Trgovinski rat Kine i SAD-a koristi kineskim konkurentima

Autor: Arvind Subramanian , 24. lipanj 2024. u 22:00
Očekuje se da će Kina pod predsjednikom Xi Jinpingom odgovoriti osvetničkim carinama, a ne okrenuti drugi obraz/Shutterstock

Uspije li uspostaviti lanac opskrbe neovisan o Kini, mogla bi steći prednost.

Američki predsjednik Joe Biden i njegov prethodnik Donald Trump, vjerojatni republikanski kandidat na predsjedničkim izborima u studenome, natječu se u prikazivanju oštrima prema trgovini i Kini.

Biden je već uveo carinu od 100 posto na električna vozila proizvedena u Kini, a Trump je obećao da će uvesti carinu od 200 posto na kineske automobile proizvedene u Meksiku, zajedno s nizom drugih protekcionističkih mjera koje se odnose na čelik, solarne panele, poluvodiče i baterije. Europska unija vjerojatno će slijediti taj primjer, premda opreznije.

Očekuje se da će Kina pod predsjednikom Xi Jinpingom odgovoriti osvetničkim carinama, a ne okrenuti drugi obraz, čime se povećava vjerojatnost trgovinskog rata koji bi mogao znatno omesti prijelaz na čistu energiju i potencijalno dovesti do šireg geopolitičkog sukoba.

U raspravi o eskalaciji suparništva između SAD-a i Kine često nedostaje perspektiva drugih zemalja, posebno većih gospodarstava u razvoju. Uostalom, ove carine nisu samo protekcionističke, već i diskriminatorne. Ako ima istine u šali da je Kina jedina zemlja u povijesti s komparativnom prednošću u svakoj industriji, tada bi ciljanje najučinkovitijeg svjetskog izvoznika i dobavljača protekcionističkim mjerama moglo stvoriti unosne mogućnosti za njezine konkurente.

Balansiranje na ivici

Diskriminatorni protekcionizam SAD-a i EU-a koristan je samo u umjerenoj mjeri. Preraste li u geopolitički sukob, svi su na gubitku.

Malo dvorište
Analizirajući ta kretanja, poučno je razmotriti sporazume o slobodnoj trgovini poslijeratnog razdoblja. Ti sporazumi o slobodnoj trgovini bili su identični današnjim diskriminatornim mjerama: iako su smanjili carine na uvoz iz partnerskih zemalja, čime se trgovina učinkovito preusmjerila od dobavljača iz trećih zemalja, današnje carine uvode se na uvoz iz percipiranih protivnika kao što je Kina, preusmjeravajući gospodarsku aktivnost prema dobavljačima iz trećih zemalja koji se smatraju saveznicima.

Trgovinska politika Bidenove administracije prema Kini, koju je američki savjetnik za nacionalnu sigurnost Jake Sullivan usporedio s “malim dvorištem i visokom ogradom” 2023., mogla bi dodatno oslabiti kinesku proizvodnju. Zapravo, što su veće carine, to će veću konkurentsku prednost steći dobavljači iz trećih zemalja u odnosu na kineska poduzeća, posebno na velikim tržištima poput SAD-a i Europe.

Ta će prednost svakako ovisiti o razmjeru američkog protekcionizma. Ako se Sullivanovo “malo dvorište” poveća, s američkim carinama koje se uvode ne samo na robu uvezenu iz Kine, već i na robu iz trećih zemalja koja ili koristi dijelove proizvedene u Kini ili na kineske tvrtke smještene u tim zemljama – koristi za te dobavljače iz trećih zemalja bit će smanjene. Jezikom sporazuma o slobodnoj trgovini, pravila o podrijetlu mogu biti toliko ograničavajuća za kineske ulazne resurse da treće zemlje dobiju manje nego što bi inače dobivale.

U prvom valu diskriminatornog protekcionizma koji je pokrenuo Trump, opseg protekcionizma bio je ograničen na izravan uvoz iz Kine. Kako su dokumentirali Aaditya Mattoo i drugi u Svjetskoj banci, to je imalo za posljedicu da treće zemlje poput Vijetnama ostvaruju značajne koristi. Ovaj put, s obzirom na dvostranačku potporu u Washingtonu protukineskom zakonodavstvu, scenarij sve većeg dvorišta ne može se isključiti.

Općenito govoreći, zemlje pogođene zapadnjačkim protekcionizmom mogu se podijeliti u dvije skupine: one integrirane u kineski lanac opskrbe, poput Vijetnama, Tajlanda, Indonezije, Malezije i Južne Koreje, te one koje o njemu manje ovise, poput Meksika, Indije, Turske, Brazila, Poljske i Mađarske. Druga skupina može dobiti više od trgovinske politike SAD-a.

Dobar primjer toga je Indija. Uspješno je privukla nekoliko zapadnih tvrtki koje izlaze iz Kine nakon pokretanja strategije “Kina plus jedan” 2014. godine. Treba istaknuti da je Apple značajno proširio svoje proizvodne operacije iPhonea u Indiji, a Tesla bi navodno mogao slijediti taj primjer. Ova promjena pruža Indiji priliku da revitalizira svoj proizvodni sektor koji dosljedno bilježi slabe rezultate. U tu svrhu vlada nudi subvencije za privlačenje stranih ulaganja i neutraliziranje nedostataka poput relativno loše infrastrukture.

Povećanjem povrata ulaganja u Indiju, trenutačna trgovinska politika SAD-a mogla bi nadopuniti vlastitu industrijsku politiku. Ako Indija uspije uspostaviti lanac opskrbe koji je u velikoj mjeri neovisan o Kini, a taj je trend polako u tijeku u sektoru elektronike, mogla bi steći konkurentsku prednost u odnosu na Kinu i zemlje povezane s njom.

Interesi i sposobnosti
Dobar su primjer solarni paneli. Nedavno sam posjetio tvornicu u američkom vlasništvu malo izvan Chennaija koja proizvodi solarne panele za izvoz u SAD. Ova operacija svoj uspjeh duguje Trumpovim carinama na uvezene solarne panele iz Kine, koje je Bidenova administracija zadržala. Bez tih mjera, Indija bi postala neprivlačno investicijsko odredište, zbog učinkovitosti i obima kineske proizvodnje, potpomognutih golemim državnim subvencijama. Ali Indija je uspjela iskoristiti priliku i povećati izvoz solarnih panela.

U širem smislu, što je veće preklapanje između američkih strateških interesa i sposobnosti trećih zemalja i komparativnih prednosti, to je vjerojatnije da će diskriminatorni protekcionizam biti dugotrajan i pružiti sigurnost ulagačima koji se žele diverzificirati od nemilosrdno učinkovite Kine. U farmaceutskim proizvodima, primjerice, Indija ima sposobnost uskočiti ako SAD odluči uvesti carine kineskim proizvođačima lijekova, koji dominiraju globalnom proizvodnjom i izvozom aktivnih farmaceutskih sastojaka.

Ali kineski konkurenti trebali bi obuzdati svoj entuzijazam. Diskriminatorni protekcionizam trenutačno je ograničen na relativno sofisticirane industrije i malo je vjerojatno da će se proširiti na radno intenzivne sektore poput odjeće i obuće, u kojima siromašnije zemlje imaju jaču komparativnu prednost.

Što je još važnije, diskriminatorni protekcionizam SAD-a i EU-a koristan je samo u umjerenoj mjeri. Kad bi današnji trgovinski rat prerastao u sveopći geopolitički sukob, gospodarski pad većih razmjera i povećana neizvjesnost poništili bi sve potencijalne prednosti, što bi moglo imati zastrašujući učinak na globalnu trgovinu i ulaganja. U tom bismo scenariju svi bili na gubitku.

© Project Syndicate 2024.

Komentirajte prvi

New Report

Close