciteta solarne energije, što se načelno može povećati do 4700 MWp instaliranog kapaciteta ako se pet posto raspoloživog zemljišta koristi za agrosolarne sustave”, kaže Studija.

Dakle, kada bi agrosolari bili postavljeni na samo pet posto raspoloživog poljoprivrednog zemljišta dobili bismo proizvodnju tek nešto manju od ukupne domaće proizvodnje električne energije (nešto više od 5000 MW u 2023.).

Ipak, unatoč potencijalu i interesu domaćih poljoprivrednika, s agrosolarima treba biti oprezan. Domaća struka je na nedavno održanom Mediteranskom poljoprivrednom forumu AGROMED upozorila da je riječ o novoj tehnologiji o kojoj još uvijek nemamo mnogo saznanja, kao niti znanja kako točno funkcionira. Upitno je i kako bi njihova instalacija utjecala na divlje životinje i njihova staništa, posebno u slučaju postavljanja agrosolara na ribnjake. Usto, riječ je o vrlo skupim projektima.

Direktor tvrtke Energovizija objašnjava da cijena agrosolara ovisi o lokaciji, tipu i vrsti poljoprivredne proizvodnje, odabranoj tehnologiji, instaliranom kapacitetu. Navodi tako da bi investicija u izgradnju neintegrirane (klasične) solarne elektrane snage 1 MWp, za što je potrebno osigurati prostor od jednog hektra, prema procjenama, stajala između 600 i 750 tisuća eura po MWp.

Partnerski modeli

“Kod agrosolara, instalirani kapacitet po jedinici površine je nešto niži nego kod neintegriranih solarnih elektrana, a ulaganja su nešto viša. Naprimjer, u vinogradarstvu se očekuje povećanje kapitalnih izdataka od 10 do 20 posto, dok u voćarstvu može doseći od 15 do 30 posto po MWp, ovisno o vrsti poljoprivredne kulture”, kaže Turković.

Malim poljoprivrednicima, kakvih nije malo u Hrvatskoj, ovakvi se projekti čine financijski nemogućima. No, Turković uvjerava da nije tako. “Manji poljoprivrednici koji nemaju dovoljno vlastitog kapitala za ulaganje sve su više zainteresirani za partnerstva s tvrtkama kojima je razvoj projekta OIE osnovna djelatnost. U takvim modelima, investitori postavljaju agrosolare, dok poljoprivrednici ostvaruju korist agrotehničke zaštite vlastitih poljoprivrednih usjeva te primaju odgovarajuću naknadu za korištenje zemljišta”, objašnjava.

Usto, navodi da bi se ovakvi projekti uistinu aktivirali potrebno će biti doraditi regulativu, ali i donijeti programe financiranja i potpora. Što se tiče regulative Turković navodi da je važno da Ministarstvo poljoprivrede prepozna agrosolare kao oblik agrotehničke mjere koja služi zaštiti poljoprivredne proizvodnje, odnosno trajnih nasada koji se nalaze ispod solarnih panela, neovisno o vrsti poljoprivrednog zemljišta. Na prvu agrosolaru elektranu tako ćemo morati još malo pričekati.