Znanstvenici s Ekonomskog instituta, Zagreb (EIZ) reagirali su na argumente Mislava Ante Omazića, predsjednika Upravnog vijeća EIZ-a, o tome zašto je glasao za Tajanu Barbić. Svoje argumente Omazić je poslao Poslovnom dnevniku nakon što smo ga pitali zašto se odlučio za Barbić, a ne za kandidatkinju Ivanu Rašić koja je dobila podršku zaposlenika EIZ-a i Znanstvenog vijeća. Znanstvenici Omaziću u svojoj podužoj reakciji odgovaraju te ga ispravljaju.
Njihovu reakciju prenosimo u cijelosti, kao što smo prenijeli i komentar Omazića.
U međuvremenu su znanstvenici zbog pritiska koji su napravili polučili rezultat. Kandidatkinja i aktualna ravnateljica EIZ-a Tajana Barbić priopćila je da “povlači svoju ponovnu kandidaturu za mjesto ravnateljice EIZ-a”.

Poštovani predsjedniče Upravnog vijeća Ekonomskog instituta, Zagreb,

Lijepo je vidjeti odgovor barem jednog vanjskog člana Upravnog vijeća našeg Instituta da komunicira s nama, makar preko medija. Ali to je bilo i očekivano kroz prethodni mail. Lijepo je i da ste istupli upravo Vi kao predsjednik Upravnog vijeća našeg Instituta.

Reakciju sadašnje ravnateljice dr. sc. Barbić još nismo čuli, ali u Vašem odgovoru nalazi se nekoliko nepotpunih informacija, nekoliko netočnih informacija i neki argumenti koje smo već imali priliku čuti od sadašnje ravnateljice. I iskreno se nadam, zajedno s ostalim djelatnicima koji su isto uočili, da su slučajne i nenamjerne.

Da svim zainteresiranim stranama – medijima i široj javnosti – bude lakše shvatiti o čemu se radi, Vaš će odgovor biti analiziran u formi: Vaša izjava-naš odgovor/ispravak netočnog navoda. Tekst je poduži, no potreban da bi se pokušale ispraviti sve pogreške. Svi su ga slobodni dijeliti, ipak smo mi javna ustanova i naš je rad javan.

Prije no što krenu odgovori, potrebno je istaknuti da nam je svima žao što se javnost na ovaj način upoznaje s radom Instituta i što se pokušava oblatiti i diskreditrati veliku većinu koja je glasala za promjene. Ovakvo izigravanje volje zaposlenika i manipulativne radnje kojih kao član Upravnog vijeća možda niste bili ni svjesni, može biti demotivirajuće i zastrašujuće, no mi baš nismo tako nemotivirani i strašljivi. Naša borba traje već neko vrijeme, tiho, unutar naše „kuće“. Pomalo naivno od nas, uistinu. Možda na tragu one „Pametniji popušta.“, no ako razmislite načas o toj izreci, onda shvatite da u tom slučaju oni ne-pametni vladaju. Možda su se s vremenom promijenili i ideali časti i integriteta kod nekih ljudi koji ne prihvaćaju „Ne, hvala.“ kao odgovor. Jer i čast i integritet bi nalagali nekome kome većina kaže: „Ne, hvala.“ da se časno povuče. E, tu je bila naša naivnost. Točno tu je bila i vjera u Vas, kao i ostale vanjske članice Upravnog vijeća, da ćete se, iz brige o interesu i dobrobiti Instituta i njegovog osnivača, zapitati: „Što je trulo u Ekonomskom institutu, Zagreb?“. I za to ste imali cijeli vikend u našoj lijepoj i maloj Lijepoj našoj, prije no što ste donijeli odluku u taj  dies ater, ponedjeljak 8. srpnja 2024. Mogli ste napraviti metodološki ispravan reprezentativan uzorak i kontaktirati, primjerice neke od uglednih bivših zaposlenika i pitati ih zašto više ne rade na Institutu. Odluka bi Vam bila mnogo lakša i ispravnija.

Vi kažete: “Prilikom dosadašnjeg djelovanja unutar Instituta iz ničega se nije dalo naslutiti da trenutna ravnateljica dr. sc. Barbić nema dobru suradnju sa Znanstvenim vijećem te ne uživa njihovu podršku”.

Odgovor: Ako se ne varam (a lako je provjerljivo), odmah isti dan kada je Znanstveno vijeće donijelo odluku na sjednici 3. srpnja 2024. godine (dakle 5 dana prije donošenja odluke), informirani ste o odluci i broju glasova. Rezultat 9:2 u korist protukandidatkinje dr. sc. Rašić zbilja ne izgleda kao podrška ravnateljici dr. sc. Barbić. Možemo li se oko toga složiti?

A sada mali povratak u prošlost, da vidite kako to rade profesionalci za koje ste se odlučili. Prilikom prethodnih izbora, prije sjednice Upravnog vijeća, 28.8.2020. Tportal objavio je vijest da je “Tajana Barbić izgledna nova ravnateljica Ekonomskog instituta, Zagreb”. Dio teksta prenosim u nastavku:

„Znanstveno vijeće Ekonomskog instituta, Zagreb preporučilo je Upravnom vijeću da za novu ravnateljicu imenuje Tajanu Barbić, dosadašnju pomoćnicu ravnateljice Maruške Vizek, doznaje neslužbeno Tportal. Upravno vijeće Ekonomskog instituta odluku o imenovanju novog ravnatelja donosi u utorak 1. rujna“ (ostatak teksta dostupan je na stranicama portala – zanimljivo je, pročitajte).

I Tportal je zbilja predvidio rezultate izbora. Upravno vijeće prihvatilo je preporuku Znanstvenog vijeća! Ove godine nisu ništa objavljivali na tu temu nakon sjednice Znanstvenog vijeća, čak izgleda da su izgubili interes za naše izbore. Šteta! Ovo bi im bile zanimljivije vijesti.

Vi kažete: “Naravno da sam uzeo u obzir rezultat koji smo dobili od Znanstvenog vijeća, no on prema važećim propisima nije obvezujuć. Jednako tako sam mišljenja kako se isto ne može smatrati mišljenjem svih znanstvenika na Institutu, ali je svakako indikativno”.

Odgovor: Ne razumijem što točno znači da je mišljenje Znanstvenog vijeća svakako indikativno. Iz Vašeg prethodnog navoda izgleda da niste sumnjali u podršku Znanstvenog vijeća ravnateljici Barbić, no pustimo sad to. Da, prema važećim propisima rezultat Znanstvenog vijeća nije obvezujuć, ali kako je indikativan? Ako pogledate nastavak vijesti gore, dr. sc. Barbić izabrana je za ravnateljicu i te 2020. godine i to također glasovima vanjskih članova Upravnog vijeća, koji tada nisu dovodili u pitanje 7 glasova koje je tada Tajana Barbić dobila, u odnosu na 5 glasova koje je dobio njezin protukandidat. Kako Vam brojčano izgleda ta pobjeda? Vanjskim članovima Upravnog vijeća je izgledalo premoćno te su potvrdili tu odluku, što im objektivno gledano samo iz aspekta značaja uloge Znanstvenog vijeća u znanstvenoj ustanovi, nije za zamjeriti. Ako niste upoznati s dodatnim detaljima o sastavu tog Znanstvenog vijeća i komentarima vanjskih članova Upravnog vijeća o potrebi lobiranja kod njih, slobodno se javite anonimno, rado ću Vam pojasniti da čujete i drugu stranu priče i da shvatite zašto je ova borba nama ovako važna. Ne radi se o funkciji, radi se o časti, poštenju, akademskom i ljudskom integritetu, međuljudskim odnosima, radi se o našem Ekonomskom institutu, Zagreb kojeg ne damo i kojem želimo sve najbolje, kojem želimo ljepšu budućnost, s kojim želimo raditi časne i korisne stvari za cijelo društvo koliko god kolektivno možemo i u koji želimo dolaziti s veseljem i jednako tako obavljati svoje poslove, a koji nećemo prepustiti bez borbe, ali se pritom nećemo spustiti s pijedestala etičnosti. Znate, imamo mi i mlade ljude koji imaju istraživački žar, koji se žele baviti temama od interesa za naše društvo, koji žele biti uzor mladima, a imamo i iskusne kolege koji jesu uzor mladima, a imali smo i mlade kolege i kolegice koji su bili uzor mladima i kolege i kolegice koji su renomirani stručnjaci i dalje aktivni i cijenjeni, a imali smo i odlične djelatnike stručnih službi. Sada ih nažalost više nemamo. Otišli su u protekle 4 godine mandata ravnateljice Barbić i još 4 godine prije dok je bila pomoćnica ravnateljice. A nije da se nisu borili. I zato se mi još više borimo. I za njih. Ako smatrate da broj znanstvenika u Znanstvenom vijeću nije adekvatan, zašto onda niste predložili tu izmjenu Statuta koji se mijenjao za vrijeme Vašeg predsjedanja Upravnim vijećem Instituta?

Vi kažete: “(…) Uz to moja odluka se temelji na dosadašnjoj suradnji s Ravnateljicom koje je bila uzorita u svakom elementu naše interakcije te ponavljam, nisam čuo niti jednu argumentiranu pritužbu na njen rad”. Također kažete: “Važno je istaknuti kako tijekom natječaja, pa i tijekom prezentacije programa kandidatkinja, nitko od članova Instituta meni osobno ili javno nije iznio validnu argumentaciju koja bi dovela u sumnju dosadašnji rad Ravnateljice”.

Odgovor: Mogli ste čuti, a mogli ste i pitati, pa biste čuli i bolje. Dio ste čuli na sjednici Upravnog vijeća prilikom prezentacije kandidatkinje dr. sc. Rašić, a dio ste mogli pročitati u prijedlogu njezina programa vezano uz činjenicu odljeva mozgova s Instituta. Ako vam se priče nisu poklapale, zašto niste pitali? Zar ste mislili da će tijekom prezentacije kandidatkinja dr. sc. Barbić sama protiv sebe iznositi pritužbe na svoj rad? Kada ste vidjeli rezultate Znanstvenog vijeća, zašto niste pitali? Jeste li zbilja slijepo vjerovali samo jednoj kandidatkinji na temelju toga što ste kao prednost uzeli činjenicu da je već prethodno bila ravnateljica? Pa je li Vama bila ravnateljica? Jeste li možda pomislili da je suradnja svih s njihovim nadređenima najčešće izgleda uzorito (crna kronika puna je takvih, čitav život, uzoritih susjeda sve do jednog dana kada se dogodi eksces)? I kako u civiliziranom svijetu ljudi iskazuju nezadovoljstvo prema ljudima koji su na poziciji moći? Vjerujem da ćete se složiti da se to ne radi fizičkim obračunom i da su izbori svakako civiliziraniji način. I stvarno Vam je administrativno opterećenje bio plauzibilan argument za neprovođenje ankete zadovoljstva? Kada ste čuli rezultate ankete, zašto niste pitali? Umjesto toga učinile ste nešto veoma ružno. Time prelazim na sljedeću točku.

Vi kažete: “Naposljetku, upoznati smo s takozvanom “anketom” koju možemo kvalificirati i kao neformalnu, uostalom tako ju je nazvao i kolega iz Upravnog vijeća koji ju je proveo, jer je provedena netransparentno te na metodološki potpuno neodgovarajući način. Dakle, provodio ju je samo jedan djelatnik bez osiguravanja anonimnosti u provedbi te je nakon provedbe iste na sjednici Upravnog vijeća odbio otvoriti glasačku kutiju i iznijeti rezultate glasanja, iako nam je napisao da će upravo tako napraviti. Mi smo kao vanjski članovi Upravnog vijeća prethodno pohvalili inicijativu za provođenjem ankete radnika i istaknuli kako bi rezultati mogli biti od koristi Upravnom vijeću, ali način na koji je provedena ne dozvoljavaju nam da je uzmemo u obzir. Važno je istaknuti kako je na samoj sjednici osoba koje je provela anketu rekla otprilike postotak, a kasnije su se pojavile konkretne brojke koje na sjednici nisu iznesene što dodatno budi sumnju.“

Odgovor: Poštovani g. Omaziću, ovo je možda najružniji dio Vašeg istupa. Osoba koju prozivate i čiji integritet „u rukavicama“ dovodite u pitanje je osoba u čije poštenje, integritet i transparentnost ne sumnja nitko unutar našeg instituta. To je osoba koja bi, prije ove parade, dobila i povjerenje svih djelatnika Instituta, a i trenutačne ravnateljice, tako da nije baš jasno je li to Vaše izdvojeno mišljenje ili se s takvim propitkivanjem volje radnika slaže i dr. sc. Barbić koja nam se, ponavljam, još uvijek nije obratila (zvuči li Vam to normalno?). To je osoba koja ne igra „prljavo“ i koja se uvijek bori za istinu i pravdu, osoba koja nije lobist i ne silazi s pijedestala etičnosti, osoba koja je angažirana na Institutu, ovakvom kakav je, jednostavna osoba koja koja ne voli drame i konflikte, osoba koja nije navikla na „igre i igrice“ i osoba koja je bila iskrena, no vjerojatno ne i cijepljena od naivnosti, koja je očito zajednička svima nama 35 koje dovodite u pitanje. Nama naivcima koji smo mislili da su izbori praznik demokracije, a ne demonstracija sile, koji zazivaju ispitivanje volje radnika dok, odcijelpljeni od stvarnosti, misle da će im ići u korist, a kada ih rezultati vrate u realnost, onda zašute. A prava ravnateljica bi trebala stati uz takvog zaposlenika i ona se trebala obratiti i zaštititi integritet kolege. Ta je osoba znanstvenik koji također shvaća metodološki odgovarajuće i neodgovarajuće načine. Ali znate što? Uzmite si i taj glas. Jer što god da je on rekao, Vama ionako ne bi bilo dobro niti odgovarajuće. Mi ne sumnjamo u njega. I nemamo problema s osiguravanjem anonimnosti, o tome brine naša pravnica. Trebalo bi provjeriti je li mu se ona obratila prilikom glasanja da mu ukaže na pravne nepravilnosti. Imate li možda tu informaciju? Znate, a ako ne znate reći ću Vam jer Vas vjerojatno nisu dobro informirali. I na prošlim izborima za ravnatelja 2020. kada je sadašnja ravnateljica izabrana prvi put nakon funkcije pomoćnice, također je bio diskreditiran član Upravnog vijeća predstavnik radnika Insituta. Tada je razgovor s kolegama bio metodološki potpuno neodgovarajući način. Mogli ste se i o tome informirati, ako ne zbog interesa radnika, onda zbog ugleda i interesa osnivača koji sada, ni kriv ni dužan, mora brinuti za svoj ugled. Mi nemamo problema i s neformalnim izražavanjem zadovoljstva i mišljenja jer propisani način nemamo, a Vi ste, kao predsjednik Upravnog vijeća, mogli časno, inovativno, proaktivno, prije raspisivanja natječaja odrediti metodološki odgovarajući način za ispitivanje volje radnika. Kako god, mi smo naviknuli na to da glas predstavnika radnika nije relevantan ako ne ide u prilog sadašnjoj ravnateljici, ali nikada do sada mišljenje Znanstvenog vijeća nije bilo pregaženo.

Vi kažete: „Na samom početku želim istaknuti da je cijeli proces odabira ravnatelja bio transparentan prema obje kandidatkinje, kao i svim zainteresiranim dionicima. To se odnosi i na sve faze procesa uključujući predstavljanje programa kandidatkinja dr. sc. Ivane Rašić i dr. sc. Tajane Barbić članovima Upravnog vijeća.“

Odgovor: Teško je shvatiti na što mislite kada kažete da je faza procesa koja se odnosi na predstavljanje programa kandidatkinja dr. sc. Ivane Rašić i dr. sc. Tajane Barbić članovima Upravnog vijeća bila transparentna prema svim zainteresiranim dionicima? Puno slušamo o transparentnosti, pa je pojam možda izgubio značenje. U svakom slučaju, radnici nisu pristustvali tom dijelu niti smo upoznati da postoje snimke. Jedino ako možda pojedini prisutni sudionici koji su koristili mobitel tijekom sjednice nisu snimili izlaganja kandidatkinja, no o tome nemamo službenih informacija. Ako Vi imate, slobodno ih podijelite s nama i javnosti, ipak smo mi javni institut.

PROGRAMI KANDIDATKINJA I PROGRAMSKI UGOVOR

Vi kažete: “Osobno sam pripremio niz pitanja za obje kandidatkinje temeljem dokumentacije koja mi je dostavljena prije sjednice i za mene je uvjerljivije odgovore, primarno iz perspektive ostvarenja programskog ugovora u vrijednosti od 8,98 milijuna eura za razdoblje 2024.-2027. kao i ostvarenja strateških ciljeva Instituta, imala kandidatkinja za koju sam glasovao.“

Odgovor: Ispravak netočnog navoda: Vrijednost Programskog ugovora iznosi 8,94 milijuna eura za razdoblje 2024.-2027., točnije 8.944.472,47 eura. Za prosječnog poreznog obveznika Republike Hrvatske 35.527,53 eura je velik novac.

Da bi javnosti bilo jasno što zapravo znači Programski ugovor na koji se pozivate, bit će potrebno pojasniti ga u par rečenica. Da ne duljim još više prilažem poveznicu: https://eizg.hr/ekonomski-institut-zagreb-potpisao-programski-ugovor-s-ministarstvom-znanosti-i-obrazovanja/6562, a ja ću to predočiti jednostavnim rječnikom. Programski ugovor nije nešto čega se itko tko dođe na poziciju ravnatelja bilo koje znanstvene ili visokoobrazovne ustanove koja ga je sklopila može ne pridržavati. To je obveza svakoga tko dođe na poziciju ravnatelja bilo kojeg instituta koji je sklopio Programski ugovor (a Ekonomski instititut, Zagreb nije jedini javni znanstveni institut koji ga je sklopio, za više informacija pogledajte: https://mzom.gov.hr/vijesti/ministarstvo-znanosti-i-obrazovanja-potpisalo-prvih-14-programskih-ugovora-s-javnim-znanstvenim-institutima-i-javnim-veleucilistima/5902 i https://mzom.gov.hr/vijesti/ministarstvo-znanosti-i-obrazovanja-potpisalo-13-programskih-ugovora-s-javnim-znanstvenim-institutima-i-javnim-veleucilistem/5946). Slikovito rečeno, za institucije koje su sklopile Programski ugovor on je temelj njihove „kuće“ za naredne četiri godine poslovanja. Ili recimo da je Institut čovjek, to bi bio njegov ugovor o radu s osnovnim opisima poslova i plaćom. Zamislite da imate razgovor za posao i Vi pitate kandidata koji se prijavio zašto on misli da je najbolji kandidat za posao, a on Vam odgovori da je to zato što će se pridržavati ugovora o radu. A zamislite da je pozicija za koju se javio voditeljska pozicija! Zamislite da ga pitate kako misli voditi svoj tim, a on Vam odgovori da će se pridržavati ugovora o radu. To bi Vam zbilja bili uvjerljivi odgovori? Naime, uspješne provedbe Programskog ugovora nema bez djelatnika koji će ostvariti rezultate planirane Programskim ugovorom i nema je bez suradnje kolektiva. Da Petra Perića postavite za ravnatelja Ekonomskog instituta, Zagreb i on bi morao poštovati Programski ugovor, samo bi bilo bitno kako bi Petar Perić upravljao institucijom da ispoštuje Programski ugovor i tada bi bili bitni konkretni prijedlozi i ciljevi te aktivnosti Petra Perića, kao i njegova vizija načina ostvarivanja suradnje s kolegama koje vidi prvi put jer on sam neće moći provesti Programski ugovor. Zar zbilja nikome od vanjskih članova Upravnog vijeća nije proradio alarm kod različitih izjava dviju kandidatkinja, od koji Vam je jedna prezentirala brojeve i podatke, a druga dala obećanja o provođenju ankete zadovoljstva u budućnosti i team buldinga. Pritom, ako ste pažljivo čitali kratki program kandidatkinje dr. sc. Barbić, mogli ste uočiti da i sama ističe da se važno usmjeriti na “rješavanje nakupljenih nezadovoljstava” (str. 4) pri čemu i sama priznaje da ista postoje, iako ona smatra da „su ponekad povezana sa subjektivnim percepcijama“ (str. 4 ), ali onda poentira time da su “nerijetko (su) i posljedica izuzetno zahtjevnog znanstvenog rada te je primjereno da se s istima zajednički suočimo.” (str. 4). Jeste li pitali možda što su to “subjektivne percepcije”? Vjerujem da prosječnom čitatelju to nije baš jasno. I kako se misli s njima „zajednički suočiti“, ako je evidentno da s njom na čelu Ekonomskog instituta, Zagreb zajedništva nema? A to je znala i prije sjednice Upravnog vijeća, a nakon rezultata Znanstvenog vijeća. Častan čovjek bi se zahvalio na suradnji i odstupio nakon takvog rezultata, posebno u kontekstu interesa i integriteta Instituta i ostvarenja Programskog ugovora. Dakako, ostaje i opcija vjere u kvalitetu Prijedloga programa vođenja Ekonomskog instituta, Zagreb za razdoblje rujan 2024. – rujan 2028. koji predstavlja obavezni prilog natječajnoj dokumentaciji, no budimo realni, Prijedlog programa kandidatkinje za koju ste i Vi dali glas sastoji se od 9 stranica velikog proreda i sa po pola praznih stranica u kojem se pola prve stranice odnosi na tablicu kopiranu iz Programskog ugovora Instituta, a pola na tekst o tom ugovoru koji se, usput rečeno, niti ne zove Ugovor o programskom financiranju, već Programski ugovor. Možda Vas je zavarao naslov Prijedloga programa kojem je pridodan dio „s prijedlozima razvoja i konkretnih mjera za ispunjavanje ciljeva“, a možda ste Vi dobili neku drugu verziju koju mi svi ostali nismo, no u verziji koju ponovno dostavljam u privitku, u dijelu 3. Konkretne mjere za ispunjavanje ciljeva (str. 5-8) ne pronalazim mnogo konkretnosti, već mnogo manje mjera, aktivnosti i konkretnosti nego u prijedlogu programa kandidatkinje dr. sc. Rašić.

Također, ne mogu pronaći koju su to konkretni strateški ciljevi koje predlaže kandidatkinja Barbić. Na prvoj stranici vidi se da navodi da je “Institut (je) izabrao strateške ciljeve koji su usmjereni na unapređenje znanstvene izvrsnosti, jačanje suradnje s gospodarstvom te jačanje društvene odgovornosti. U sklopu strateških ciljeva odabrani su posebni ciljevi te pripadajući pokazatelji rezultata i ishoda (Tablica 1.).“ Ok, Institut je izabrao neka usmjerenja (ne mogu razlučiti točne strateške ciljeve), no što je izabrala dr. sc. Barbić? S time da uz najbolju volju, ne pronalazim u dokumentu niti jedan pokazatelj ishoda, iako ih odabrana kandidatkinja dr. sc. Barbić spominje. Možete li ih, molim Vas, Vi istaknuti? Također, teško mi je shvatiti koji su to strateški ciljevi Instituta koji su Vas se dojmili, a koje je odabrana kandidatkinja kvalitetno i konkretno adresirala. Ono što je također nejasno je gdje su taj Prijedlog razvojne i izvedbene komponente i popratna dokumentacije Ugovora u kojima su “detaljno (su) navedene aktivnosti koje će se provoditi radi ostvarivanja navedenih ciljeva i pokazatelja rezultata na koje će se usmjeriti većina institutskog djelovanja.“, a koje odabrana kandidatkinja spominje na drugoj stranici svog prijedloga programa. Mi nismo dobili tu popratnu dokumentaciju, Vi jeste? Kako, skupa s prijavom na natječaj? Pomalo je nejasno, ali svakako nam možete obrazložiti.

Evo i dodatno, metodom slučajnog odabira (zasigurno to nije metodološki odgovarajući način, ali nema veze jer nisam član Upravnog vijeća) – što konkretno znači pokazatelj rezultata iz prve stranice prijedloga programa kandidatkinje dr. sc. Barbić, iz Tablice 1 „Broj provedenih mjera i uvedenih alata za poticanje politike otvorene znanosti“ koji je vezan uz Posebni cilj Instituta „1.7. Doprinos otvorenoj znanosti“? Vi ste to sigurno bolje proučili jer se očito odnosi na ostvarenje Programskog ugovora . Također, ne znam bi li prosječnom poreznom obvezniku Republike Hrvatske ili Europske unije koji financira rad instituta baš bila jasna numeracija navedenih ciljeva – 1.1., pa 1.3., 1.6., 1.7., pa onda 2.3, pa 4.5. i 4.6. Vjerojatno je i to dio ugovora o radu, tj. Programskog ugovora, međutim nezahvalno je nagađati kada se radi o tako ozbiljnoj stvari, stoga bi bilo potrebno znati sa sigurnošću uz osiguravanje transparentnosti sve relevantne dokumentacije.

Vi kažete: “Ne želeći obezvrjeđivati program oponentice, za koji još jednom ističem da je kvalitetan, treba spomenuti da je jedna od njenih ključnih točaka je bila snažna fleksibilizacija rada na Institutu organiziranjem rada na daljinu za sve znanstvenike i ostale radnike kojima to narav posla dozvoljava. Prije svega, treba reći kako i sada zaposlenici imaju pravo tijekom mjeseca sedam radnih dana raditi od kuće, a ovakva fleksibilizacija bi, po mojoj procjeni, mogla ugroziti znanstvenu produktivnost, kvalitetu istraživanja i provedbu programskog ugovora. Kada sam pitao kako bi se program proveo, kandidatkinja nije znala uvjerljivo odgovoriti te je samo rekla da se uvijek može probati pa ako ne uspije, može se vratiti na stari model rad. Mišljenja sam kako bi to bilo krajnje neodgovorno prema poreznim obveznicima RH koji financiraju rad Instituta”.

Odgovor: Od sjednice Znanstvenog vijeća 3. srpnja 2024. na kojoj su kandidatkinje dr. sc. Barbić i dr. sc. Rašić prezentirale svoje prijedloge programa djelatnicima Ekonomskog instituta, Zagreb, svjedočimo zanimljivoj raspravi o radu na izdvojenom mjestu rada i radu na daljinu. Još je zanimljivije da se termin rada na daljinu ne spominje niti na jednom mjestu u prijedlogu programa kandidatkinje dr. sc. Rašić, iako Vi ističite „da je jedna od njenih ključnih točaka je bila snažna fleksibilizacija rada na Institutu organiziranjem rada na daljinu“, ali se eskplicitno spominje na str. 6 (od 9) prijedloga programa kandidatkinje dr. sc. Barbić, kao jedna od rijeđih konkretno opisanih mjera:„Razmotriti rad na daljinu u svrhu privlačenja znanstvenika iz inozemstva te zapošljavanja na nepuno radno vrijeme, odnosno omogućavanja suradnje istraživača u manjem opsegu od 100%.“ I to je pohvalno. No zašto je problematično jednako postupanje prema domaćim znanstvenicima i zaposlenicima našeg Instituta, taj mi dio, moram priznati nije jasan. I čime i kako znanstvenik iz inozemstva (nije specificirano odakle) jamči svoju znanstvenu produktivnost, kvalitetu istraživanja i provedbu Programskog ugovora? Na kojim činjenicama temeljite svoju procjenu ugroze ranije navedenog? I opet niste bili fer prema djelatniku Instituta, ovaj puta prema kandidatkinji dr. sc. Rašić jer kad ste već išli skratiti njezin odgovor, mogli ste barem, ako iz ničeg drugog, onda iz akademskog poštenja prenijeti cijelu ideju njezine argumentacije, a koja je nama poznata sa prezentacije na sjednici Znanstvenog vijeća. Radi se o tome da postajanje i bivanje znanstvenikom podrazumijeva visoku razinu samodiscipline i radne etike, kao i odgovornosti prema radu jer su svi morali biti iznadprosječno disciplinirani da bi doktorirali, objavljivali radove, provodili projekte, napredovali u zvanju (n.b. dr. sc. Tajana Barbić do zvanja više znanstvene suradnice, a dr. sc. Ivana Rašić do zvanja znanstvene savjetnice – da i svim poreznim obveznicima Republike Hrvatske izvan sustava znanosti (jer i oni su porezni obveznici i plaćaju nečije tuđe plaće svojom potrošnjom) bude jasno, kandidatkinja dr. sc. Rašić ima više znanstveno zvanje) itd. Stoga primarna pretpostavka nije da bi svi eskivirali rad prvom prilikom, kao niti da bi svi koristili veći broj dana ako bi imali mogućnost rada na daljinu. I pričalo se o mogućnosti, a ne o obvezi jer nitko nije prisiljen na rad na izdvojenom mjestu rada ili na rad na daljinu. To je mogućnost izbora koju, onaj tko ne želi, ne mora nikada iskusiti. Vidite, da biste shvatili da ovdje nema alarma, morali biste poznavati naš Institut. Iskustvo rada na izdvojenom mjestu rada pokazalo je da niti svi zaposlenici koriste tu mogućnost niti koriste svih sedam dana svaki mjesec otkad je uveden za znanstveni kolektiv početkom ove godine, te za dio djelatnika stručnih službi kojima narav posla to omogućuje mjesec dana kasnije, pod nešto drugačijim uvjetima nego znanstvenom kolektivu.Također ne vidim što je toliko revolucionarno i ekstravagantno u postojanju mogućnosti rada na daljinu kada imamo Uredbu Vlade Republike Hrvatske o mogućnosti rada državnog službenika na izdvojenom mjestu rada, rada na daljinu i rada u nepunom radnom vremenu od konca 2023. godine (NN 141/2023). Imate li onda dosljedno mišljenje o neodgovornosti Vlade Republike Hrvatske prema poreznim obveznicima Republike Hrvatske koji financiraju njezin rad? Argumente o tome da takav oblik rada generira dodatne troškove, čuli smo također od dr. sc. Barbić na sjednici Znanstvenog vijeća koja je bila otvorena za sve djelatnike. Znate, teško je slušati takve argumente kada poznajete puno ljudi koji već godinama rade „od kuće“, posebno u digitaliziranom i globaliziranom svijetu, kada znate da kada radnika nema u uredu ljeti ne mora paliti klimu, svjetlo, računalo ne radi, zimi može smanjiti radijator, ne zagađuje okoliš vožnjom do posla i sl. Nadalje, primjera radi, ako neki znanstvenik sudjeluje online na konferenciji ili tečaju koji se održava u zadano vrijeme u SAD-u, Kanadi ili Japanu, treba li on doći na Institut u tri sata ujutro? Kako se onda tretira takav rad znanstvenika? Noćni rad? Ili da prezentira rad u četiri sata ujutro po našem vremenu, pa dođe na posao u osam sati i bude u uredu do 16 sati? Jesu li to konstruktivna rješenja za produktivan znanstveni rad? Ili da kada mu u 20h sine neka ideja za istraživanje kojim se bavi zadrži misao do sutra do uredovnog radnog vremena? I sami ste dio sustava znanosti i duboko vjerujem da svatko tko imalo poznaje načela znanstvenog rada zna da je pojam fleksibilnosti obavljanja rada puno širi pojam od rada na daljinu, ali eto, vanjskim članovima Upravnog vijeća je baš on zapeo za oko. I to kod kandidatkinje dr. sc. Rašić, ne kod kandidatkinje dr. sc. Barbić koja ga eksplicitno navodi i to stavljajući u povlašten položaj inozemne radnike. Oni mogu i to nije problematično. Ako bismo mi pokušali, mi smo problematični. Ovaj dio mogu zaključiti zanimljivim znanstvenim istraživanjem učinaka rada na daljinu inozemnih istraživača – „Working from Home and Well-being: An Ecological Momentary Assessment Research Approach” (prezentacija je dostupna na sljedećem linku:  https://oerc.org/wp-content/uploads/2023/09/OERC-Final-Presentation-Beshay-Jacobs-2-9-23.pdf).

ZAKLJUČAK

Poštovani gospodine Omaziću,

Programski ugovor za koji se tako čvrsto držite trebaju provesti djelatnici Instituta, znanstvenici i djelatnici stručnih službi. U tom poslu ravnateljica im treba biti suradnik. Suradnik koji ih poznaje, koji ih može okupiti bez angažiranja stručne vanjske pomoći, tj. trošenja proračunskog novca na konzultante koji će nas okupiti u krug kao anonimne alkoholičare pa da pričamo o svojim problemima. Vidite da mi možemo pričati o svojim problemima i bez vanjskih konzultanata. Na kraju krajeva, posao znanstvenika često se sastoji upravo od toga da mora prezentirati i neke neugodne rezultate istraživanja te se suočiti s negativnim reakcijama unutar znanstvene zajednice, ali i šire javnosti. Ipak, neovisno o svemu, znanstvenik ne smije izgubiti svoju neovisnost, integritet i ne smije se spuštati s pijedestala etičnosti.

Baš ste nas krivo procijenili, kao i naša dosadašnja ravnateljica koja nam se još svima nije niti obratila službeno. Govori li Vam to nešto?

Mi smo svjesni visokih standarda i ugleda koji je Ekonomski institut, Zagreb uživao, jednako kao i činjenice da se ne može živjeti na staroj slavi, ali i činjenice da su se vremena i procedure promijenili, kao i činjenice da smo i dalje prepoznati, što je istaknula i sadašnja ravnateljica dr. sc. Barbić na svojem izlaganju, tj. odgovorima na pitanja zaposlenika nakon prezentacije na sjednici Znanstvenog vijeća. Kada bi se sada ovdje prezentirala društveno-ekonomska analiza svih promjena koje su se dogodile u Hrvatskoj, Europi i svijetu, ovaj bi tekst mogao postati knjiga (iovako nije kratak, ali je nužan, i Vama i javnosti), a to nije smisao ovog maila. Ipak, ono što se može istaknuti jest da niti status znanosti u društvu nije isti kao u “danima ponosa i slave” EIZ-a, kao i da kriteriji za biti znanstvenik nisu isti, a često je znanstvenicima teško izbalansirati znanstvenu izvrsnost i jaki društveni angažman. No ne bi bilo pošteno prema kolegama koji su zbilja angažirani u javnosti reći da ne postojimo, kao ni prema kolegama koji su izvrsni u znanstvenom radu, a javnost ih možda ne prepoznaje, da su manje važni. U opisu posla znanstvenika nije da bude celebrity, ali ako to želi može. Vidite, to je isto mogućnost izbora, a ne obveza. Svjesni smo i svojih unutarnjih problema, već duže vrijeme. I sada smo ih htjeli pokušati riješiti. Mirno, civilizirano i demokratski, unutar naše “kuće”. Kako bismo onda mogli biti i jači na van. Nažalost, niste nam olakšali taj proces. Naprotiv. Ali evo, barem ste nam dali medijsku pozornost. Hvala barem na tome.

Vidite, Vi dovodite u sumnju naš izbor i propitujete integritet naših zbilja cijenjenih kolega koji nas predstavljaju, a time i svih nas, i to zbog toga što nisu odabrali ne samo staro vodstvo, već i Prijedlog programa koji zbilja pomalo vrijeđa instituciju na koju bi se trebao odnositi. To zbilja nije lijepo. Pa eto, da za kraj navedem i jedan dio iz prijedloga programa kandidatkinje dr. sc. Rašić: “Ekonomski institut, Zagreb (dalje u tekstu: EIZ ili Institut) tijekom prethodnih 85 godina djelovanja uvijek je iznova morao dokazivati ulogu vodeće znanstvenoistraživačke institucije u polju ekonomije.Temeljem vlastitog, gotovo dvadeseterogodišnjeg, iskustva rada na Institutu, konstatirala bih da uspješnost rada i takva postignuća ponajprije ovise o zaposlenicima EIZ-a koji čine njegov najvažniji resurs. Zadovoljni i motivirani zaposlenici usmjereni na ostvarenje zajedničkih ciljeva, mogu dati najbolje od sebe i iskoristiti svoje pune potencijale te tako ostvariti i zajedničke ciljeve”. Vidite, nekada je umjesto grupne terapije dovoljno vidjeti da netko stavlja vas kao kolektiv u centar svog programa vođenja Instituta i razrađuje, kako ste i sami konstatirali, kvalitetan, istovremeno i opsežan prijedlog programa, a opet razumljiv prosječnom poreznom obvezniku Republike Hrvatske ili Europske unije koji financira naš rad koji ne mora pred sobom imati Programski ugovor da bi razumio što naš Ekonomski institut, Zagreb radi, koje probleme ima i kako ih želi pokušati riješiti.

I za kraj mogu samo reći: Ljudski je griješiti, a čovječno priznati pogrešku (ima i ona latinska verzija, ali mogla bi se ružno protumačiti, a i nema potrebe još i u ovom dijelu diskriminirati hrvatski s tuđicama).

Sve najbolje i srdačan pozdrav od velikog broja radnika koji i dalje ne odustaju od pravednih rezultata izbora nove ravnateljice.