Srpskim tržištem bijelih vina, uvjerljivo dominira srpska autohtona vrsta – tamjanika. Od blizu 20.000 hektara pod vinovom lozom, i 40 milijuna litara vina, koje se godišnje proizvede, do 30 posto nasada upravo je ta sorta.

Ipak, Srbiji nedostaju vinari koji bi mogli zasaditi vinograde do 50 hektara, kako bi s tamjanikom bili konkurentni na svjetskom tržištu.

Klimatske promjene
Srpski vinari često se žale da je njihov najveći problem to što država ne stoji iza njih. Ukazuju na pozitivne primjere susjednih Hrvatske i Makedonije koje čine upravo suprotno.

Veliki trud, rad i strpljenje malih vinogradara i vinara doveo je ovu sortu bijelog vina do dominantne pozicije na tržištu. Najviše nasada ima u Župi, međutim, iz godine u godinu širi se i na druge krajeve zemlje. Prema riječima predsjednika Savjeta vinara Stevana Rajte, jedna od poznatih vinarija godišnje proizvede oko 100.000 boca, dok manja imanja imaju kapacitet od 20.000, piše eKapija.

“Treba upornost za uzgajanje vinove loze pa i tamjanike. Kada je loza mlada, ona ne može biti kvalitetna. Zato je potrebno da prođe tri do četiri godine od sadnje, da bi se loza prilagodila vremenskim uvjetima. Nažalost, klimatske promjene dovele su da toga da se ne može ništa unaprijed predvidjeti, jer su padaline velika opasnost”, kaže Rajta.

Samo tijekom posljednjih nepogoda koje su pogodile Srbiju, između 20 i 30 posto vinove loze je stradalo. Šteta je raznolika, počevši od Šumadije, gdje je po pravilu mnogo nasada uništeno, kroz Vojvodinu i ka jugu do Negotinske krajine. Proizvođači se suočavaju s poplavljenim vinogradima, skladištima i podrumima.

“Ako krenu jake vrućine, berba će morati krenuti već u kolovozu. I prošla godina bila je problematična, izgubilo se do 50 posto uroda. A vinograd je najskuplja proizvodnja, to je najveća tvornica na svijetu pod otvorenim nebom. Muka je to što se teške klimatske promjene događaju baš u razdoblju cvjetanja, kada se cvijet treba pretvoriti u plod”, kaže ovaj stručnjak.

Aktualni podaci ukazuju da je proizvodnja grožđa i vina u Srbiji uglavnom fokusirana na internacionalne sorte vinove loze. Sa druge strane, autohtone, lokalne i novostvorene vinske sorte sudjeluju sa samo oko osam posto.

Na osnovu odnosa površina vinograda sa vinskim bijelim i crnim sortama koje se vode u Vinogradarskom registru, bijele vinske sorte su zastupljenije i čine 58,46 posto ukupnih površina. “Država daje velike subvencije da mladi vinari kupe opremu i posade vinograde, grade se i putovi, da bi površine pod vinovom lozom bile turistički atraktivnije.

Novac više nije problem, nego mala radna snaga i škole. Malo je tko zainteresiran da bude enolog i tehnolog. Podrumare je jednako teško naći. Trebalo bi i pri resornom ministarstvu formirati posebno odjeljenje koje bi se bavilo vinogradarstvom”, ističe Rajta.

Nedostaju količine
Prema njegovoj ocjeni Srbija ima kvalitetna vina, ali ne i količine. Zahvaljujući malim privatnim vinarijama, kvaliteta vina se u posljednjih desetak godina značajno poboljšala, ali u Srbiji postoji samo nekoliko vinarija koje flaširaju do 500.000 boca vina godišnje. Unatoč tome, vinari su se pokazali na međunarodnim sajmovima, gdje su srpska vina dobivala visoke ocjene.

Grašanac, chardonnay i rizling su među prvih pet najzastupljenijih vinskih sorti u Srbiji prema ukupnoj površini vinograda. Smederevka, tamjanika i slankamenka su među pet najzastupljenijih autohtonih i lokalnih sorti po površini vinograda belih vinskih sorti.

Tržište Srbije može godišnje podnijeti 65 do 70 milijuna litara, za vino iz regije i uvoza. Toliko se proda, popije, degustira i pokloni. Makedonija i Crna Gora glavni su uvoznici, manji je prosjek s Hrvatskom i Slovenijom. Sve ostalo stiže u prodaju iz Italije, Francuske, Španjolske, Portugala, a neke manje količine doputuju iz Argentine i Australije.