Mnogi će izdavači reći da je potpuno nemoguće predvidjeti što će se dogoditi s medijima kroz naredna desetljeća jer se toliko strahovito brzo mijenja medijsko okruženje i način na koji ih konzumiramo. Ali s druge strane je i jako puno medijskih stručnjaka koji kažu da je brzina promjena opravdanje jer imamo trendove koji makar jasno pokazuju smjer u kojem idemo, ali i ti priznaju da potpunu sliku definitivno ne možemo imati.

Osobno iskustvo autora ovog članka s 20 godina iskustva rada u medijima, od toga na portalima 15 godina, pokazuje da stvarno ima brzih skokova i neočekivanih obrata. Jedna od omiljenih anegdota mi je iz doba pojave Facebooka kada sam radio na jednom od najjačih portala u Hrvatskoj koji je vodila mlada ekipa.

Ostvarivali smo ogroman rast iz mjeseca u mjesec rušeći pritom sve radne norme, među njima i onu da je tamo u počecima Facebook bio – zabranjen na radnom mjestu! Doduše, da bi razumjeli tu zabranu, stariji se moraju podsjetiti, a mlađim čitateljima treba razjasniti da se “Fejs” tada sastojao od beskonačnog broja kvizova, tipa koja si pjesma omiljenog benda. Jedni drugima uglavnom smo slali kojekakve ovce i koktele i poklanjali si jaja iz kojih bi se izlegla razna fantastična bića.

Nikome tada nije moglo pasti na pamet da će Facebook imati opciju objavljivanja članaka, da će se tu osim profila prijatelja razviti i stranice medija i brendova te da će na kraju promet s Facebooka biti jedan od najznačajnijih prometa za internetske portale, neusporediv sa svim drugim društvenim mrežama.

U medijskom svijetu puno je onih koji vide budućnost ili čine sve da je spremni dočekaju, pa ih budućnost svejedno sustigne i opet im podmetne nogu. Roger Fidler bio je prije 30 godina novinski izdavač koji je rano vidio što će se dogoditi s navikama čitatelja. Rano je krenuo u digitalizaciju novina i razvijao je načine kako će novine elektronski dolaziti do čitatelja koji se neće morati niti ustati iz kreveta da bi došli do omiljenog štiva i prolistali ga.

Fidler je 21 godinu bio na čelu izdavačke kuće Knight Rider, imao je novine u većim gradovima poput Miamija i San Josea. Razvio je tehnologiju za lagani tablet s jeftinim, ali kristalno jasnim i svijetlim ekranom i baterijama dugog vijeka. Te su se novine trebale dostavljati putem brzih veza telekoma ili satelitskih veza.

Nemali broj Fidlerovih kolega, poput onih iz cijenjenog The Boston Globea, bili su uvjereni da će ‘novinski’ tableti spasiti novine. Problem je, kao i toliko puta, bio što nije bilo konsenzusa/REUTERS

Nemali broj Fidlerovih kolega, poput onih iz cijenjenog The Boston Globea, bili su uvjereni da će ta vrsta tableta spasiti novine. Problem je bio kao kod mnogih novih tehnologija što nije bilo konsenzusa oko softverskog standarda i tableti nisu postali rašireni i traženi sve do 2010. i Appleovog iPada. No u međuvremenu je došlo do uspona nepredviđenog konkurenta koji će imati razarajući učinak.

“Imao sam preuzak fokus”, reći će za New York Times danas umirovljeni Roger Fidler. “Nisam računao na ukupan utjecaj interneta i što će se sve još iz njega izroditi, poput Craigslista, alternativnih informativnih portala, društvenih mreža i svih drugih internetskih proizvoda koji će polako grickati novinske naklade i smanjiti prihode od direktnih oglasa”.

Internet je omogućio svim glasovima da se jednako čuju, što je nagnalo i izdavače da se priključe sveopćem partyju. Ali davali su na internetu besplatno ono što su fino naplaćivali u fizičkom izdanju. To je bila jedna od najvećih pogrešaka, što su sami vjerovali da je sadržaj nešto čemu svi na internetu trebaju imati slobodan pristup. Proći će maltene desetljeća dok se ne uvede naplata sadržaja na internetu.

No okrenimo se temi ovog članka i budućnosti medija kroz nekoliko desetljeća prema nama. Vidjeli smo da neke stvari sigurno sada ne možemo niti zamisliti i opet će nas nešto zaskočiti prije ili poslije, ali imamo nekoliko jasnih trendova koji daju jako dobro naslutiti kako bi to sve moglo izgledati. Međutim, jako ćemo promašiti metu ne pustimo li sada potpuno mašti na volju. Jer, jedino uz njenu pomoć možemo probati slijediti brzinu promjena u medijima i strelovit razvoj tehnologije.

Ta dva ‘slatka’ slova – AI
Top tema prošle i ove godine je AI, prije svega potaknuta pojavom Chat GPT-a, tvrtke OpenAI. To nam zapravo daje tek natruhe onoga što će nam umjetna inteligencija u konačnici donijeti. Prvo, svi mediji i sav sadržaj bit će za svakoga čovjeka potpuno različiti. Sve će biti skrojeno po željama i navikama svakog korisnika sadržaja i informacija. Sada vidimo samo početak toga primjerice na Netflixu i Spotifyu gdje nam se serije i glazba pokazuju na temelju onoga što smo gledali i slušali. I onoga što lajkamo, odnosno dajemo “srdašca”.

Na tom načelu, sav sadržaj kojem ćemo pristupati bit će naš osobni svijet u kojem netko koga ne zanima politika uistinu nigdje neće morati naletjeti na politički sadržaj. Zbog ChatGPT-a, već sada se procjenjuje da će Google i ostale tražilice do 2050. nestati, a za odgovore na sva pitanja koristit ćemo servise pogonjene umjetnom inteligencijom.

Osim načina na koji dolazimo do informacija, umjetna inteligencija – to već sada svi i znamo – utjecat će i na proizvodnju informacija i medijskog sadržaja. Sadržaja će se moći proizvoditi znatno više nego danas i na znatno kvalitetniji način s gotovo savršenom kontrolom proizvoda, odnosno provjerom točnosti podataka.

Lažne informacije i deepfake već sada su dosegli zastrašujuće razmjere, ali do tada bi umjetna inteligencija odmah kod proizvodnje sadržaja trebala prepoznavati takav lažni sadržaj te naposljetku filtrirati onaj kojim će raspolagati konzument sadržaja.

Pokretanje svih vrsta, i to cjelovitih portala i digitalnih biznisa izvodit će se maltene u jednom danu, ako ne i u trenutku. Upotrijebio sam riječ portal koja će vjerojatno i tada odgovarati, ali neće to biti portali kakve danas znamo i zamislimo na spomen te riječi. O tome više u idućem paragrafu.

Umjetna inteligencija istovremeno će provjeravati milijune izvora informacija i svakom korisniku servirati ono što njega najviše zanima. Svatko će imati svoj virtualni newsfeed na kojem će se te informacije prikazivati na temelju zanimanja, preferencija i lokacije. Jezik više neće biti bitan i ako znam samo engleski jezik, neću više morati čitati New York Times da bih čitao vijesti iz nekog grada na Tajlandu. Jer će se sav sadržaj automatski prevoditi sa svih svjetskih jezika na materinji konzumenta sadržaja.

Možda je danas to čudno zamisliti, ali za nekoliko desetljeća internetu nećemo pristupati putem laptopa i mobitela u rukama. U blažoj varijanti pristupat ćemo preko pametnih naočala (vjerojatno samo preko leća) i umjesto mobitela u ruci eventualno imati rukavicu, ali mislim da niti ona neće tada biti potrebna.

Možda se nekome čini da se virtualna stvarnost nije dosad proširila kako se to očekivalo pa neće do toga niti doći, ali kod najnovijih tehnologija je često tako/Reuters

Proširena i virtualna stvarnost
Ovog trenutka velika većina živućih ljudi zasigurno zazire od toga, ali najsigurnija oklada danas bi bila da ćemo 2050. godine svim tim sadržajima pristupati putem čipa u mozgu i neće nam trebati drugih pomagala. Već sada imamo uspješne pokuse gdje su prvi znanstvenici ugradili čipove u sebe i normalno žive i rade.

A ako ćemo na taj način pristupati sadržajima na internetu, vrlo vjerojatno informacije nećemo čitati nego će nam se informacije, rekli bi danas cijeli članci, u jednoj milisekundi u cijelosti spremati u memoriju našeg mozga. Kako sam malo prije natuknuo, zato portali ne bi bili kao ovi danas koje koristimo nego bi se spajali u virtualne prostore u kojem bi nam umjetna inteligencija nudila samo one sadržaje koje mi preferiramo.

Moja virtualna točka za konzumiranje sadržaja i prikupljanje informacija bi vrvjela prije svega Formulom 1 i filmovima, a virtualna točka moje supruge fitnessom i putovanjima. Vijesti će nam se prikazivati tako da ćemo imati dojam da se nalazimo na mjestu događaja, a na isti način ćemo gledati filmove i prisustvovati koncertima svjetskih zvijezda kao da stojimo u prvom redu ili na samoj pozornici, a da se nećemo morati maknuti od kuće i nećemo morati stajati u redovima za piće.

Možda se nekome čini da se virtualna stvarnost nije dosad proširila kako se to očekivalo pa neće do toga niti doći, ali kod najnovijih tehnologija je često tako, da tek razvojem tehnologije i njezinim pojeftinjenjem dolazi do velikog širenja. Mobitele nismo svi imali u vrijeme kada su koštali 5000 njemačkih maraka…

Do 2050. sve društvene platforme poput Facebooka transformirat će se u velike virtualne prostore gdje ćemo se moći družiti s prijateljima ili sa zajednicom ljudi istih interesa kao da se nalazimo u istoj sobi. Moći ćemo se pridružiti društvenim događanjima, igrati igre i sudjelovati u raznima vrstama aktivnosti samo jednim dodirom ili mišlju. Vrlo vjerojatno će i dalje tu negdje biti i newsfeed, ali kako smo već napomenuli, puno više personaliziran nego je danas s pametnim preview-om sadržaja.

Društvene mreže bi do tada trebale postati hubovi za projekte u kojim će ljudi iz svih dijelova svijeta raditi na rješavanju manjih i većih problema, a to bi sve skupa trebalo trebati pojačati osjećaj pripadanja cijelom svijetu.

Nema više dugoročno
Iako su predviđanja iznesena u prethodnim paragrafima ona najsmjelija, sigurno je da će do 2050. godine svega biti još puno više nego danas. Više informacija, više slobodnog vremena za konzumiranje sadržaja koje će se “upijati” puno brže nego danas. Ako i sav sadržaj koji ćemo konzumirati ne završi u jednoj virtualnoj točki, odnosno virtualnoj sobi, sigurno je da će nam se servirati kroz proširenu ili virtualnu stvarnost.

U bližoj budućnosti lokalni sadržaj ljudima će biti važniji od ostalih iz nekoliko razloga: u doba lažnih informacija najlakše je znati i vjerovati radi li semafor na kritičnom križanju, od gomile informacija zanimat će nas što se događa u okolini oko nas, kakva je kvaliteta zraka i kako doći do što zdravije hrane. I danas i u daljoj budućnosti preživljavat će oni koji su svjesni da se poslovanje više neće moći razvijati oko jednog proizvoda od kojeg će prihod dolaziti vječno.

Uspjet će samo oni spremni na rizik, oni koji inoviraju ili barem uvode najnovije tehnološke inovacije u svoju proizvodnju te koji uče cijeli život/karijeru. Čitatelji će uvijek htjeti pomoć oko odluka što da rade, što da misle o nečemu, što da kupuju, što da konzumiraju. I to će biti najsigurniji put za opstanak medija.