Kontrolu nad Petrokemijom, nakon nedavnog neuspjelog pokušaja kroz dokapitalizaciju, država će pokušati postići kroz međudioničarski ugovor.

Pregovori s većinskim vlasnikom turskom grupacijom Yildirim su, kako su odgovarajući na zastupnička pitanja u Hrvatskom saboru potvrdili premijer Andrej Plenković i ministar gospodarstva Anto Šušnjar, već započeli.

Pregovaraju Šušnjar i Habijan
S predstavnicima turske grupacije pregovaraju ministri Šušnjar i Habijan, prvi sastanak održan je u utorak, a kako je ustvrdio Plenković, ide se prema izmjeni međudioničarskog ugovora. Riječ je inače o ugovoru kojeg je svojedobno, kod prethodne dokapitalizacije 2018., država zaključila s predstavnicima Ine i Mola, a kojeg je kupujući njihov udjel od 54,52% u Petrokemiji prije nešto više od godinu dana preuzeo Yildirim.

Taj ugovor kojim su definirani odnosi između dva glavna vlasnika Petrokemije, već je kod ulaska Yildirima revidiran, a korekcije su bile uvjet države da odobri transakciju između Ine, PPD-a i Yildirima. Njima se, kako se tada tvrdilo, oslobodilo državu brojnih obveza na koje je pristala kako bi Ina i PPD preuzeli tada gotovo propalu Petrokemiju.

Novim izmjenama, dakle, Vlada ide u saniranje štete i korekciju propusta u dokapitalizaciji, kojom je, kako se pokazalo, izigrana od usmenog dogovora s Yildirimom oko visine ulaganja u povećanje temeljnog kapitala kojim bi država zadržala kontrolni paket.

Nakon što su iz Yildirima konstatirali da idu s ulaganjem od 75 do 77 milijuna eura, predstavnici državnih dioničara odlučili su ići s ulaganjem 12 milijuna eura, ali je u daljnjem postupku Yildirim izigrao danu riječ i uložio 116 milijuna eura.

Državni se udjel time s 45% spustio na niti 20%. I unatoč blamaži koju su im priredili, u Vladi i dalje gaje optimizam i imaju povjerenje u ozbiljnost turskog ulagača.

“Oni nisu no-name, imaju kredibilitet”, kazao je Plenković novinarima, objašnjavajući ulazak u pregovore s Yildirimom kojima će ishoditi kontrolu države u Petrokemiji. To što to ne podrazumijeva nužno i kontrolni paket dionica za pravne stručnjake ne predstavlja ništa problematično.

Moguće je, kaže naš sugovornik, ugovoriti veća vlasnička prava nego zakon predviđa i to nije sporno, jer na to većinski dioničar pristaje kroz ugovor. Primjer stjecanja većih vlasničkih prava nego ih osigurava broj dionica u RH već imamo u slučaju Mola.

Što, pak, Yildirim ima od toga da sjeda za stol i pristaje na ustupak? Prije svega dobru startnu poziciju u pregovorima, jer iz postojećeg ugovora ima obveze velikih ulaganja u modernizaciju postrojenja kojima bi osigurali ishođenje novih okolišnih dozvola, jer postojeće počinju istjecati.

Rokovi za realizaciju ulaganja su kratki, a nije nevažno i da se za pojedine projekte mogu osloniti i na sredstva iz EU fondova, pa je prolongat postojećih dozvola zasigurno jedan od uvjeta koji postavlja turska strana u pregovorima.

Utvrditi javni cilj
Dosad za Petrokemiju nezainteresirana oporba zauzima stav da ne pristaje da država ima manje od 25% plus jednu dionicu, no puno je važnije utvrditi što za državu kao dioničara znači zadržavanje kontrole, bilo kroz dionice, bilo kroz međudioničarski ugovor.

Jer, niti s dosadašnjih 45% udjela država nije u Petrokemiji imala svog člana Uprave, niti je imala upliva u poslovanje tvrtke, čiji pogoni su već gotovo dvije godine uglavnom bez proizvodnje mineralnih gnojiva.

Rasprava oko vraćanja kontrole bila bi efikasnija ako se utvrdi što je to javni cilj kojeg se želi postići. Premijer je već dao do znanja da će se osigurati predstavnike u Upravi i Nadzornom odboru, no jednako važno je utvrditi što od strateške važnosti se pregovorima s Yildirimom želi očuvati u Petrokemiji.