Ne tako davno činilo se da je propadanje Zemljinog ozonskog omotača nepremostiv izazov. Desetljeća uporabe štetnih kemikalija, kao što su klorofluorougljici (CFC), prijetila su da će nanijeti nepopravljivu štetu našem planetu.

Bez brzog poduzimanja mjera, bili smo suočeni s rizikom od klimatske destabilizacije, propasti ekosustava i raspada našeg prehrambenog sustava. Posljedice koje su nekada bile gotovo nezamislive, postale su bolno stvarne.

Ali onda se dogodila najnevjerojatnija stvar: čovječanstvo se ujedinilo kako bi zaštitilo ozonski omotač. Slušajući upozorenja znanstvenika-nobelovaca Paula Crutzena, Marija Moline i Sherwooda Rowlanda, čije je istraživanje naglasilo ozbiljnost prijetnje, nismo ignorirali ili odbacili znanstvene dokaze, niti smo zakopali glavu u pijesak i tvrdili da je izazov previše zastrašujući. Umjesto toga, globalna zajednica prepoznala je hitnu potrebu za kolektivnim djelovanjem.

Montrealski protokol
Oslanjajući se na znanstvene spoznaje, čitave su industrije doživjele preobrazbu i uspostavljene pravične mjere politike za zaštitu zemalja koje nisu doprinijele tom problemu. Zahvaljujući Montrealskom protokolu, koji je ratificiralo 197 zemalja, gotovo 99 posto tvari koje oštećuju ozonski omotač postupno je ukinuto. To uključuje smanjenje i zamjenu klorofluorougljika, što je usporilo klimatske promjene za najmanje deset godina.

Uspješni globalni napori da se zaštiti ozonski omotač trebali bi nam svima poslužiti kao svjetionik nade. To je jedno od najvećih ekoloških postignuća čovječanstva, pokazujući što možemo postići kada djelujemo zajedno s predanošću, poštovanjem i odlučnošću.

Ali može poslužiti i kao upozorenje. Studija Johana Rockströma i 28 drugih vodećih klimatskih stručnjaka iz 2023. godine otkrila je zapanjujuću novu stvarnost, naglašavajući potrebu usvajanja suradničkog pristupa zaštiti planeta prije nego što bude prekasno.

Model planetarnih granica, koji su Rockström i drugi uveli 2009. godine, pruža koristan okvir za procjenu zdravlja planeta. U njemu je utvrđeno devet međusobno povezanih čimbenika, uključujući klimu, dostupnost slatke vode, biološku raznolikost i uporabu zemljišta, koji su ključni za stabilnost i nastanjivost planeta.

U svojoj nedavnoj studiji, Rockström i njegovi koautori otkrili su da je šest od tih devet granica već probijeno, što Zemlju vodi u opasnom smjeru, potkopavajući njezinu otpornost i dovodeći u pitanje dobrobit ljudskog roda. Značajno je da je ozonski omotač jedino područje koje pokazuje znakove poboljšanja.

S obzirom na to da Zemlja funkcionira kao međusobno povezan sustav, ne možemo riješiti jedan problem bez rješavanja drugih. Unatoč tome što smo svjesni ključne uloge planetarnih granica u očuvanju nastanjivosti naše Zemlje, nismo djelovali dovoljno odlučno da zaustavimo srljanje u katastrofu.

Primjerice, znamo da je više od milijun vrsta na rubu izumiranja, što potencijalno izaziva propast cijelih ekosustava. Također, znamo da otjecanje dušika i fosfora dovodi do širenja cvjetanja otrovnih algi u oceanima i slatkovodnim sustavima, čime se probija granica biogeokemijskog toka. Slično tome, toleriranje opasnih razina kemijskog zagađenja i činjenica da naša djeca unose u organizam čestice mikroplastike ugrožavaju sustave za održavanje života potrebne za opstanak čovječanstva.

Suradnja povećava šanse
Da bi obnovile stabilnost Zemlje, države moraju prepoznati potrebu za poštivanjem devet granica za održavanje planeta zdravim za život. Za to je potrebna postojana predanost smanjenju emisija stakleničkih plinova i zaštiti biološke raznolikosti i vodnih resursa. Štoviše, naše šanse za uspjeh eksponencijalno se povećavaju kada surađujemo: ako se međunarodna zajednica može ujediniti kao što je to učinila kada je pristala obnoviti ozonski omotač, postoji nada.

Ali prvo, moramo poslušati savjete autohtonih naroda i lokalnih zajednica i slušati što nam priroda govori. Unatoč tome što čine manje od pet posto globalnog stanovništva, autohtone zajednice imaju ulogu mudrih čuvara planeta koji štite najmanje četvrtinu svjetskog kopna i mora i 80% njegove biološke raznolikosti.

Kako bismo unaprijedili ovaj pristup, udružili smo snage s Planetarnim čuvarima, neovisnim kolektivom globalnih čelnika, znanstvenika i zagovornika zaštite okoliša koji zagovaraju model planetarnih granica. Naš je cilj promicati njegovo usvajanje kao okvira za procjenu i usmjeravanje kolektivnog djelovanja u području klime.

Okupljajući čelnike iz različitih zemalja, industrija, dobnih skupina, spolova i kultura, Planetarni čuvari imaju za cilj iskoristiti naša različita podrijetla i iskustva kako bi pronašli rješenja za zaštitu planeta. Iako su resursi našeg planeta ograničeni, ne postoji ograničenje ljudske domišljatosti i naše sposobnosti za rješavanje složenih problema. Pravo je pitanje kakvu Zemlju želimo ostaviti budućim generacijama.

Jasno je da nema jednostavnih odgovora ili brzih rješenja. Naša budućnost ovisi o koracima koje je svatko od nas spreman poduzeti. Ali spašavajući ozonski omotač, već smo pokazali da poduzimanje brzih, utemeljenih, kolektivnih mjera može dovesti do promjena potrebnih za održivost ljudske vrste na Zemlji.

© Project Syndicate 2024.

* Koautorica članka je Xiye Bastida, aktivistica za klimatsku pravdu iz autohtone zajednice Otomi-Toltec u središnjem Meksiku, organizatorica je pokreta ‘Petkom za budućnost’ i suosnivačica međunarodne nevladine organizacije Re-Earth Initiative (Inicijativa za obnovu Zemlje)