Na domaćem tržištu rada zadnjih nekoliko godina dogodile su se značajne promjene zbog nedostatka radne snage. Hrvatski građani otišli su u neke druge, većinom zapadne, zemlje, a poslodavci spas su potražili u stranim radnicima.

Umjesto sustava kvota uveden je test tržišta rada što je poprilično pojednostavilo postupak podnošenja zahtjeva za izdavanje radnih dozvola stranim radnicima.

U Hrvatsku su došli iz raznih zemalja, kako onih susjednih poput Srbije i Bosne i Hercegovine, tako i iz onih dalekih, poput Nepala, Indije, Filipina i Bangladeša.

No i jedni i drugi, neovisno koliko je blizu njihova zemlja porijekla, susreli su se sa zlostavljanjem na radnom mjestu i iskorištavanjem nepoznavanja lokalnih propisa, pravila i običaja. Jesu li strani radnici nova ugrožena skupina?

Prošle godine izdano je 172.499 dozvola za boravak i rad, najviše za državljane BiH, Srbije, Nepala, Indije i Sjeverne Makedonije. U tom velikom broju, našlo se i onih koji su postali žrtve mobbinga i odlučili se po tom pitanju nekome obratiti.

Žene posebno ugrožene
“Prijava je sve više. U pravilu govorimo o povredi materijalnih prava kao što su neisplata plaće i dodataka na plaću. Među prijavama ima raznih nacionalnosti, a najčešće nam se obraćaju ljudi iz regije bivše Jugoslavije i drugih zemalja nečlanica EU. Čak smo imali par upita turskih državljana’’, kazala je Suzana Blanuša, pravnica u udruzi Mobbing.

Lani u udruzi Mobbing zaprimili su sveukupno 1710 stranaka koji su im se obratili zbog različitih pravnih problema, a konkretno na mobbing se potužilo 678 radnika. Blanuša posebno naglašava da su žene vidno ugroženije i podnose oko 70 posto prijava.

“Primjećujemo u udruzi porast diskriminacije na temelju spola, točnije diskriminaciju žena, posebno majki. Znamo jedan primjer gospođe iz Sjeverne Makedonije koja je radila kao sezonski radnica u ugostiteljstvu na obali. Plaću je dobivala na ruke, radila je od jutra do mraka bez isplate prekovremenih, živjela u prostoru koji apsolutno nije bio za život i uz to još bila žrtva seksualnog uznemiravanja’’, izjavila je Blanuša.

Makedonka je kod kuće ostavila maleno dijete, došla na našu obalu i onda preživjela veliku traumu. Broj udruge našla je na internetu, nazvala ih i oni su joj, svjedoči Blanuša, pomogli koliko su mogli. Nije to, nažalost, jedini primjer mobbinga koji je netko tko je u Hrvatsku došao ‘trbuhom za kruhom’ doživio. Kao posebno problematičnu, Tomislav Kiš, glavni tajnik Novih Sindikata, istaknuo je branšu dostavljača.

Tomislav Kiš, glavni tajnik Novih Sindikata/H. Jelavić/PIXSELL

“Puno rade i za iznose ispod minimalca, a na to pristaju jer ne znaju da minimalac kao kategorija u Hrvatskoj postoji. Ja sam čak doživio da me strani radnik pitao: ‘Kako da se ja upišem u sindikat kad su nama rekli da se po hrvatskim zakonima sindikati tretiraju kao terorističke organizacije?’ Kad čovjek prođe takvu manipulaciju, teško se ikome obraća’’, ispričao je Kiš.

Plodno tlo za manipulaciju
Sindikalist pojašnjava da se, s obzirom na kulturološke razlike i njihov socijalni status, strani radnici u startu teško otvaraju i traže pomoć. Srećom, ima dovoljno hrabrih da nepravdu koju proživljavaju nekome i prijave.

Hrvoje Novak, savjetnik u Uredu pučke pravobraniteljice, napominje kako je pritužbi stranih radnika bilo i ranije, no tada su se Uredu uglavnom obraćali radnici iz regije kojima nije bila potrebna znatnija kulturna ni jezična integracija, dok danas do njih sve češće dolaze prijave radnika iz Azije i Afrike.

U 2022. godini zaprimili su desetak prijava o kršenju ljudskih prava, dok ih je lani bilo četrdesetak, a Novak najavljuje da ako je suditi prema broju pritužbi od početka ove godine, u 2024. bit će ih i više. Prema njihovoj evidenciji, lani su im se obraćali radnici s područja bivše države, kao i s Filipina, Bangladeša, Turske, Uzbekistana, Egipta i Indije.

Liberalizacija uvoza radne snage koju danas provodi Hrvatska, provodi se po uzoru na model zapošljavanja stranaca u Sloveniji, no neki ga, poput Kiša, otvoreno kritiziraju, jer može biti plodno tlo za manipulaciju i iskorištavanje radnika.

“Nemamo strategiju koja zanimanja nam trebaju te onda u toj inflaciji stranih radnika, ako nisu zadovoljni jednim, poslodavci ga zamijene drugim. U turizmu ima dosta ‘ostavljenih’. Dođu ovdje, sklope ugovor na godinu dana, iz nekog razloga nakon par mjeseci dobiju otkaz i onda završe na cesti jer novac šalju kući i nemaju svoj smještaj. Prije par mjeseci sam čuo za jedan takav primjer s filipinskim radnicima’’, upozorio je Kiš.

U Uredu pučke pravobraniteljice nade polažu u najavljene izmjene Zakona o strancima koji će biti predmet javne rasprave u kojoj će sudjelovati kako bi svojim prijedlozima unaprijedili postojeće zakone.