Prva je bila vodena para, nakon toga stigla je struja i kalio se čelik, treću industrijsku revoluciju donijela je digitalizacija i automatizacija, a sad smo na početku četvrte koju nam je donijela umjetna inteligencija. Kao i za prve tri, i za ovu je jedno od važnih pitanja – koja će to zanimanja nestati i koliko će ljudi ostati bez posla? No, prvi put javlja se i novo pitanje: je li i umjetnost ugrožena? Ili još dalje: Što s pravima na intelektualno vlasništvo? Krade li umjetna inteligencija od prirodne?

Prema izvješću Goldman Sachsa iz 2023. godine, na tržištu rada u Europi i SAD-u umjetna inteligencija mogla bi nekako utjecati na dvije trećine danas poznatih poslova. Odnosno, na oko 300 milijuna radnih mjesta.

Akademik Sven Lončarić s Fakulteta elektrotehnike i računarstva Sveučilišta u Zagrebu ističe da je umjetna inteligencija znanstveno područje čiji počeci sežu u pedesete godine prošlog stoljeća, no znanstvena istraživanja, razvoj računalnih tehnologija i investicije u razvoj praktičnih primjena dovele su do snažnog razvoja tog područja u zadnjih par desetljeća. Kao i svaka nova tehnologija i umjetna inteligencija, napominje, donosi promjene i izazove za ljudsko društvo.

Prvi put u 18. stoljeću
“Utječe i na radna mjesta i tržište rada, kao što je to bilo i kod prethodnih tehnoloških revolucija. Za pojavu novih tehnologija karakterističan je tzv. gubitak vještina (eng. ‘deskilling’) koji se odnosi na smanjivanje potrebe za radnicima sa složenijim vještinama zbog pojave novih tehnologija.

Njihovim korištenjem i radnici s jednostavnijim vještinama mogu obavljati složenije zadatke, za koje su ranije bili potrebni radnici sa složenijim vještinama. To nije nova pojava, prvi put se dogodila tijekom prve industrijske revolucije u Engleskoj u 18. stoljeću kad su vješte tekstilne radnike zamijenili strojevi kojima su mogli upravljati manje vješti radnici.

Umjetna inteligencija zamijenit će (automatizirati) ljudski rad kod jednostavnijih zadataka i tako povećati produktivnost ljudskog rada na takvim radnim mjestima. Očekuje se da će jedan dio takvih radnih mjesta s jednostavnijim vještinama biti potpuno zamijenjen s umjetnom inteligencijom, iako neke studije procjenjuju da samo pet posto zanimanja može biti potpuno automatizirano. U većini zanimanja samo jedan dio zadataka može biti automatiziran”, kaže Lončarić i navodi kako studije pokazuju da već sada konverzacijski sustavi umjetne inteligencije, kao što je ChatGPT, donose velika povećanja produktivnosti na nekim radnim mjestima.

“Kod radnih mjesta koja zahtijevaju složenije vještine i visokokvalificirane radnike umjetna inteligencija asistirat će ljudima. No ljudske vještine i znanje i dalje će biti potrebne. Primjeri takvih radnih mjesta uključuju primjerice liječnike kojima umjetna inteligencija kao alat može pomoći u postavljanju medicinske dijagnoze i tako povećati njihovu produktivnost. Ali umjetna inteligencija ne može potpuno zamijeniti liječnika”, zaključuje akademik Lončarić.

Studije pokazuju da već sada konverzacijski sustavi umjetne inteligencije, kao što je ChatGPT, donose velika povećanja produktivnosti na nekim radnim mjestima/SHutterstock

Osim što će omogućiti automatizaciju jednostavnijih zadataka, umjetna inteligencija će, tvrdi, potaknuti stvaranje novih zanimanja i radnih mjesta, kao što se to dogodilo u svim prethodnim tehnološkim revolucijama. Na primjer, kad su uvedena digitalna računala, mnoge zadatke preuzela su računala, ali su nastala i brojna nova zanimanja poput računalnih inženjera, programera, informatičara i drugo.

“Usponom tehnologije umjetne inteligencije, nastat će mnoga nova zanimanja koja trenutačno još ne možemo niti zamisliti. Očekuje se da će na tržištu rada kompanije više tražiti i vrednovati radnike koji imaju digitalne vještine i vještine korištenja alata umjetne inteligencije, u odnosu na one radnike koji nemaju takve vještine.

To će utjecati i na potrebu da obrazovni sustavi, uključujući cjeloživotno obrazovanje, daju znanja i vještine potrebne za korištenje umjetne inteligencije. Iako smo svjedoci brojnih rasprava o utjecaju umjetne inteligencije na ljudsko društvo, činjenica je da se znanstvena istraživanja i tehnološki razvoj ne mogu zaustaviti i da će umjetna inteligencija donijeti dobrobiti i promjene ljudskom društvu kao što su to učinile i prethodne tehnološke revolucije”, kaže nam akademik Lončarić.

U etičke i neetičke svrhe
Siniša Šegvić, također s FER-a, ističe da je umjetna inteligencija tehnologija koja imitira i pojačava učinak ljudskog rada. Svaka takva tehnologija može se koristiti u etičke i neetičke svrhe.

“Očekujem da će posebno neugodne zloupotrebe biti vezane uz kibernetičke napade na internetske servise i inteligentne uređaje u stvarnom svijetu, kao i manipuliranja putem strojno generiranih objava na društvenim mrežama. Varanje u školama zahtijevat će dodatni rad učitelja i pažljivije rangiranje za upis u srednje škole. Valja primijetiti da sve te probleme imamo i danas. Razlika je samo u tome što u budućnosti oni mogu postati ozbiljniji i veći ako se ne potrudimo umanjiti njihov utjecaj.

Vrlo je teško procijeniti koja radna mjesta će se prorijediti uslijed razvoja umjetne inteligencije. Tehnološke tvrtke dugo se tiho razvijaju ispod radara javnosti. Mnoge od njih na kraju moraju zatvoriti vrata, a samo neke uspiju pogoditi pravu disruptivnu inovaciju i postati jednorozi. Jedno je sigurno: što je posao manje kreativan, tim je veća opasnost da će u nekom trenutku postati nepotreban”, naglašava Šegvić.

Ne boji se da bi studenti upotrebom umjetne inteligencije mogli nezasluženo doći do boljih ocjena. “Na našim kolegijima bodovi se dobivaju za rješavanje problemskih zadataka na papiru, kratke zadaće s ponuđenim odgovorima te za umjetnički dojam na usmenom razgovoru s asistentima. U konačnici, naš zadatak je postaviti nastavu tako da se trošenje vremena na varanje puno manje isplati nego trošenje vremena na učenje.

Društvo može poboljšati visokoškolsko obrazovanje na način da se poveća broj asistenata na fakultetima te da se na stalna radna mjesta biraju mlade kolegice i kolege s istaknutim istraživačkim rezultatima”, veli nam Šegvić koji ne misli da će umjetna inteligencija zamijeniti umjetnike. Još dugo će moći isporučiti samo zanatski rad, ali ne i umjetnost.

Markus Schatten s Fakulteta organizacije i informatike u Varaždinu nije pristaša stvaranja panike oko umjetne inteligencije, jer ona je, veli, u konačnici samo tehnologija kao i svaka druga. U skladu s time, kaže, može se upotrijebiti i za dobro i za zlo. Kao primjere navodi to što električnom strujom možemo osvjetljavati grad. Atomskom energijom možemo napajati države ili graditi atomske bombe, pa tako i umjetnom inteligencijom možemo olakšati posao ljudima, ali možemo je koristiti i za prijevare ili generiranje lažnih vijesti. Osnovna ideja umjetne inteligencije, a u konačnici i robotike kao njezine fizičke implementacije, jest da ona za nas obavlja poslove.

Fascinacija kreiranja “nečega sličnog nama” postoji, podsjeća Schatten, od davnina. O tome svjedoče, primjerice, automati koji je izradio francuski urar Pierre Jaquet-Droz. Moglo bi se reći da su to davne inačice onoga što su danas ChatGPT (pisac), Soundraw (glazbenik) i MidJourney (crtač). Modernija inačica je primjerice Plot Robot kojeg je 1931. izumio Wycliffe Hill koji je bio u stanju pisati kratke priče.

“Od tih vremena puno se toga primijenilo, tehnologija je napredovala i ono što razlikuje nekakve prethodne sustave od sustava koji danas izazivaju pažnju javnosti jesu njihova kvaliteta, dostupnost i jednostavnost upotrebe. Dakle, ne samo da će nam umjetna inteligencija pisati novele, crtati slike, skladati glazbu i režirati filmove. Ona to već dugo vremena radi, istina, ne toliko kvalitetno koliko njezine svremene implementacije”, kaže Schatten.

Mogu li se te tehnologije zloupotrijebiti u obrazovnom sustavu? “Naravno da mogu. I stoga je ključno da se one ne zabranjuju, tim više da se integriraju u obrazovni sustav da mladi ljudi nauče kako ih koristiti jer će tržište rada u budućnosti upravo tražiti ta znanja i vještine. Uopće razmišljati o tome da se zabrani svako korištenje umjetne inteligencije u obrazovnom sustavu je samo-sabotaža.

To je kao da je netko razmišljao o zabrani upotreba kada su izašli prvi procesori teksta, npr. Word ili tablični kalkulatori kao što je Excel jer će se zaboraviti tipkati na pisaći stroj ili računati ručno ili džepnim kalkulatorom. Suvremena umjetna inteligencija je alat za produktivnost kao što su to i mnogi drugi informatički alati koje koristimo na dnevnoj bazi. Iz tog razloga je važno da se oko toga stvore odgovarajući okviri koji će omogućiti njezinu upotrebu na etički, moralno i pravno prihvaljiv način”, kaže nam Schatten.

Naravo da će, dodaje, umjetna inteligencija “ukrasti” naše poslove, no to ne čini samo umjetna inteligencija. Učilila je to, pojašnjava, gotovo svaka tehnologija koja je ušla u široku upotrebu automatizirajući neki posao. Koliko imamo danas pralja koje je zamijenila perilica rublja, nažigača uličnih lampi koji su postali nepotrebni nakon uvođenja električne rasvjete, nema više rezača leda jer imamo hladnjake s dubokim zamrzavanjem, a nema ni slušača neprijateljskih zrakoplova koje su zamijenili radari…

“Svaka od tih tehnologija s vremenom je istisnula neke poslove. No to se događalo postepeno. Ono što je različito u odnosu na takve tehnologije jest da danas općenito znanost i tehnologija napreduju puno brže nego prije, te je u skladu s time vrijeme od pronalaska neke nove tehnologije do njezine široke upotrebe relativno kraće.

U skladu s time, vrlo će vjerojatno neki poslovi nestati jer će ih umjetna inteligencija automatizirati velikim dijelom. No, to ne znači da će automatski svi ljudi koji su na nekim od “ugroženih” pozicija poput novinara i raznih tekstopisaca, blogera ili copywritera, zatim tajnika, pravnika, službenika u državnoj upravi, administratora, računovođa, knjigovođa, programera, grafičkih dizajnera i slično, odmah sutra izgubiti posao. No, može se očekivati da će se od njih očekivati više, obzirom da dio posla mogu automatizirati koristeći umjetnu inteligenciju”, zaključuje.

Što s autorskim pravima?
Umjetnost je, smatra, priča za sebe i na nju je potrebno obratiti posebnu pozornost. Alati kao što su to DALL-E, MidJourney, BlueWillow i drugi pokazali su da je umjetnu inteligenciju moguće naučiti da imitira vizualne umjetnike. Pojavili su se alati ne samo za slikanje, nego i za komponiranje glazbe, izradu animacije i video sadržaja.

“Ne vjerujem u to da će umjetnici zbog toga izgubiti svoje poslove, no smatram da postoje veliki etički, a u konačnici i pravni problemi s takvim alatima. Naime, takvi su alati koristili umjetnička djela za uvježbavanje umjetne inteligencije bez privole samih autora i razumijem opći negativni sentiment umjetnika prema ovoj tehnologiji – iako tehnologija sama po sebi nije kriva za situaciju koja je nastala, nego kompanije koje su odlučile na taj način zaraditi novac.

Tim više, s obzirom na način na koji takvi sustavi funkcioniraju, nije iz njih moguće jednostavno maknuti one slike koje su pod zaštitom autorskih prava bez da se ne ponovi čitavo uvježbavanje umjetne inteligencije. Što oduzima jako puno vremena, a vrijeme je novac. U skladu s time, nužno je postaviti odgovarajuće, posebice pravne, okvire za takve alate. Odnosno, potrebno je uskladiti pravnu regulativu posebice vezanu uz zaštitu autorskih prava. Pokrenuti je niz tužbi o kršenju autorskih prava koje su za sada u tijeku i postavit će presedane o tome kako ćemo se u budućnosti odnositi prema takvim alatima”.

Ističe kako je Američki ured za patente prihvatio zasad tezu da se umjetnička djela generirana umjetnom inteligencijom ne mogu zaštiti kao autorska djela.

“Problem s tim pristupom je što su takva djela trenutačno u zrakopraznom prostoru jer nije jasno tko je autor tih djela: je li to umjetna inteligencija; je li to osoba koja je postavila zahtjev da se djelo izgenerira; je li to autor umjetne inteligencije ili su to u konačnici originalni umjetnici čija su djela korištena za uvježbavanje umjetne inteligencije? Takva situacija, na žalost otvorila je mnoge mogućnosti “lova u mutnom” poput tržišta NFT umjetnosti koje se upravo urušava samo u sebe.

Ne preostaje nam drugo nego čekati i vidjeti kako će svjetske vlade regulirati ovu situaciju…”, veli nam Markus Schatten s varaždinskog Fakulteta organizacije i informatike.