Posljednji komad zemlje u privatnom vlasništvu na strateški važnom arktičkom arhipelagu Svalbardu je na prodaju, a iako će to zemljište sigurno privući Kinu, Norveška ga ne želi olako predati. 

Arhipelag je smješten na pola puta između norveške obale i Sjevernog pola, u arktičkom području koje je postalo geopolitičko i ekonomsko žarište zbog topljenja leda koje omogućava lakše kretanje tim područjem. 

Zainteresirani kupci za 300 milijuna eura mogu dobiti izolirano zemljište Sore Fagerfjord na sjeverozapadu Svalbarda.
 
Veliko je oko 60 kvadratnih kilometara, što je otprilike veličina Manhattana, a na njemu se nalaze planine, nizine, ledenjak i oko pet kilometara obale, bez infrastrukture. 

„To je posljednje privatno zemljište na Svalbardu te, koliko znamo, posljednje privatno zemljište Visokog Arktika”, rekao je odvjetnik Per Kyllingstad, zastupnik prodavatelja. 

„Kinezi su prirodno potencijalni kupci jer već dugo iskazuju interes za Arktik i Svalbard”, kazao je za agenciju France Presse. Iz Kine je već dobio „konkretne znakove interesa”. 

Azijska država se u dokumentu iz 2018. definirala kao zemlja „bliska Arktiku”. Peking planira igrati sve snažniju ulogu u toj regiji kojoj raste važnost. 

Svalbardom se upravlja na temelju međunarodnog ugovora iz 1920. koji daje puno prostora stranim interesima. 

Ugovor priznaje suverenitet Norveške nad arhipelagom, no građani svih potpisnica, među kojima je i Kina, imaju jednako pravo crpiti njegove prirodne resurse. Rusija tamo desetljećima rudari putem državne tvrtke Trust Arktikugol. 

No, vremena se mijenjaju. Norveška želi zaštititi svoj suverenitet i stoga ne želi da Sore Fagerfjord padne u strane ruke, posebno kineske. 

Norveške obavještajne službe smatraju da Kina predstavlja najveću sigurnosnu prijetnju skandinavskoj državi nakon Rusije. 

Norveško državno odvjetništvo stoga je pozvalo vlasnike, tvrtku u vlasništvu Norvežanina rođenog u Rusiji, da otkaže prodaju. 

„Zemljište se ne može prodati bez dozvole norveških vlasti”, rekla je ministrica trgovine i industrije Cecilie Myrseth. 

„Niti je moguće pregovarati o zemljištu bez toga”, dodala je. 

Taj argument se temelji na klauzuli kredita koji je Norveška dala 1919. godine. Kyllingstad tvrdi da je ta klauzula istekla. 

Norveška je vlasnica 99,5 posto Svalbarda te je proglasila većinu teritorija, uključujući Sore Fagerfjord, zaštićenim područjem na kojima je, između ostalog, zabranjeno graditi. 

Prodavatelji se s tim ne slažu te se pozivaju na ugovor iz 1920. godine. 

„Sve potpisnice imaju ista prava”, rekao je Kyllingstad, pa dodao da je Norveška izgradila zračnu i morsku luku te zgrade u Longyearbyenu, najvećem gradu arhipelaga. 

Andreas Osthagen iz istraživačkog instituta Fridtjof Nansen tvrdi kako zemljište ima „minimalnu” ekonomsku vrijednost te da njegova prodaja ne predstavlja „veliku prijetnju” Norveškoj. 

No, dodaje, „posjedovanje zemlje na Svalbardu može imati stratešku vrijednost za 50 ili 100 godina”.