Konferencija Poslovnog dnevnika Energetski put u održivu budućnost, poput svih dosadašnjih konferencija Poslovnog dnevnika, zamišljena je kao mjesto dijaloga svih dionika poslovne scene u ovom slučaju one energetske.

Na našim konferencijama uz predstavnike gospodarstva gotovo uvijek sudjeluju i predstavnici lokalne i državne uprave, a s ciljem boljeg razumijevanja i ponovo dijaloga između biznisa i onoga što kolokvijalno zovemo vlast. Ne tako mali broj puta na konferencijama Poslovnog dnevnika, jednako kao i na stranicama novina i web izdanja gostovali su i predstavnici nevladinog sektora.

U svakom slučaju u svojih 20 godina Poslovni dnevnik je bio i ostao mjesto otvaranja dijaloga i traženja odgovora i rješenja svih izazova koji se nalaze ispred gospodarstva, društva, pojedinaca i mladih ljudi koji ovaj svijet zasigurno vide drugačije od nas starijih.

Naglasak namjerno stavljam na jednu riječ – dijalog. Onaj čin kada jedni slušamo druge, kada uvažavamo suprotna mišljenja, kada dozvoljavamo da netko govori i misli drugačije od nas, a on to isto dopušta nama.   

I tu počinje priča koju je državna izvještajna agencija objavila pod naslovom Zelena akcija “minirala” konferenciju o energetici Poslovnog dnevnika. To nije priča o pravu na prosvjed ili neka konzervativna želja za jednoumljem. Niti je priča nepoštivanju drugačijih stavova i slično.

To je priča o nerazumijevanju jedne skupine mladih ljudi što to znači dijalog, a nakon toga i nerazumijevanje teme konferencije Poslovnog dnevnika.

Jer mladi ljudi koji su upali na konferenciju i pokušali spriječiti njezino održavanje samo da su pročitali program konferencije onda bi znali kako ona nije bila namijenjena podržavanju fosilnih goriva ili nuklearne energije već otvaranju priče o tranziciji na održivu energiju, posebice termalnu i otvaranju priče koja je izrazito važna a ona se zove financiranje zelene agende za koju kroz buku svojih zviždaljki navijaju.

Jer samo da su sjeli ili se javili za riječ mogli su izraziti svoje mišljenje, mogli su okupljenima predsjednicima Uprava velikih energetskih kompanija postaviti pitanja, mogli su biti dio konferencije i mogli su biti ono što navodno žele, dio rješenja.

Ovako ostaje dojam da nisu “minirali“ ništa jer konferencija se nastavila i uspješno je održana. Dobili su svojih pet minuta medijske pažnje i malo, izrazito malo pažnje prisutnih sudionika konferencije. I da dobili su prekršajne prijave od policije.

Ovim putem u stvari želim izraziti svoje žaljenje. Poručiti tim mladim ljudima da su pozvani u svako doba na konferencije Poslovnog dnevnika, u video studio ili našu redakciju – ne da zvižde već da razgovijetno i artikulirano iznesu svoje stavove, ali i da odgovore na možda i neka pitanja koja im se ne sviđaju.

Poruka je da započnu gore spomenuti dijalog. Iako se anarhija, kada si mlad čini privlačnom, kada ostariš razumiješ da ipak mora biti nekog reda.

I za sami kraj neka postave ova pitanja sebi puno bližim ljudima – primjerice zagrebačkom gradonačelniku. Zašto se on nikada nije odazvao na pozive da sudjeluje na konferencijama Poslovnog dnevnika.  Iz toga možda shvate da je lako ležati ili zviždati, a puno teže argumentirano braniti svoje stavove.

Poslovni dnevnik želi društvo dijaloga u kojem svi imaju pravo argumentirano braniti svoje stavove. Nikako ne želimo anarhiju.