Iako načelno svi podržavaju učinkovitu provedbu energetske tranzicije i klimatski neutralno gospodarstvo u Hrvatskoj, još uvijek imamo najdugotrajniji proces razvoja projekata obnovljivih izvora energije u Europi.

Prije točno godinu dana Hrvatska gospodarska komora (HGK) i njezino Udruženje za obnovljive izvore energije predstavili su Position paper, dokument koji sažeto analizira najveće prepreke i nudi rješenja, a sada ponovo naglašavaju probleme na kojima se i dalje mora raditi.

“Područje obnovljivih izvora energije ne treba deklarativnu i načelnu podršku. Trebamo nastaviti s konkretnim mjerama i potezima. To nije moguće uz pojedinačne mjere bez vizije cjeline. Treba nam bolja suradnja svih ključnih dionika u energetici i pretvaranje riječi u djela,” kazala je direktorica Sektora za industriju i održivi razvoj HGK Marija Šćulac.

Veliko kašnjenje
Zbog kašnjenja podzakonskih akata i spore administracije, udio obnovljivih izvora energije (OIE) u ukupnoj potrošnji u Hrvatskoj – pada. Iz HGK-a upozoravaju da nije izgledno da će Hrvatska ispuniti planove postavljene u nacionalnom planu oporavka (NPOO), točnije cilj od 1500 megavata novih projekata obnovljivih izvora energije do kraja 2024.

Najviše kasni propis koji treba definirati naknadu za priključenje OIE na postojeću elektroenergetsku mrežu. On ni nakon 554 dana nije poznat. Zamjenik predsjednika Udruženja OIE HGK Aljoša Pleić napominje kako će cijena priključenja odrediti hoće li neki od projekata uopće nastaviti sa svojim razvojem.

Predsjednik Radne skupine za geotermalnu energiju HGK Dragutin Domitrović istaknuo je i problem kršenja zakonskih rokova, jer kako navodi, u njegovom sektoru dozvola za istražnu bušotinu definirana je na dva mjeseca, no u stvarnosti čeka se od osam do 12 mjeseci.

Neiskorišten kapacitet
“Razlika geotermalne energije u odnosu na druge obnovljive izvore je da je ulazna investicija vrlo visoka. Čak i u periodu istraživanja, koji prethodi dobivanju energetskog odobrenja,investicije su vrlo visoke. Sektoru bi najviše odgovaralo kad bi postojao cjeloviti zakon o geotermalnoj energiji koji bi zajednički sve definirao”, rekao je Domitrović.

Trenutno procijenjeni ukupni kapacitet za izgradnju geotermalnih elektrana je jedan gigavat, a dosad je izgrađena samo jedna elektrana priključne snage 10 megavata. Domitrović pojašnjava kako je država je za geotermalne projekte programom potpora ‘ponudila’ kvotu od samo 20 megavat, da natječaj na kraju ne bi ni bio objavljen.

Šćulac naglašava da su infrastrukturalna ulaganja u elektroenergetsku mrežu nužna za samodostatnost i sigurnost opskrbe. “Ta mreža je kralježnica zelene tranzicije”, rekla je Šćulac.

Iz Komore pozivanju na osnivanje Međuresorne radne skupine da bi se uklonila neusklađenost propisa, specijalizirani zakon koji bi skratio vrijeme usklađivanja postojećih i donošenje novih propisa, te posebno donošenje Zakona o geotermalnoj energiji.