U moru tmurnih vijesti u području klime, nedavna odluka Kine da nastavi s bržom zelenom tranzicijom rijetka je svijetla točka. Početkom ožujka, na godišnjem Nacionalnom narodnom kongresu, premijer Li Qiang najavio je da će ta zemlja ubrzati ulaganja u projekte čiste energije. Plan je da “novi trio” industrija – solarni paneli, električna vozila (EV) i litijske baterije – potakne gospodarski rast, zamjenjujući “stari trio” odjeće, namještaja i uređaja. Iako ulaganja u ciljane industrije neće biti dovoljna da preokrenu tekuće usporavanje gospodarstva u zemlji, Zapad bi trebao cijeniti implikacije Lijeve najave.

Globalna zelena tranzicija već je u tijeku; u ovoj fazi zemlje i poduzeća uglavnom se slažu s prelaskom na čistu energiju. Prema Međunarodnoj agenciji za energiju, godišnji dodaci obnovljivim kapacitetima povećali su se za gotovo 50% u 2023., na 507 gigavata, što je najbrža stopa rasta u posljednja dva desetljeća. Osobito su EU, SAD i Brazil ugradili rekordne količine kapaciteta obnovljive energije. No, Kina je zabilježila daleko najveći rast, puštanjem u rad toliko solarne fotonaponske energije 2023. kao cijeli svijet 2022. i povećavši svoj kapacitet vjetroelektrana za 66% na godišnjoj razini.

Epohalni pomak

Odluka Kine o povećanju potrošnje mogla bi dodatno ubrzati taj epohalni pomak i pomoći u postizanju dugoročnih klimatskih ciljeva dostizanjem vrhunca u korištenju fosilnim gorivima i smanjenjem emisija stakleničkih plinova. Nadalje, upućuje na to da lokalizirane industrijske politike olakšavaju, a ne ometaju dekarbonizaciju. Američki predsjednik Joe Biden uveo je svijet u novo doba industrijske politike donošenjem Zakona o smanjenju inflacije (IRA) vrijednog 800 milijardi dolara, koji uključuje 391 milijardu dolara potrošnje za energiju i klimu, i Dvostranačkog zakona o infrastrukturi (BIL) vrijedan 1,2 bilijuna dolara. Ta je strategija potaknula EU da uvede vlastiti niz zelenih subvencija. A sada Kina rješava ekonomske probleme usmjeravajući još više resursa u dekarbonizaciju.

Istodobno, povećana ponuda jeftinih zelenih proizvoda iz Kine, što je vjerojatan ishod polaganja svih nada te zemlje u tehnologije u nastajanju, ne bi se slijevala u SAD zbog njegove industrijske politike. Američka vlada već je uvela carine na strateški kineski uvoz. A kako Zakon o smanjenju inflacije i Dvostranački zakon o infrastukturi upumpavaju ogromne svote u domaću proizvodnju i uvođenje čiste energije, Bidenova administracija razmatra nove protekcionističke mjere kako bi spriječila Kinu u snižavanju cijena na američkom tržištu.

To frustrira gorljive zagovornike slobodne trgovine, jer to znači da jeftini kineski solarni paneli, električna vozila i baterije neće biti dostupni u Americi u skorije vrijeme. Pobjeda Donalda Trumpa u studenom samo bi pogoršala situaciju: bivši predsjednik predložio je nevjerojatnu carinu od 60% na sav kineski uvoz.

Na potezu i Afrika

Iako energetska tranzicija ima visoku cijenu za Amerikance, to je cijena koju se isplati platiti. Braneći domaće industrije, američka vlada vjerojatno će preusmjeriti kineske proizvode u druge zemlje, posebno u zemlje u razvoju, što bi potrošačima omogućilo kupnju proizvoda čiste tehnologije po niskim cijenama. Što je još važnije, ako zemlje u razvoju iskoriste ovu priliku, mogle bi ubrzati vlastitu zelenu tranziciju.

Primjerice, indijski premijer Narendra Modi, čiji je plan za postizanje nulte neto stope emisija do 2070. krajnje nedostatan, trebao bi iskoristiti val kineske zelene tehnologije. Kratkoročno, to znači korištenje kineskim proizvodima za popunjavanje praznina u indijskoj industriji čiste energije.

Afrički čelnici također bi trebali elektrificirati gospodarstva koristeći se kineskim zelenim proizvodima i tehnologijama. Kao što su mnoge afričke zemlje naglo prešle na mobilne mreže, preskačući razvoj fiksnih linija, isto moraju učiniti i s čistom energijom, zaobilazeći fosilna goriva. Iako je to izazov, takav je pristup prikladan za kontinent s obilnim solarnim i vjetroelektranama i potrebom za rješenjima distribuirane energije. Nadalje, afričke zemlje s velikom opskrbom rijetkih zemnih metala trebale bi surađivati s kineskim poduzećima kako bi napredovale u lancu vrijednosti i otvorile više radnih mjesta.

Kad god se izvršni direktori i donositelji politika sastaju na konferencijama o klimi ili u Davosu, zajednički je refren da zelena tranzicija mora biti pravedna. To bi iziskivalo bilijun dolara godišnjih ulaganja u čistu energiju u zemljama s niskim i srednjim dohotkom – što je sedmerostruko povećanje u odnosu na trenutne razine. Iako postoji očajnička potreba za većim financiranjem, povećana ulaganja Kine u čistu energiju mogla bi biti važan dio rješenja.

U konačnici, Kina i SAD (kao i EU) moraju postići dogovor o tome što čini pravednu i slobodnu trgovinu zelenom robom. S obzirom na egzistencijalni imperativ postizanja nulte neto stope emisija, trebali bismo pozdraviti kineske investicijske planove, čak i kad se brinemo o njihovim posljedicama za američku industriju. Za sada mogu voziti električno vozilo američke proizvodnje iz Forda ili Tesle, ali nadam se da ću jednog dana imati mogućnost kupnje električnog vozila kineskog BYD-a.