Traže se alternative skupim mineralima i metalima u autoindustriji, pogotovo u proizvodanji baterija za električne automobile. Sada se pojavila vijest da su znanstvenici u Europi pronašli zanimljivu opciju. Mohamad Khoshkalam, znanstvenik s Tehničkog sveučilišta u Danskoj, otkrio je da materijal temeljen na kamenim silikatima može preuzeti ulogu elektrolita u čvrstom stanju.

Kalijevi i natrijevi silikati, sastavni dijelovi kamenih silikata, među najzastupljenijim su mineralima na Zemlji. Prema znanstveniku, ovaj materijal može provoditi ione na visokim temperaturama i nije osjetljiv na vlagu.

– Potencijal kalijevog silikata kao elektrolita u čvrstom stanju poznat je već dugo, ali po mom mišljenju zanemaren je zbog problema s težinom i veličinom kalijevih iona. Ioni su veliki i stoga se kreću sporije – rekao je Mohamad Khoshkalam.

Automobilski divovi rekli stop

Neslavno propali planovi za gradnju dvije tvornice baterija u Italiji i Njemačkoj. Evo što je u pozadini

Ovi kameni silikati mogu se pronaći u običnom kamenju, koje je prisutno bilo gdje, na plaži, u parkovima i, nekoć, na nogometnim utakmicama. Značajna prednost ovog novog materijala je njegova neosjetljivost na zrak i vlagu. To omogućuje da se oblikuje u sloj tanak poput papira unutar baterije. Ovaj jeftini, ekološki prihvatljivi materijal koji se može izdvojiti iz silikata ima potencijal za korištenje u širokom spektru primjena, prenosi Revija HAK.

Khoshkalam je smislio način kako omogućiti ionima da se kreću brže u kamenim silikatima nego u elektrolitima na bazi litija.

– Prvo mjerenje s komponentom baterije pokazalo je da materijal ima vrlo dobru vodljivost kao elektrolit u čvrstom stanju. Ne mogu otkriti kako sam razvio materijal, jer su recept i metoda sada patentirani – rekao je Khoshkalam.

Znanstvenik je stvorio elektrolit u čvrstom stanju, materijal tanak poput papira smješten između anode i katode baterije. To je postignuto izradom praha na bazi kalijevog silikata i njegovim kombiniranjem s vezivom i otapalom. Nakon toga se tekuća otopina ulijeva u valjak koji razmazuje materijal u tankom sloju. Materijal se oblikuje kao tanke bijele trake i suši, s kapacitetom proizvodnje do 10 metara materijala trake odjednom. Zatim se elektrolit u čvrstom stanju premješta u ćeliju baterije u čvrstom stanju zajedno s anodom i katodom.

Znanstvenik predviđa da bi moglo biti potrebno najmanje 10 godina da se te baterije integriraju u električne automobile.