Zbog svoje glomaznosti, ali i složenog ustroja, Europska unija, poznato je, nije mjesto na kojemu se donose brze odluke. No, nije dugo trebalo da EU shvati, nakon početka ruske agresije na Ukrajinu, u kojim se velikim problemima nalaze zemlje članice. Na javu su brzo izašle porazne statistike oko vojne nadmoći članica EU, opremljenosti njezinih vojski, te brojni nedostaci.

Čak i troma EU birokracija brzo je zaključila kako vojske njezinih članica sada počinju plaćati danak varljivoj političkoj uljuljkanosti u višedesetljetni mir, te da su gotovo sve članice u zadnjih 20-ak godina zapustile svoje vojne efektive. EU vojske, jednostavnije rečeno, nemaju niti dovoljan broj profesionalnih i drugih vojnika, niti dovoljno tenkova, borbenih oklopnih vozila, borbenih zrakoplova, sofisticiranih projektila, a na kraju, kada su se počela prazniti skladišta streljiva koja se moralo hitno slati u Ukrajinu, shvaćeno je i da su zalihe streljiva bile daleko premale.

Banke kao usko grlo

Od tog suočavanja sa stvarnošću prošlo je dvije godine i EU je pokrenula cijeli svoj tromi sustav kako bi se stvari, što se tiče vojne opremljenosti, stubokom promijenile. Ispostavilo se da je jedno od uskih grla bankarski sustav financiranja vojne proizvodnje, koji kao da je osmišljen da blokira proizvodnju i podizanje kapaciteta proizvodnje.

Najodgovornija EU institucija za financijski sustav je Europska investicijska banka. Kako je ona i potakla ostale banke da budu više no sumnjičave i oprezne kada je u pitanju financiranje vojne proizvodnje i trgovine oružjem, sada upravo EIB inicira temeljite promjene tog sustava koji blokira vojnu proizvodnju EU. Spominje se i fond od šest milijardi eura, te prilagodba zajmova obrambenoj industriji.

“Odsad pa nadalje, Banka odustaje od uvjeta prema kojima kod projekata dvojne namjene 50% očekivanih prihoda mora proizlaziti iz njihove civilne namjene”, priopćeno je iz EIB-a nakon nedavne proširene sjednice ministara financija zemalja članica EU na kojoj je usvojena odluka o doradi definicije projekata dvoje namjene, ali i odobravanja kreditnih linija EIB-a malim i srednjim poduzetnicima, te inovativnim start-up tvrtkama u sigurnosnom i obrambenom sektoru.

Najavljeno je i kako će s 1. svibnjem s radom započeti posebna radna skupina i tzv. Jedinstvena kontrolna točka, kako bi se utvrdilo pojednostavljenje EIB-ovih postupaka, a pojačat će se i suradnja s Europskom obrambenom agencijom i drugim partnerima, sve s ciljem ubrzanja investicija i proizvodnje u ovoj industriji.

Goran Basarac, predsjednik Uprave Alana, državne tvrtke koja se bavi poslovima uvoza i izvoza oružja i vojne opreme, obilazi briselska mjerodavna sjedišta i u toku je najavljenog “preokreta”. Odmah ističe da sve to ne ide preko noći. Kaže da je preokret na razini EU politika vidljiv, ali ima još puno posla da se nadoknade godine neulaganja u sektor obrane i sigurnosti.

Europska obrambena agencija, koja je najveće industrijsko udruženje na razini EU, još je prošle godine poslala zanimljivu poruku koja kaže da bi se nadoknadila rupa u obrambenim investicijama u sektoru obrambene industrije, potrebno je uložiti 80 milijardi eura u narednih pet godina. Za njega je iskreno neshvatljivo da se s jedne strane traži tzv. rampanje (podizanje) obrambenih industrijskih kapaciteta, a s druge strane još postoje restrikcije za taj sektor u svim mogućim financiranjima.

“Probajte dignuti kredit ili zajam kod komercijalnih banaka za financiranje proizvodnje ili ulaganja u proizvode na military list-u. Doslovce nemoguće!”, kaže Basarac.

Neke banke, dodaje, dodatno otežavaju situaciju s prihvatom novca povezanih s trgovinom oružjem. Zadovoljan je najavama EIB-a koja će uvesti olakšavanja regulative, ali mu se ne sviđa što to nije sveobuhvatno, nego u određenim područjima tipa – vojna mobilnost, svemir, kibernetička sigurnost, nadzor granica i slično. Smatra da se ovdje najviše otvara prostor za ulaganja u dronove. Ovdje nas zanima i koji se kontekst tu stvara za hrvatsku obrambenu industriju.

Basarac drži da bi neki segmenti naše industrije mogli imati mogućnost razvoja u ovom otvaranju EIB-a. No, misli da se u toj inicijativi i dalje nema mjesta za ono što je nama kao državi jako bitno, a to je izgradnja tvornice streljiva. Najveće šanse za korištenje EU obrambenih fondova i ove EIB inicijative, smatra, ima Šestan-Busch u mogućoj zajedničkoj nabavi EU za vojne balističke kacige. Našim proizvođačima on preporučuje da trebaju nastaviti aktivno pratiti EU natječaje i proces prijava.

 Kaže da je MORH tu jako dobro radio i zaista se u okviru mogućnosti maksimalno gurala inicijativa da RH u okviru sastanaka radnih grupa pozicionira jednu svoju proizvodnju kao kapacitet u okviru programa EDIRP. Imamo po njegovim tvrdnjama projekata i siguran je da ćemo uloviti korak u ostalim inicijativama i naći svoje mjesto u okviru sve sile dostupnih obrambenih programa. Očekuje da će nakon formiranja svoj obol pružiti i nova vlada.

Pavlin: Morali smo čak kupiti jednu banku. Prije toga radili smo s jednom velikom hrvatskom bankom, no ona nas je stalno kočila.

Kruti pristup

Da problemi s bankarskim financiranjem i dalje postoje, potvrđuje i Željko Pavlin, predsjednik Uprave najvećeg hrvatskog proizvođača oružja i jednog od svjetskih najvećih proizvođača pištolja i jurišnih pušaka, karlovačkog HS Produkta. Kaže da imaju velikih problema s hrvatskim bankama i da one i dalje ne žele imati posla s oružjem. Stoga pozdravlja inicijativu EIB-a, jer, ako se ona izravno i neće odnositi na njihovu vrstu proizvodnje, to će svakako olabaviti dosadašnji kruti pristup bankara prema proizvođačima oružja.

Ističe da u njihovu slučaju i nisu potrebni novci, ali im je interes da novac kupaca “prolazi i cirkulira bez problema”. Do sada su, kaže, u snalaženju morali čak kupiti jednu banku, da bi oslobodili poslovanje. Prije toga su radili s jednom velikom hrvatskom bankom, no ona ih je, kaže, stalno kočila i govorila da nije njihova politika poslovati s oružjem, pa kada su povukli svoje novce, počeli su ‘kukati’.

“Dakle, naše novce bi, ali kada nama nešto treba, običan transfer novca, onda nam kažu da to ne ulazi u njihovu politiku. Pa zaključili smo mi da im onda ne treba ni naš novac od prodaje oružja”, kaže Pavlin, objašnjavajući zašto su prije deset godina kupili Karlovačku banku, kako bi si osigurali normalno poslovanje. No, to je, dodaje, za obrambenu industriju potpuno šizofrena situacija, jer oni sa svojim proizvodima posluju s državama.

“Nije to samo kod nas tako, no za neke, a to su veliki poznati svjetski i europski nacionalni proizvođači (pogotovo u Njemačkoj i Italiji), ipak su pronađene iznimke”, ističe Pavlin. Sreća je, kaže, što im je glavni kupac SAD, što ipak olakšava prodaju, no kada se radi sa svim drugim kupcima, problemi su pravilo. “U svakom slučaju nepotrebna je ta neizvjesnost u našem poslovanju”, zaključuje Pavlin.

Slaže se u potpunosti s tim i Srđan Kovačević, suosnivač i izvršni direktor osječke tvrtke Orqa, koja se na svjetsko tržište probila s jedinstvenim digitalnim 3D vizirom koji omogućuje posadama vojnih oklopnih vozila da iz unutrašnjosti promatraju zbivanja oko sebe kao da se nalaze izvan oklopa. Sada se, pak, najviše bave proizvodnjom gotovo svih potrebnih komponenti za proizvodnju svih vrsta dronova i besposadnih letjelica. Kaže da jedino ne proizvode još motore i kamere, ali da rade na razvoju i tih komponenti, što će im omogućiti da se na tržištu pojave s kompletnim svojim proizvodom, bez komponenti iz Kine.

U razvoju im je, naravno, važna i financijska injekcija, računaju i na EU fondove, prate što se događa s EIB-om i EIF-om, o čijim formulacijama pravila financiranja će ovisiti i način kako će proizvođače pratiti i komercijalne banke. Podsjeća, ne bez ironije, da su proizvođači koji rade i proizvode vojne namjene u jednakom tretmanu kao oni koji se bave kockom i najstarijim zanatom na svijetu, prostitucijom.

Dvojna namjena

Stoga u najavi iz EIB-a Kovačević očekuje otvaranje mogućnosti investicija i razvoja projekata u proizvodnji proizvoda tzv. dvojne namjene, s tim da je u njihovoj vrsti proizvodnje gotovo nemoguće odvojiti civilnu od vojne namjene, jer se one prožimaju. Koliko je problematičan taj odnos banaka prema “sumnjivoj” dvonamjenskoj ili vojnoj proizvodnji, čak i u IT sektoru, dovoljno govori njihovo iskustvo gdje tvrtka iz Estonije u kojoj je Orqa i suvlasnik, koja se suočava s nemogućnošću otvaranja običnog bankovnog računa u Hrvatskoj.

“Gotovo je bizarno u trenutnoj situaciji rata u Ukrajini, koji je na pragu EU, kao i da EU otvara goleme fondove za financiranje obrambene proizvodnje, a da njezin bankarski sustav to još ne prati”, ističe Kovačević.

Stoga i on nade polaže u preokret koju počinje provoditi EIB. Ističe da EIB rijetko posluje s kompanijama, no upravo stoga je važno kako će EIB-ova pravila prihvatiti i tumačiti komercijalne banke na terenu, jer je do sada praksa bila da se propisa one drže i strože nego je to nalagao EIB. Ova inicijativa EIB-a, koja je dosta vremena pripremana, ostavlja još mnoštvo nepoznanica kako će biti primjenjivana u praksi, ali ono što je realno očekivati jest da će trebati određeno vrijeme da se primijeti primjena novih pravila koja bi trebala ostvariti preokret u vojnoj industriji EU.

* Koautor članka je Davor Ivanković