Budućnost energetike je u električnoj energiji. Zato naš HEP treba investirati puno više i ozbiljnije, u velike reverzibilne hidroelektrane, u sunčane elektrane od 100 MW i veće, u baterijsku pohranu energije…

Ono što još imamo hrvatskog plina trebamo istražiti i koristiti, ali ne u malim kotlovima za pojedinačno grijanje stanova nego u kogeneraciji. To daje stabilnost elektroenergetskom sustavu i toplinu za grijanje gradova. Toplinarstvo je način kako treba grijati gradove i to treba sustavno ugraditi u prostorno planiranje i propisivati zakonom.

Obnovljivi izvori su najvažniji resurs i jedini koji će Hrvatska uvijek posjedovati. Svaki hrvatski građanin ima pravo sudjelovati na energetskom tržištu, ali trenutni koncepti koji se građanima nude su komplicirani i nepoticajni.

Treba propisati obvezno postavljanje sunčanih elektrana na krovovima zgrada u javnom vlasništvu kao i na krovovima svih novih zgrada bez obzira jesu li zgrade javne ili privatne – ključna je to poruka dr. sc. Julija Domca, ravnatelja REGEA-E i posebnog savjetnika predsjednika RH za energiju i klimu, s kojim smo razgovarali na temu budućnosti energetike i Hrvatska treba investirati te gdje se nalaze naše najveće prilike.

Kako bi trebalo voditi energetiku RH, kojih bi bilo vaših 5 najvažnijih savjeta?
Energetika se mora voditi u korist nacionalnih interesa. Treba vratiti INA-u od Mađara i onda s HEP-om stvoriti jaku i veliku hrvatsku energetsku tvrtku. Imamo ogroman potencijal obnovljivih izvora, LNG terminal i plinsku infrastrukturu, još uvijek nešto stručnjaka. Nova hrvatska energetska kompanija treba investirati posvuda, od BiH kupujući razne kantonalne elektroprivrede, ali i širom EU gdje se to isplati. Ključne preporuke bi bile sljedeće:

1. Upravljati energetikom trebaju ljudi od struke i digniteta, ne politički podobnici. To su najvažniji suradnici svakog premijera.
2. HEP i INA su kompanije od najvećeg strateškog interesa, treba ih čuvati i razvijati.
3. Hrvatska treba puno više investirati u energetiku, ozbiljne energetske projekte nismo vidjeli desetljećima.
4. Zaboraviti na populizam u energetici. Razvoj treba temeljiti na tržišnim načelima i realnim cijenama energije i rastu udjela obnovljivih izvora energije na temelju investicija. Treba potpuno otvoriti energetsko tržište, a subvencioniranje energije napustiti.
5. Energetska politika vodi se na način političkog konsenzusa i kontinuiteta jer energetski projekti traju duže od svakog mandata.

Koji su najveći izazovi s kojima se energetski sektor susreće?
Na globalnoj razini to su potreba i troškovi dekarbonizacije energetskog sektora te nestabilnosti koje uzrokuju geoplitički sukobi i ratne operacije. U Hrvatskoj su i političko kadroviranje u energetici koje onda uzrokuje lošu kvalitetu zakonskog okruženja i zakočene investicije. Poseban problem je i stalno rastući utjecaj mađarskih tvrtki te nekih privatnih poduzetnika na štetu hrvatskih nacionalnih interesa.

Brojne afere prolaze ispod radara, jedna takva je i potpuno strateški promašeno ulaganje 533 milijuna eura iz EU izvora za izgradnju četiriju plinovoda kojima će se plin s LNG terminala transportirati prema Sloveniji i Mađarskoj i drugim zemljama jugoistočne Europe. Nesporno je korisno graditi energetsku infrastrukturu, ali je način na koji se to dogodilo potpuno pogrešan.

Ukratko, trošimo preko pola milijarde eura da bismo osigurali opskrbu potrošača izvan Hrvatske u vrijeme dok je brojna energetska infrastruktura potrebna hrvatskim građanima u kritično lošem stanju.

Ovakva infrastruktura se gradi na način da Plinacro s mađarskim i slovenskim korisnicima ugovori obvezujući zakup kapaciteta na razdoblje od 10 ili 15 godina ili pokrene zajedničku investiciju kako se ne bi dogodilo da susjedi u nekom trenutku odustanu od korištenja plinovoda, a nama ostane pola milijarde eura zakopano u zemlju.

Kada je riječ o obnovljivim izvorima energije, što je potrebno poduzeti da unaprijedimo tu infrastrukturu i počnemo više iskorištavati prirodne resurse kojima Hrvatska obiluje?
Preko sedam godina traje agonija izrade i donošenja adekvatnog energetskog zakonodavstva koje će omogućiti investicije. Sada je već teško razabrati radi li se o manjku kapaciteta nadležnih tijela ili svjesnom kočenju projekata kako bi se stvorio prostor samo za podobne ulagače. Malo je učinjeno na realizaciji raznih projekata hidroelektrana, trafostanica i dalekovoda te ostale infrastrukture u odnosu na one naslijeđene od bivšeg sustava.

Naši su dalekovodi u prosjeku stari preko 50 godina, a cijela nam Dalmacija visi doslovno na jednoj žici. Tu vezu sjevera i juga treba ojačati, ali onda zašto ne i napraviti još jednu petlju 400kV dalekovoda kroz južni dio Bosne i Hercegovine? Na više operativnih razina, u HEP-u kronično nedostaje ljudi dok je ukupan broj zaposlenih bitno veći od stvarno potrebnih.

Radna mjesta od kojih se očekuje operativan doprinos poslovanju nisu adekvatno plaćena, a tvrtka nije dovoljno otvorena novim i naprednim tehnologijama kao što su pametne mreže, baterije, virtualizacija poslovanja elektrana.

Energetske zajednice građana diljem Europe su već itekako zaživjele, zašto ih kod nas nema?
Energetske zajednice smatraju se jednim od ključnih elemenata za ostvarivanje ciljeva energetske tranzicije EU-a do 2050. godine, a formalno su prepoznate još kroz paket Čista energija za sve Europljane 2019. godine. Sada smo već u 2024., a broj osnovanih energetskih zajednica u Hrvatskoj je nula. Istovremeno, Strategija EU-a za solarnu energiju predviđa da će zemlje članice do 2025. osigurati uspostavu barem jedne energetske zajednice utemeljene na obnovljivim izvorima energije u svakoj jedinici lokalne samouprave s brojem stanovnika većim od 10.000. Naš pravni okvir za energetske zajednice je neprovediv i bez ozbiljnih promjena i dorada nikada se nećemo maknuti s mjesta.

* Sadržaj omogućila REGEA