U listopadu prošle godine trgovinski predstavnik Sjedinjenih Američkih Država (USTR) odustao je od dugogodišnjeg zahtjeva za odredbama Svjetske trgovinske organizacije za zaštitu prekograničnog protoka podataka, sprječavanje prisilne lokalizacije podataka, zaštitu izvornih kodova i zabranu zemljama da diskriminiraju digitalne proizvode na temelju nacionalnosti.

Bio je to šokantan pomak, potez koji ugrožava sam opstanak otvorenog interneta, uz svu razmjenu znanja, globalnu suradnju i prekograničnu trgovinu koju on omogućuje.

Trgovinski predstavnik SAD-a kaže da je ta promjena bila nužna zbog pogrešnog uvjerenja da bi trgovinske odredbe mogle omesti sposobnost američkog Kongresa da odgovori na pozive za regulaciju velikih tehnoloških tvrtki i umjetne inteligencije.

Međutim, trgovinski sporazumi već uključuju iznimke za legitimna pitanja od javnog interesa, a sam Kongres izradio je istraživanje koje pokazuje da trgovinski sporazumi ne mogu ometati njegove političke težnje. Jednostavno rečeno, SAD, kao i druge zemlje uključene u sporazume Svjetske trgovinske organizacije (STO), može regulirati svoj digitalni sektor bez napuštanja ključne uloge zagovornika otvorenog interneta.

Potencijalne posljedice promjene američke politike jednako su dalekosežne i opasne. Strah od narušavanja trgovinskih veza s SAD-om odavno odvraća ostale aktere od nametanja nacionalnih granica na internetu.

Oni koji su čuli pogubni zavodnički zov navodnog “digitalnog suvereniteta” kao sredstva da osiguraju poštivanje svojih zakona u digitalnom području imaju manje razloga da mu se odupru. Što se više digitalnih zidova podiže, to manje zazidani dijelovi nalikuju internetu.

Prikrivanje informacija
Nekoliko zemalja već pokušava replicirati oštar pristup Kine upravljanju podacima. Primjerice, ruandski zakon o zaštiti podataka primorava tvrtke na pohranu podataka unutar svoje granice, osim ako im to ne dopusti regulator kibernetičke sigurnosti ne dopusti, čime osobni podaci postaju izloženi vlastima za koje se zna da rabe podatke iz privatnih poruka za kazneni progon disidenata. Istodobno, sve veći broj demokratskih zemalja razmatra propise koji bi, bez snažnih zaštitnih mjera za prekogranični protok podataka, mogli imati sličan učinak narušavanja pristupa istinski otvorenom internetu.

Bez snažne predanosti ključnoj zaštiti interneta SAD-u i 90 članica STO-a uključenih u zajedničku inicijativu za e-trgovinu, postoji stvarni rizik da bi se još mnogo više zemalja, uključujući više od 100 zemalja u razvoju bez pristupa upravljanju podacima, moglo pokolebati prilikom odabira regulatornog okvira koji se udaljava od otvorenog pristupa internetu.

Sve većim brojem prepreka protoku informacija, raste rizik od štete za ljude, tvrtke i države. Razmislite o zahtjevima za lokalizaciju podataka koji mogu nalagati da se sve informacije o građanima ili stanovnicima pohranjuju, prikupljaju ili obrađuju unutar fizičkih granica njihove zemlje. Ne samo da ne štite privatnost i sigurnost pojedinaca, već takvi zahtjevi to ugrožavaju.

Za početak, ti bi zahtjevi mogli učiniti podatke podložnijima izravnoj zapljeni od strane vlasti koje ne poštuju ljudska prava. Tijekom posljednjeg desetljeća, Zaklada Wikimedija, neprofitna organizacija koja vodi Wikipediju, besplatnu internetsku enciklopediju koju su stvorili i održavali urednici dobrovoljci diljem svijeta, svake godine prima desetke zahtjeva za korisničke podatke, od kojih mnogi imaju malo ili nimalo pravne osnove.

Bilo je slučajeva kada je neka država ili bogata osoba nastojala prikriti točne javne informacije ili se čak osvetiti dobrovoljcu koji ih je objavio. Zaklada Wikimedije odbija takve zahtjeve, ali zahtjevi za lokalizacijom podataka mogli bi to otežati jer države preuzimaju veću kontrolu nad informacijama pohranjenim unutar svojih granica.

Tu su i ekonomske posljedice. Uspostava sustava za prikupljanje i pohranu podataka u zemljama diljem svijeta bila bi toliko skupa da bi mogla ugroziti ekonomsku održivost neprofitnih i komercijalnih subjekata. Manjim igračima bilo bi još teže natjecati se s velikim globalnim tehnološkim platformama.

Naposljetku, primoravanje usluga koje se temelje na internetu na uspostavu višestrukih, redundantnih podatkovnih centara u različitim zemljama stvorit će nove sigurnosne ranjivosti, zbog čega osjetljive osobne i poslovne informacije dovode u veću opasnost od upada u bazu podataka i povrede podataka. Pristup informacijama također bi mogao biti otežan.

Globalna erozija
Nakon američke objave u listopadu prošle godine, ministri i ministrice zemalja skupine G7 brzo su ponovno potvrdili svoju predanost otvaranju digitalne trgovine i digitalnih tržišta te svoju potporu inicijativi Data Free Flow with Trust (Slobodni protok podataka s povjerenjem), kojom se promiču koordinirani pristupi privatnosti i upravljanju podacima u uvjetima sve većeg digitalnog protekcionizma.

Međutim, skupina G7 sama po sebi nije opremljena za suzbijanje pogrešnih politika i geopolitički usmjerenih napora koji bi mogli rascjepkati internet do neprepoznatljivosti. Kako bi se očuvao otvoren, globalno povezan i siguran internet, sve zemlje, uključujući SAD, sa svojim trajnim globalnim utjecajem, moraju ponovno uspostaviti snažnu potporu politikama na kojima se on temelji.

Trajni napori potrebni za sprječavanje globalne erozije interneta nadilaze trgovinske pregovore. Ljudi posvuda moraju apelirati na svoje čelnike da zaštite internet od agresivnih mjera digitalnog suvereniteta na zajedničkoj inicijativi STO-a za pregovore o e-trgovini, u drugim međunarodnim angažmanima i u vlastitoj zemlji. Donositelji politika koji donose odluke ili osmišljavaju zakonodavstvo moraju marljivo procijeniti moguće učinke na protok podataka na internetu i spriječiti štetu za otvorenost interneta.

Internet je žrtva vlastitog uspjeha: postao je toliko dio naših života da ga uzimamo zdravo za gotovo. Ali opstanak interneta kakav danas poznajemo uopće nije zajamčen. Samo zajedničkim globalnim naporima možemo osigurati da ne postane sve rascjepkaniji, nesigurniji i da njime ne upravljaju države i korporacije.

© Project Syndicate 2024.

Koautor članka je Stan Adams, vodeći stručnjak za javnu politiku za Sjevernu Ameriku u Zakladi Wikimedije