Proizvodnja povrća u Srbiji zauzima oko 87.000 hektara, a prošle godine je izvezeno 126.616 tona svježeg i prerađenog povrća u vrijednosti od 134,6 milijuna eura.

Kupcima u inozemstvu najviše se prodavao smrznuti kukuruz šećerac, grašak, papriku, kao i svježe i prerađeni krastavci. Istodobno, najviše se uvozio krumpir, rajčica i grah. Srbija je na uvoz povrća potrošila 185,8 milijuna eura, a stručnjaci ističu kako postoje ogromni potencijali za povećanje izvoza.

Izvoz povrća iz Srbije u posljednje vrijeme bilježi rast od 3 do 5 posto godišnje. Najveći kupci su Njemačka, Italija, Rusija, a jako značajne destinacije su i zemlje regije, prije svega, Hrvatska, Crna Gora, Bosna i Hercegovina.

Veliki potencijal
Prostora za povećanje izvoza i te kako ima, kažu stručnjaci, i to prije svega, izvoz prerađenog povrća, ali je za to potrebno da se promijeni način organiziranja proizvođača, tehnologija uzgoja i prerade, kao i sustav poticaja poljoprivrednika koji se bave intenzivnim granama poljoprivrede.

“Prednost Srbije su obiteljska gospodarstva i povoljni klimatski uvjeti u kojima se povrće proizvodi, kao i blizina tih tržišta. Prepreke su svakako slaba organiziranost proizvođača i nedovoljna integriranost u glavne tokove europskih lanaca opskrbe hranom”, kaže Zlatko Jovanović, ekspert za poljoprivredu i prehrambenu industriju na projektu Velika mala privreda koji financira USAID.

Dodaje kako potrošnja povrća na domaćem i tržištu bivše Jugoslavije je ograničena i ne može se očekivati neki značajniji rast. Zato je bitno povezivanje sa svijetom, poticanje izvoza i promišljanje koji proizvodi imaju najveću šansu.

Srpska industrija smrznutog povrća ima sjajnu priliku, pogotovo zbog činjenice da zahvaljujući malini i šljivi postoje značajni kapaciteti, točnije hladnjače koje se mogu koristiti i za povrće. Sušeno povrće, također ima dobru perspektivu, kao sirovinski proizvod, ali i u mješavinama, začinima i gotovim obrocima.

“Posljednjih desetak godina Srbija postaje i sve značajnija zemlja izvoznica krastavaca, naročito kornišona, pri čemu postoji mogućnost povećanja vrijednosti ovog povrća kroz preradu, odnosno fermentaciju. Samo u posljednjih šest godina Srbija je gotovo učetverostručila izvoz kiselih krastavaca, a u proizvodnju je uključeno nekoliko tisuća malih poljoprivrednika. Veliki dio proizvodnje se izveze u Njemačku i druge zemlje EU”, ističe Jovanović.

Smislena ulaganja
Prerada povrća osim što značajno povećava vrijednost proizvoda, također i produžava rok trajanja, čime se ostvaruje veća fleksibilnost u logistici i prodaji tj. izvozu. Međutim, tehnologija prerade u Srbiji je uglavnom zastarjela.

Prema riječima ovog stručnjaka ulaganje u preradu povrća podrazumijeva značajna sredstva, pa je izuzetno važno da ono bude smislena, što podrazumijeva savjetovanje sa stručnjacima tj. tehnolozima. Suradnja privrede i znanosti se ne ostvaruje u dovoljnoj meri. Da bi se adekvatno uložilo u suvremenu preradu povrća, prvi korak je ispitivanje i praćenje tržišta u Europi i svijetu, točnije očekivanja kupaca i potrošača.

Domaći krumpir ima ozbiljnu konkurenciju iz uvoza, ali naša industrija čipsa bilježi značajan rast izvoza. Poljoprivrednici iz Srbije mogu biti konkurentni kada je riječ o paprici, rajčici, mrkvi, cikli, kupusnjačama i tikvama. Međutim, to ne znači da svi koji planiraju da se bave povrtlarstvom trebaju proizvode isto povrće, ističe ovaj stručnjak. Prema njegovim riječima Vojvodina ima idealne uvjete za proizvodnju kukuruza šećerca, graška i drugih mahunarki, kao i korjenastog povrća.

U posljednje tri godine u Srbiji je u prosjeku proizvedeno oko 1,4 milijuna tona različitog povrća. Najviše krumpira, lubenica i dinja, kupusnjača, rajčice i paprike. Prošle godine od izvoza povrća Srbija je zaradili 134,6 milijuna eura, što je za oko 51 milijuna eura manje nego je bio uvoz.

Nova tržišta
Stručnjaci ističu kako se svježe povrće tradicionalno najviše prodaje u Srbiji i zemljama regije, što predstavlja ograničenje za porast proizvodnje i izvoza. Zato je, kao i u sektoru voća, potrebno raditi na otvaranju novih tržišta i različitih kanala prodaje kao što su supermarketi, distributeri, veletržnice, pa i online prodaja.

Tako se, primjerice, tijekom 2023. krumpir najviše izvozio u Crnu Goru, svježa rajčica u Crnu Goru i Grčku, paprika u Bosnu i Hercegovinu, Hrvatsku i Slovačku, dok se najviše smrznute paprike kupovali Belgijancima i Nijemci. Svježe kornišone i krastavce najviše su kupovale Njemačka i Hrvatska, dok je crveni luk išao za Bugarsku, Sjevernu Makedoniju i Rumunjsku

Mrkva se najviše izvozili u Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru, Hrvatsku, Bugarsku i Sjevernu Makedoniju, smrznuti grašak u Tursku i Hrvatsku, kukuruz šećerac u Tursku, Belgiju i Mađarsku, dodaje, dok je smrznute mješavine povrća najviše kupovala Bosna i Hercegovina, Sjevern Makedoniju, Rusija i Hrvatska. Lubenice su najčešće išle za Njemačku i Češku.

“Zemlje iz kojih je ostvaren najveći uvoz su Albanija sa 25 milijuna eura, Španjolska sa 18,5 milijuna eura, zatim Makedonija sa 18,4 milijuna eura, Italija sa približno 17 milijuna eura itd, navodi kaže Aleksandar Bogunović, tajnik Udruženja za biljnu proizvodnju i prehrambenu industriju PKS..

Iako su subvencije ključne za povećanje proizvodnje, stručnjaci ističu kako je bitan i koncept proizvodnje koji se treba mijenjati. Ističu kako je potrebno organizirati zadruge proizvođača, njih 2.500 – 3.000 sa ne većim površinama od 1 do 3 hektara povrća. Ti proizvođači bi se specijalizirali za određenu vrstu povrća koju bi kasnije udruženo izvozili.