Za nešto manje od dvije godine, u lipnju 2026., Vlada bi u rukama trebala imati moćan alat provođenja niza politika, administrativnog rasterećenja državnih tijela i građana, ali i kažnjavanja. Sve to omogućit će uspostava Središnjeg registra stanovništva za čiji je ustroj Vlada u četvrtak donijela nacrt prijedloga zakona te ga poslala u Hrvatski sabor.

Registrom, zbog kojega se više neće provoditi skupi popis stanovništva (posljednji smo platili više do 23 milijuna eura), prikupljat će se 11 skupina podataka te omogućiti provođenje više od 30 različitih aktivnosti i politika.

Država će time napokon imati elektronički vođenu administrativnu bazu podataka o građanima koja bi trebala omogućiti kvalitetnije provođenje niza politika. Primjerice, na temelju prikupljenih podataka (koji će se kontinuirano ažurirati) oni na vlasti kvalitetnije će moći kreirati socijalne politike.

Alat protiv rada na crno
Registar će omogućiti i elektroničku evidenciju rada i evidenciju neaktivnih osoba što bi trebalo olakšati otkrivanje prevara, poput neprijavljenog, odnosno rada na crno. Ministar financija Marko Primorac ističe da će registar ubrzati provedbu ostavinskih postupaka te lakše utvrđivanje nasljednika. Brže i lakše će se provoditi analiza tržišta rada, kretanje zaposlenosti i zapošljavanja, izračun indeksa razvijenosti i oblikovanja politika regionalnog razvoja…

“Osnivanje registra predstavlja izuzetno velik i zahtjevan reformski iskorak, a s obzirom na velike zahtjeve koji su stavljeni pred ovaj registar u Ministarstvu financija je osnovana radna skupina u čijem radu sudjeluju ukupno 33 institucije”, kaže Primorac.

Slijedi izglasavanje zakona u Saboru, a već 2025. bi se trebao početi “ustrojavati”, rekao je resorni ministar dodajući da bi registar trebao zaživjeti od lipnja 2026. “Građani će u svakom trenutku moći imati uvid u podatke koji su o njima sadržani u registru i tražiti potvrde o upisanim podacima”, najavljuje Primorac.

Ta elektronička evidencija sadržavat će, osim imena, prezimena i OIB-a, podatke o rođenju, smrti, državljanstvu, braku ili životnom partnerstvu, roditeljima, prebivalištu i boravištu, obrazovanju, invaliditetu, zaposlenju, stambenoj jedinici te kvaliteti stanovanja, imenovanom skrbniku ili posebnom skrbniku, osnovi osiguranja. Građani će, dobrovoljno, moći pružiti još četiri skupine osobnih podataka – o izvanbračnoj zajednici ili neformalnom životnom partnerstvu, vjeri, materinskom jeziku te nacionalnosti.

Uspostava registra jedna je od mjera iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti (NPOO), a u njega je uvrštena naknadno, u kolovozu 2023., nakon preporuka Vijeća EU-a. Ustroj Središnjeg registra stanovništva, odnosno službene evidencije stanovništva, trebao bi biti moguć preuzimanjem podataka iz postojećih evidencija putem OIB-a, što je osnovna identifikacijska oznaka svake osobe, fizičke i pravne, domaće i strane, uvedena 2009. godine.

Svrha joj je bila omogućiti automatsku razmjenu podataka između tijela državne uprave i državnih institucija. Određene institucije, unatoč zakonskoj obvezi, još uvijek nemaju potpunu upisanost podataka putem OIB-a.

Neusklađene evidencije
Neki stoga propitkuju hoće li registar, odnosno spajanje različitih državnih baza podataka biti uspješno. Određene baze u Hrvatskoj prilično su neusklađene. Pokazala je to i nedavna analiza HNB-ovih istraživača koja je otkrila velike razlike u brojkama stranih radnika između Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i Ankete o radnoj snazi.

Pokazalo se i da podaci o izdanim dozvolama za strane radnike nisu usklađeni s brojem prijavljenih stranih radnika na HZMO-u. Kako dolazi do diskrepancije u brojkama nitko nije objasnio.

Podsjetit ćemo i na još jednu, kontinuiranu i veliku boljku vođenja evidencija u Hrvatskoj – onu neusklađenosti popisa stanovništva i birača. Pitanje je hoće li to riješiti Središnji registar stanovništva za čiju će uspostavu država izdvojiti 12,8 milijuna eura bez PDV-a.