Ministarstvo financija odradilo je prije dva dana prvi izlazak države na međunarodno tržište duga u ovoj godini plasiranjem 10-godišnjih euroobveznica.

Ta je operacija zaduživanja zaključena iznosom izdanja od 1,5 milijardi eura uz godišnju kuponsku kamatnu stopu od 3,375 posto, s tim da je prinos za kupce nešto viših 3,421 posto. Ostvarena cijena neznatno je viša od razine prinosa na sekundarnom tržištu neposredno uoči otvaranja knjige upisa.

Investitori su tijekom upisa iskazali čak pet i pol puta veću potražnju, tj. više od 8,5 milijardi, očito unaprijed računajući na “rezanje” iznosa u alokaciji. U svakom slučaju, iskazani interes omogućio je timu za upravljanje javnim dugom i međunarodnoj “četvorki” agenata solidnu selekciju (ne)prihvatljivih ponuda. Kako ističu u Katančićevoj, u transakciji je sudjelovalo oko 180 najkvalitetnijih investitora iz Europe i SAD-a.

S obzirom na nedavno realiziranu ponudu tzv. narodnih trezorskih zapisa, kao i skoru novu rundu narodnih obveznica koja se očekuje do kraja ovog mjeseca, mnogi su tržišni akteri računali da bi euroobveznica mogla uslijediti nakon toga.

No, ni ovaj tajming nije baš iznenađenje. Osim praćenja tržišnih prinosa koji, uz ostalo, odražavaju i očekivanja vezana uz iduće korake Europske središnje banke, moguće je da se u odabiru trenutka računalo i s činjenicom da nam za manje od dva mjeseca slijede parlamentarni izbori.

Neki će reći kako izbori nisu posve bez utjecaja ni na plan Vlade da se u razdoblju od mjesec dana građanima daju dvije prilike za ulaganje u državni dug – i kroz “trezorce” i obveznice – koje im nudi bolje kamate u odnosu na bankovna oročenja.

U ukupno tri izdanja namijenjena građanima u proteklih nešto više od godinu dana u državne vrijednosne papire iz banaka skrenuto je oko 3,3 milijarde eura njihove štednje. Time je udjel javnog duga koji je prešao u ruke domaćeg stanovništva dosegnuo oko šest posto.

Ministar financija Marko Primorac zacijelo će voditi računa da se putem tzv. održavatelja tržišta osigura dovoljna likvidnost/Luka Stanzl/PIXSELL

Kako bi sve to moglo utjecati na potražnju građana za predstojećim narodnim obveznicama i hoće li na nju utjecati činjenica da se ovaj put planira nešto dulja ročnost nego kod lanjske, na tri umjesto dvije godine? S obzirom na broj i profil onih koji su sudjelovali u dosadašnjim “narodnim” izdanjima realno je pretpostaviti da će potražnja opet biti solidna.

U tom smislu zasigurno neće djelovati odbijajuće ni prva isplata kamate (3,65 posto) na lanjsku obveznicu koja slijedi sutra i s kojom će se na račune građana ulagača sliti blizu 50 milijuna eura.

Kao i dosad, i ovaj put to će izdanje uključivati ponudu upisa i velikim, takozvanim kvalificiranim ulagateljima, a ta bi ročnost mogla biti zanimljiva posebice bankama (mirovinci preferiraju dulja dospijeća).

Kad je riječ o građanima, u prvu narodnu obveznicu uložilo je nešto manje od 45 tisuća građana, a u dvije runde trezorskih zapisa između 35 i 40 tisuća. Dio ih se zacijelo po isplati državnih papira u koje su uložili neće vratiti u banke već će novac reinvestirati u nova državna izdanja jer će i ubuduće prinosi na njih biti bolji (mada će s padom opće razine kamata i razlika biti manja).

Dosadašnja tri izdanja najvećim dijelom privukla su “tipične štediše” nesklone rizičnijim opcijama s potencijalno višim povratima, poput kriptovaluta, dionica ili npr. raznih poduzetničkih ulagačkih pothvata. U prilog tome govori i dobna struktura ulagača u državne papire. Od ukupnog broja građana koji su sudjelovali u posljednjoj transakciji, naime, 77 posto ih je starije od 51 godine, a 44 posto ih je dobi 65+.

Promatraju li se ukupni upisi i broj građana koji su u njima sudjelovali, proizlazi da su se prosječni ulozi po ulagatelju kretali od oko 34 tisuće eura kod obveznice do oko 28 tisuća u prvom izdanju TZ-a i 20-ak tisuća eura u drugom. No, top 10 pozicije u tim izdanjima potvrđuju da je raspon pojedinačnih upisa bio prilično širok, od onih s minimalnim ili ulozima od nekoliko tisuća eura pa do višemilijunskih iznosa.

Tako, primjerice, u izdanju 3-mjesečnog trezorskog zapisa s kraja veljače među prvih 10 je sedam fizičkih osoba od kojih je jedna uložila 10 milijuna eura, a šest-sedam ih je uložilo po pet milijuna eura.

Kod jednogodišnjih zapisa situacija je slična, iako su iznosi vodećih ulagatelja pojedinaca nešto niži, uglavnom oko tri milijuna. I kod lanjske narodne obveznice, mimo nekoliko pozicija u top 10 koje drže institucionalni investitori je i pet individualnih ulagatelja s ulozima između dva i pet milijuna eura.

Vezano uz nešto dulji rok na koji se planira izdati nova narodna obveznica, ostaje vidjeti hoće li to ograničavajuće djelovati na potražnju građana. Dospijeće od tri godine, međutim, ne znači da je taj ulog nužno i vezan na toliki rok jer postoji i mogućnost sekundarnog trgovanja odnosno prodaje na Zagrebačkoj burzi.

U Ministarstvu financija zacijelo će voditi računa o tome da se putem tzv. održavatelja tržišta ili “market makera” osigura dovoljna likvidnost da raspon prodajnih i kupovnih ponuda ne bude preširok.

Inače, imajući u vidu da je već u siječnju državi na naplatu dospijevalo oko 1,3 milijarde eura po “staroj” dolarskoj obveznici, a da je prije prvog ovogodišnjeg trezorca trebalo otplatiti i oko 550 milijuna eura po tom instrumentu kratkoročnog financiranja, s prvim operacijama zaduživanja ove se godine zapravo krenulo dosta kasno.

A to govori o prilično komfornom stanju javnih financija. Osim i dalje povoljne tekuće proračunske dinamike, to se može zahvaliti i solidnom stanju “zaliha” u vidu prijenosa znatnih iznosa depozita države.